Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Born To Run


Bookmark

Data

Released Kolovoz 1975
Format Albumi
Vrsta / Rock and roll / Contemporary Pop/Rock / Album Rock
Dodano Nedjelja, 16 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 39:22
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 1975
Država SAD
Etiketa Columbia
Catalog Number PC 33795
Edition details Objavljeno: 25.8.1975; produkcija: Bruce Springsteen, Mike Appel i Jon Landau; snimano: svibanj 1974. - srpanj 1975. Record Plant, New York i 914 Sound Studios, Blauvelt, New York
Tags Columbia Bruce Springsteen Mike Appel Jon Landau

Review

Nakon dva, iako iznadprosječna, ipak komercijalno neuspješna albuma, neumorni 25-ogodišnji Bruce Springsteen je i u posrtanju našao nadu i samopouzdanje. Ono što albumi nisu uspjeli ili su u tome bili tek polovični, bilo je prenošenje energije koncertnih nastupa, što je ponajprije bio rezultat nedovoljno ugođene percepcije Springsteena u očima onih koji su o mnogo čemu odlučivali. "The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle" je p(l)atio čak i zbog marketinške apatije same Columbije, a sve kao posljedica produkcijskog tretmana prvijenca kojim kao da su ravnali ljudi posve oprečnih vizija i interesa. Pripremajući pjesme koje će činiti očito prijeloman, biti-ili-ne-biti treći album, mladi je rock-zanesenjak (ali nikako i slijepi sanjar) odlučio dotjerati svoj rad točno onako kako ga je čuo u glavi na samom početku posla. "Born to Run" je trebao biti ili potvrda ili konačni poraz – kako to najčešće, ako ne i uvijek biva, iskrenost, čistoća i snaga talenta mogu voditi samo trijumfu.

Odluka da tako važan album zvuči kao da "Orbison pjeva Dylana, a Phil Spector sve producira" i desetljećima kasnije zvuči zastrašujuće ambiciozno, a za vrijeme i ambijent u kojem je "Born to Run" nastajao, gotovo i umjetnički suicidalno. No, bolje i od svoje tadašnje "sjene" Mikea Appela i "brižnika" iz Columbije, pa čak i od većine inače blagonaklonih kritičara, Springsteen je znao da njegov put nije ni mesijanski ni elitistički i da nadahnuće što ga je svih tih ranih godina hranilo svoja uporišta ima prvenstveno u moru (polu)zaboravljenih vinila i sukusu ama baš svega što se utjecalo u rock 'n' roll bujicu, a tek onda eventualno u općepriznatim remek-djelima "velikih majstora". Kad je već dobio i tu treću priliku, opravdanu srčanom svirkom, galopirajućom poetikom i strpljivim radom, on je odlučio sastaviti punokrvnu, višeslojnu zvučnu sliku u punom koloru, ugurati u to novo tkivo sve što mu se pod prstima nalazilo i zapinjalo za popucale nokte te odati počast rock-tradiciji i ujedno jednoj izvjesnoj budućnosti. Kako god atributirali tu vjeru, ona je natopila note i verse osam pjesama koje se nisu plašile ni svojih ambicionznih tekstura ni nimalo umilne lirike, oblikovavši jedan mukotrpan i predan rad u jedno od istinskih remek-djela rocka.

Ostavivši, kako je sam rekao, iza leđa svoja "adolescentska viđenja ljubavi i slobode", Springsteen je u dugom procesu stvaranja albuma (posao se odužio na četrnaest mjeseci, od čega je zavidan dio otpao na samu naslovnu pjesmu) bitno osnažio svoj rukopis, a cijeli posao počeo je sličiti radu Briana Wilsona na remek-djelu The Beach Boys "Pet Sounds". No, već u prvom čitanju "Born to Run" razbija upadljivije poveznice s opsesivnim perfekcionizmom Wilsonovih "džepnih simfonija", kao i s do savršenstva dovedenog popa bezvremenog hita Spectorovih The Ronettes, "Be My Baby". Jer, "Born to Run" je rock-album, studiozno slagan i brižno poliran, ali ipak punokrvni rock-album. Tradicionalistički u svom korijenju, ali glasan i jednosmjeran kad je u pitanju horizont pred njim. Savršen koliko i taman dovoljno neprokuhan da bude sterilan u tom savršenstvu, zaobišavši konceptualnost iako daleko od toga da je bez koncepta.

