Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Chimes Of Freedom: The Songs Of Bob Dylan


Bookmark

Data

Released Siječanj 2012
Format Kompilacije
Vrsta Rock and roll / Singer-songwriter / Alternative/Indie Rock / Adult Alternative Pop/Rock / Adult Contemporary / Album Rock / American Trad Rock
Dodano Utorak, 20 Ožujak 2012
Žanr Rock
Length 5:13:24
Broj diskova 4
Edition date Siječanj 2012
Država SAD
Etiketa Amnesty International
Catalog Number 01001
Edition details Datum objave: 24. 1. 2012. (SAD i Kanada) 6. 2. 2012. (ostatak svijeta). Produkcija: Jeff Ayeroff, Helen Garrett i Martin Lewis. Izvršni producenti: Karen Scott i Julie Yannatta.
Tags

Review

Od 24. siječnja pa evo do danas, kada se objavljuje ovaj moj osvrt na veliku i opširnu ediciju, koja je objavljena kako bi obilježila 50. rođendan Amnesty Internationala. Ova edicija različitih izvođača nazvana je Various Artists - Chimes of Freedom: The Songs of Bob Dylan upravo preko Amnesty Internationala - organizacije koja je spasila brojne ljudske živote, organizacije koja je dobitnik Nobelove nagrade za ljudska prava, stoga nije nikakvo čudo što je uspjela okupiti 80 glazbenika da izvedu 73 pjesme Boba Dylana, dakako na samo sebi svojstven način. 

Sati preslušavanja jednostavno su iz mene doslovno izbacili ovaj tekst koji slijedi. Priznajem sve je to bilo dosta teško usvojiti jer je raspon glazbenika doista širok kako glazbeno tako i generacijski npr. ova edicija predstavlja nam Petea Seegera folk glazbenika, koji je rođen 03. svibnja 1919. godine pa do pop pjevačice Miley Cyrus rođene 23. studenog 1992. godine. A pored njih i mnogih drugih na ovoj ediciji možemo naći i čuti: Patty Smith, Rise Against, Pete Townshend, Diana Krall, My Morning Jacket, Sting, Lenny Kravitz, Jackson Browne, Sugarland, Joan Baez, Flogging Molly, Joe Perry, Bad Religion i tako redom.

Još od mog djetinjstva, puberteta pa sve do danas permanentno mi je nad glavom bila činjenica da nisam npr. rođen 1942., 1948., 1950., 1952 . nego tek 1960. godine. Ponajprije je ta činjenica dolazila od mog starijeg brata, koji je to stalno potencirao, ali s godinama sam se naučio nositi s time. Dapače, to ne uvažanje mojih godina prouzročilo je upravo suprotan efekt, u potpunosti sam se posvetio kolekcionarstvu, pa kakvo god ono bilo, a potom tu je stalno učenje i što je još važnije, proučavanje onoga što sam propustio. Tu bih spomenuo jednu zgodnu epizodu koja se zbila na jednom koncertu Rolača. Usred pjesme na pozornicu je skočio neki tip iz publike i krenuo prema Jaggeru, isti čas Keith Richards skinuo je gitaru i njome ga odalamio, te potom mirno nastavio svirati kao da se ništa nije dogodilo. Priskočilo je osiguranje i poslije su ga pitali...pa zar si baš morao? Keith je glatko odgovorio: ' A mogao je biti neki manijak, mogao je imati nož ili pištolj. Ma, zapravo ….kada netko uskoči na moj teren… gdje sam ja gazda, onda će jako nadrapati!' Ovo je prevedeno najblaže što je bilo moguće…svima nam je dobro poznato koji jezik koristi Mr. Rock n' Roll. Eto to bi bilo u neku ruku moje polazište koje je uzrokovano stalnim guranjem u stranu 'zbog godina'…što apsolutno nema nikakvog smisla. To što je netko mlađi ne znači odmah da o ničemu nema pojma…naime, stalni sam svjedok kako ima itekako kako dobrih, odličnih i sjajnih glazbenika ali i ljudi, koji 'kuže' svu tu nekad previše 'izfilozofiranu furku'. Ma, poslušajte npr. Leopard – Skin Pill-Box Hat  Raphael Saadiqa, (pjevač, skladatelj , gitarist, glazbenik i glazbeni producent Charles Ray Wiggins aka Raphael Saadiq; rođen je 14. svibnja 1966. u  Oaklandu, California) i što bi sada trebali reći…ma, što on zna…pa, možda ne zna puno, ali nešto sigurno zna.

