Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Milan B. Popović & Hronično Neumorni


Bookmark

Data

Released Svi 2015
Format Albumi
Vrsta / Heavy metal / Hip-hop / Alternative rock / Punk / Hard rock
Dodano Četvrtak, 18 Veljača 2016
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 33
Edition date Svi 2015
Država Srbija
Etiketa Samostalno Milan B. Popović
Catalog Number -
Edition details objavljeno: 10.5.2015.
Tags Milan B. Popović

Review

Ideja u pozadini multižanrovskog albuma Hronično neumorni čini se relativno jednostavna. Srpski rock kritičar i pjesnik Milan B. Popović poželio je uglazbiti neke svoje tekstove te, umjesto još jedne knjige poezije, objaviti masivni dvostruki glazbeni album s čak 33 pjesme. Međutim, s obzirom da je pri tome poželio i angažirati mnoštvo novih i starih, poznatih i nepoznatih rock, reggae i hip-hop izvođača iz tzv. „regije“ ili s prostora bivše Jugoslavije, koji su imali potpunu slobodu u odabiru Popovićevih tekstova, realizacija takvog jednog projekta zasigurno nije bila nimalo jednostavna. U odnosu na prethodni album Vreme brutalnih dobronamernika, konačni se produkt doima daleko eklektičnije, moglo bi se čak reći da stoji poput čistog antipoda The Walla, Pink Floyda. Ne samo da je bez ikakvog koncepta koji bi povezivao album u kakvo-takvo jedinstvo, već je produkcijski, stilski i žanrovski toliko različit da imate dojam kao da se nalazite na nekom tulumu šizofrenog DJ-a bez osjećaja za održavanje i praćenje atmosfere.

Prvi dio albuma otvara grupa Del Arno Band s veselom i stoičkom reggae pjesmom „Misli“, a nastavlja se s vrlo interesantnom akustičnom fuzijom ciganskog i latino senzibiliteta u pjesmi „Ona“, gdje su udružili snage izvrsni gitarist Miroslav Dukić i bend Flip Flop. Nadovezujući se relativno prirodno na akustičnu narav pjesme „Ona“, sljedeća kompozicija je „Rez“ beogradske grupe Monera. „Rez“ je istovremeno i najeksperimentalnija na albumu, a mogla bi se možda opisati kao avangardni grunge s pregršt disonantnih zvukova.

Nakon što je Monera navukla mračne misli neugodnom ali odličnom glazbenom interpretacijom jednako tako neugodnog Popovićeva teksta, napetost u trenutku razbijaju reggae ritmovi The Socks s pjesmom „Jah“, otrcane i patetične religiozne tematike. To je ujedno i jedina pjesma otpjevana na (lošem) engleskom, no cijelu stvar spašavaju odlične violinske dionice.

Iduća kompozicija „Ubuduće ne pričaj o budućnosti“ donosi kroz new-ageovsku estetiku meditativnu atmosferu i osjećaj 1980-ih koji samo još više pojačava gitaristički solo Miroslava Dukića u retro stilu Stevea Stevensa. Ponad Dukićeve glazbene podloge nadvija se vrlo dobra i melankolična recitacija srpskog umjetnika Branka Radakovića. Predvidljivo nepredvidljivo, kratkotrajni meditativni predah razbijaju dosadnjikavi i ni po čemu originalni teški sabbathovski rifovi metal benda Seljačka buna koji je uglazbio pjesmu „Prirodno“.

„Burek“ je odličan primjer situacijske komike o jednom jutru u pekari, upakirane u dobar funky groove i odličnu vokalnu interpretaciju hip-hop benda Kruks, a neloša je i politički nabijena stvar „Dragi gospodine Predsedniče“ reggae i dub glazbenika Hornsmana Coyotea.

Osobnu i latentno religioznu pjesmu „Da“ uglazbio je alternativni rock bend Autogeni trening iz Crne Gore. Iako sama po sebi ne zvuči loše te posjeduje određenu dozu melankolije, stvar je prepuna klišeiziranih i sastavljena od predvidljivih rifova. Zanimljivija rješenja ponudio je za pjesmu „Živac“ alternativni/industrial bend Hashish Club, kombinirajući elektroniku, poneke industrial elemente, lako pamtljive vokalne melodije i recitaciju. Skopljanka Elly Rasta Girl otpjevala je tekst u osnovi reggae stvari „Sloboden um“ na makedonskom jeziku u simpatičnom i lako prohodnom pop/radijskom stilu. Ista se pjesma može poslušati na drugom CD-u albuma i na srpskom jeziku.

Eklektičnost albuma potvrđuje komično-hororična moderna jazz kompozicija filmske kvalitete „Posle meseca“, Skya Viklufa, u stilu Toma Waitsa, koju odmah potom prekidaju predvidljivi i ofucani hip-hoperski groove te dosta dobro interpretirani stihovi Vudu Popaja s pjesmom „Sve ove godine“. Prvi dio albuma zatvara pjesma „Istine mamlazi kriju (Batina)“ na kojoj su surađivali Bjesomar i Popović. Dok je Bjesomar stvorio matricu prepunu semplova, od kojih je glavni iz pjesme „100%“ Sonic Youtha, te otpjevao refren, Popović je svojim monotonim i neizražajnim glasom odrecitirao tekst pjesme.

Kada sam pustio drugi dio albuma potpuno su me neočekivano zapljusnuli zvukovi '80-tih pjesme „Mesečeva oštrica“, Broken Arrowa, koji kao da su izletili iz filmova Top Gun i Days of Thunder. Ljigava, isfurana uvodna gitaristička solaža, glam/hair metal rifovi, melankolično-prozračne klavijaturističke harmonije, ma originalna estetika '80-ih koja se, vjerojatno nesvjesno, savršeno uklapa u novi val retro elektronike, rocka i proga. I dok bi se za „Mesečevu oštricu“ moglo čak i reći da je svojevrsni „slatki grijeh“, iduća stvar „Glas“, Dark Skya, jednostavno je samo ljigavi pop-rock grijeh. Ostatak rockerskih stvari jednako je dosadan, neoriginalan, mlak, bezmudan, nerijetko stilski potpuno „out“, ponekad loše produciran i prosječno odsviran. Vezanost za zvuk '80-ih čak je evidentan i kod nešto modernijeg benda Stereo tip, čemu je točku na „i“ stavio gitarist sa svojim neoriginalnim „shredderskim“ solom.

Od meni osobno zanimljivijih kompozicija na drugom dijelu albuma, izdvojio bih vrlo dobre dvije akustične balade, Alekovu „Otuđen“ i Čuturilovu „Lavirint tajni“. Osobno mi pjesničke recitacije u glazbenom mediju rijetko kada sjedaju jer često upadaju u zamku patetike i kiča, iako teže biti nešto više, tako da ne bih suvišno komentirao nekoliko takvih slučajeva. No izdvojio bih dobar instrumentalni dio pjesme „Virtualni trubadur & Plezira vir“ koji vrlo interesantno kombinira prebiranje na klasičnoj gitari, elektroniku i mračnu goth ambijentalu.

U konačnici, kako se može vidjet iz rečenog, Hronično neumorni je solidan no stilski i produkcijski vrlo neujednačen i često nelogičan album. Upravo zbog toga i svoje glomaznosti može biti dobar izazov koncentraciji i vježba za strpljenje. Slično glazbenom dijelu, Popovićevi tekstovi su relativno dobri, solidno interpretirani, no u prosijeku osrednji.

Ljubiša Prica

Hits 1354
Shady XV « Shady XV Razni izvođači Albumi Kronologija T2 Trainspotting » T2 Trainspotting

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42