Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svi 2010
Format Kompilacije
Vrsta Pop / Rock
Dodano Četvrtak, 31 Ožujak 2011
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 1
Edition date Svi 2010
Država Hrvatska
Etiketa Scardona
Edition details Datum objave: 14.05.2010.
Tags

Review

Da, sam pojam antologije dopušta popriličnu slobodu tumačenja, osobito kad su u pitanju kriteriji kojima se navodi autor jednog takvog pothvata. Odabirati može svatko, svi po svome ukusu ili neukusu, ovisno kako na to gleda konzument, ali (bar meni) problem nastaje kad taj "svatko" može to i zapakirati, objaviti i plasirati pod naljepnicom mjerodavnosti. U slučaju Scardonine kompilacije smiono nazvane "90e – Rock antologija" zapinjem već upravo na tom segmentu...

Naša scena, bilo ona koju volimo zvati urbanom, bilo ona "druga", takva je kakva jest i ne da mi se trošiti mnogo riječi na seciranje nje same. Pomirio sam se, bar u svojim najopuštenijim trenutcima, s općeprihvaćenim vrednovanjima po kojima su naše najmoćnije rock-institucije sve otužniji i sve više mediokriteti Prljavo kazalište i Parni valjak, najveća pop-uzdanica prilično neuštimani Gibonni, a bar polovicu zabavljačko-festivalsko-narodnjačke bratije bez pardona se svrstava u pop mainstream. To su neke umjetno stvorene činjenice koje govore o samoj sceni i, zapravo, mnogo više baš o njoj nego o samim navedenim ili naslućenim akterima. Praviti s dostatnim vremenskim odmakom retrospektivu jednog burovitog i hirovitog desetljeća kakve su bile naše devedesete dobrodošla je zamisao, čak i kad se prave sumnjive razdiobe na najšire shvaćene termine rocka i popa. Krajnji cilj bi trebao, pritom, naravno, biti podvlačenje inventurne crte i provjetravanje onog što je preživjelo, odnosno, zavrijedilo preživjeti i nadživjeti...

... I onda na samom početku CD-a s inventure hrvatskoga rocka 90-ih iz zvučnika me zateknu opet i baš ti ihtiosauri Prljavci i Valjak, kako ih zovu odmilja! A čak bih i ja mogao navesti po bar jednu, ako ne i po dvije prikladnije i bitnije pjesme iz oba tabora za ovako "svečanu" priliku. Dakle, svaka čarolija nestala je na samom početku i posve je jasno da imamo (još) jednu šlampavu, brzopoteznu sklepotinu od kompilacije, a do kraja ću zaključiti da bolju retrospektivu mogu naći čak i na neumskim štandovima.

Da prošetamo brzim koracima, dakle... U punom sjaju prezentirani su tek Rundek i En Face, jer to su pjesme kojima su ponajprije ostavili svoj trag i uistinu obilježili dekadu. S druge strane gotovo je smiješno kako su, valjda, zbog lakše prohodnosti za prosječnog konzumenta zaobiđeni tipičniji trenutci, primjerice, Laufera i Leta 3. Daleko od toga da su "Govorim u snu" i "Nafta" slab izbor (prvu, osobno, držim jednom od naših najboljih pjesama uopće), ali ne čini li vam se da bi "Svijet za nas" i "Kontinentio" bili reprezentativniji uzorci? Bili bi, da zvučno ne odskaču od već navedenih dinosaurskih primjeraka, preko veze uguranih Big Blue, pretencioznih pilačina tipa "Kao mir" ili miljenika etera Daleke obale. No, 'ajmo dalje... Psihomodo Pop, još jedan bend čiji renome govori više o okolišu nego o njima samima, dopala je prezentacija u ištekanoj varijanti, a gajničke pankere Hladno pivo možda njihov najlošiji singl s definitivno najlošijeg i najmanje reprezentativnog albuma.

Recimo da su Majke tu s pravom pjesmom (dalo bi se diskutirati jesu li primjerenije "Budi ponosan" ili "Ja sam budućnost"), a svakako da su tu itekako zasluženo kao, usudit ću se reći, naš najveći čistokrvni rock-bend ikada. Pipse pak predstavlja ljepotica s "Fred Astairea", duet s Rundekom "Plači", mada bih, makar bio Dalmatinac bez ikakvih emocija prema zagrebačkom nogometu, tu nekako radije vidio/čuo "Dinamo ja volim", čisto zbog njezina šireg društveno-političkog značenja. I Gustafi, najbolji svjetski bend za pireve, mogao je proći s jačom pjesmom, dok je duet Bareta i Le Cinema suvišan koliko i bilo što od Kojota (makar su mi ovi potonji bili jedno kraće vrijeme čak i simpatični).

Što je ostalo...? Aha, junak iz Sesvetskog Kraljevca sa svojim dirljivo iskrenim koliko i tragično sladunjavim pismom svom beogradskom drugu, bijedi od čovjeka koji, navodno, još uvijek kuha svoju riblju čorbu tamo negdje s one strane Drine. Jura Stublić, autor meni osobno možda i najljepše naše pjesme ikada, "Mi nismo sami", odavno više niti što znači niti što vrijedno spomena radi, pa je njegovo pojavljivanje u sasvim krivom desetljeću više nalik otužnom epilogu nego zasluženoj poziciji. Vatra je tu radi popunjavanja prostora i... eto! To su, kao, hrvatske rock-devedesete!

OK, po pitanju liste izvođača, teško je naći veći propust... Recimo da su Bambi Molesters veći trag ipak ostavili u sljedećem desetljeću (mada su i ovako zavrijedili svoje mjesto prije Boe, Big Blue ili Le Cinema), a da su Zabranjeno pušenje Bosanci (makar s "Fildžanom viška" obilježili ponajprije baš našu scenu), pa možemo reći da su svi bitni akteri tu (slobodno navodite imena ako se kojeg nisam uspio sjetiti, ali, molim vas, ne čeprkajte preduboko po podzemlju, jer ipak govorimo o rock-antologiji, a ne o presjeku alternativne scene), no traljavost u odabiru pjesama i uguravanje sumnjivih kandidata da bi se postigla širina i udovoljilo naj-najširim masama čini završni rezultat bljeđim od blijedoga.

 

Toni Matošin

Hits 1149
Backup: Lagano, lagano / Lagano, lagano remiskirano « Backup: Lagano, lagano / Lagano, lagano remiskirano Razni izvođači Kompilacije Kronologija 90e - Pop antologija » 90e - Pop antologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42