S dvjema stranama ploče uokvirenim ključnim i tematsko-ugođajno biranim pjesmama, Springsteenov je lirski roman u osam poglavlja u istom zamahu opisao mitsku i stvarnu Ameriku, odnijevši svoga autora iz okvira svoga New Jerseya na širu pozornicu. Pjesme što otvaraju polovice albuma velike su teme Bossove i američke pjesmarice: "Thunder Road" sa svojom progresijom u melodiji, ritmu i intenzitetu poziv je na bijeg baš kao i naslovna pjesma, svevremenski štektajući klasik pun tekstura, ali i brutalne lirske jednostavnosti. Ako bi trebalo opisati bend što je iznio te dvije predivne, da se opet okoristim vilsonovskim terminima, džepne epopeje, čini se kako bi najpošteniji izraz bio rock-orkestar, jer baš tako zvuči taj koloplet instrumenata i sviračkih bravura (bendu su se ovdje konačno priključili pijanist Roy Bittan i bubnjar Max Weinberg). No te međuigre gitara i orgulja, glasovira (na kojem su sve pjesme i nastale) i Springsteenova iskreno sjajnog vokala te pumpajuće ritam-sekcije u najmanju ruku jednako efektno rasprostiru i zatvarajuće pjesme: i "Backstreets" i "Jungleland" iz neizvjesnosti bijega zavlače se u iscrpljenost i mrak poraza, a "orkestar" to podcrtava spojem discipline i žara muziciranja. Dok se "Backstreets" ponajviše približava Dylanu iz faze sredine šezdesetih, "Jungleland" je impresivna epika, složena i obrušavajuća, ne bez nade, ali bez šupljih po(r)uka, s likovima živim koliko i univerzalnim, opipljivim koliko i prozaičnim te s glazbom što ne nalazi mira ni kad ubrzanje prsne na okrutnom reljefu te egzistencijalističke džungle. Sve što se našlo zarobljeno između tih remek-djela rock-pjesmarice, od saksofonom navođene "Tenth Avenue Freeze-Out" i skliske "Night" do naoko pompozne "She's the One" ili hipersugestivne vinjete "Meeting Across the River", popunjenje je slagalice kojoj je svojim iskustvom i razumijevanjem pomogao i Jon Landau, koji je koju godinu ranije baš u Springsteenu vidio "budućnost rock 'n' rolla".

Ulazak Landaua u priču, odnosno, u producentski dio posla, odrazio se izrazito pozitivno na zvuk benda i na bogatstvo i logiku tekstura i slojeva koje je Springsteen htio postići i pri čemu mu je nedostajalo prave tehničke, stručne potpore, ali je nužno dovelo do sukoba s dotada sveprisutnim Mikeom Appelom, što će rezultirati mučnim pravnim potezanjima i rastezanjima. No, ono bitno čini povijest, a ona kaže da je već ta 1975. postala ona Landauova budućnost rock 'n' rolla, iznjedrivši album koji će ući direktno u anale, postavljen između rastućih samodopadnosti velikih (prog)rock zvijezda toga vremena i nadolazeće eksplozije punka. Na razvalinama mladenačkih snova i krajobrazima nedosanjane Amerike, na otvorenim cestama ozvučenima još friško izgubljenom nevinošću rock-glazbe, ali i trajno tinjajućim notama soula, gospela i bluesa i na poluosvjetljenim gradskim ulicama gdje se singlovi s "Američkih grafita" čuju tek kao davna jeka, na pričama i sudbinama cijele vojske mladih i ostarjelih likova iz filmova, ali i susjedstva, na tapiseriji koju nije trebalo izmišljati, već je samo dozvati iz bogate riznice nacionalne popularne kulture, Bruce Springsteen je na rijetko efektan i zaslužen način ostvario svoj san – ne da postane rock-zvijezda, već da bude autentični glas. Glas koji se čuje, ali i kojeg nema tko poreći ili osporiti.

Toni Matošin
Hits 1857
The Wild, The Innocent &  The E Street Shuffle « The Wild, The Innocent & The E Street Shuffle Bruce Springsteen Albumi Kronologija Darkness On The Edge Of Town » Darkness On The Edge Of Town

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42