Namjerno ali baš namjerno neću spominjati koje su pjesme ili izvedbe na mene ostavile poseban doživljaj …pitate zašto? Samo zato da nabavite ovu ediciju i da sami stvorite svoje impresije i napravite svoju playlistu sa svojih TOP 10-20-30-40-50–60–73 pjesama.Osobno nakon sedam dana preslušavanja posložio sam svoju playlistu, koja je svako malo podložna promjenama, što Vam to govori? Pa, naravno sve ovisi o raspoloženju, okruženju, vremenu kada počinjete ovu nezaboravnu glazbenu avanturu.

Jedan od najvećih glazbenika folka, rocka 20. stoljeća svakako je Robert Allen Zimmerman svima daleko poznatiji kao Bob Dylan. Njegova diskografija broji zaista impozantni broj albuma, što oficijelno izdanih studijskih albuma a tu je i izuzetna količina kompilacijskih albuma; uz to tu su još i bootleg albumi ali i DVD izdanja. Njegova pjesmarica velik je i nepresušni rudnik za sve koji se žele okušati izvoditi njegovu glazbu. Ova edicija je egzaktan primjer kako se to može uspješno napraviti, naravno bilo je tu još sjajnih izvedi Dylanovih pjesama na sličnim izdanjima. Tu bih kao primjer svakako naveo odličnu kompilaciju The 30th Anniversary Concert Celebration iz 1993. godine u izdanju Columbia Records, gdje su doista najveća glazbena imena izvodile njegove pjesme. A sada dok pišem ove rečenice Diana Krall u pozadini izvodi po meni osobno jednu od ponajboljih obrada poznate Simple Twist Of Fate. A da, rekao sam da neću iznositi koje su pjesme ostavile najveći dojam na moju malenkost.

U svibnju 1965., svega dva mjeseca prije nego što će izazvati opću sablazan na folk festivalu u Newportu, Bob Dylan proveo je četiri tjedna na engleskoj turneji. Njegov boravak ondje svojom je kamerom zabilježio D.A. Pennebaker, a kao rezultat rođen je dokumentarni film Don't Look Back, uvjerljivo najbolji portret samog Dylana i prikaz njegovog posljednjeg folk stadija prije uzimanja električne gitare u ruku. Naime, ovdje se radi o snimci Dylanove  posljednje Engleske turneje u akustičnom izdanju. To ljeto 1965. Dylan je bio na otoku i tom prigodom po posljednji puta viđen je a i slušan je… kao folk akustičar.Samo dva mjeseca kasnije Dylan će izazvati opću sablazan na folk festivalu u Newportu i bez obzira na sve promijeniti tijek usuđujem se napisati moderne glazbe uopće. Svojom poznatom oštrinom, izražajnošću i nadasve jasnom i dubokom filozofskom porukom Bob Dylan..već preko 47. godina zapanjuje  sa većim ili manjim intenzitetom sve oko sebe i fanove i glazbene kritičare. Njegova skladateljska ingenioznost raspaljuje sve i pokojnog Henrixa i Claptona i Pagea, ali i Ziggy Marleyja koji u 2 minuta i 43 sekundi raspaljuje maštu svakog slušatelja u svojoj obradi Blowin' in the Wind, evo me opet…pfuu… ne mogu si pomoći. Ma, dobro… možda nisam dovoljno upućen ali neka mi bolji znalci kažu glavne nedostatke izvedbe Changing of the Guards The Gaslight Anthem.

Evo istina je čini mi se drugačija: iako je Dylanu zapravo bilo pretijesno u vlastitoj koži akustičnog folk-trubadur a te je postalo očevidno da on jednostavno 'kipi' i da se samo čeka kritični trenutak… nakon kojeg više ništa…. neće biti isto.

I onda TRAS….. Dylan svira na struju...katastrofa...ma, ljudi koja zabluda, tek će uslijediti briljantna remek djela kao što su : Blood On The Tracks ( 1975), Desire
( 1976), Oh Mercy (1989) i Time Out Of Mind (1997). Sredinom šezdesetih, Bob Dylan bio je jedan od najvećih ličnosti glazbenog svijeta, i mnogi se moraju složiti da su mu albumi tadašnje, nazovimo je tako, trilogije: Bringing It All Back Home, Highway 61 Revisited i Blonde On Blonde - vjerojatno i najbolji albumi čitave karijere. A jednako tako pojavom The Beatlesa možda je izgubio ponešto, ali svima je oduvijek bilo jasno kako su oni ….ipak samo 'srce i duša', dok je Dylan bio 'mozak' tog vremena. Potvrda : My Morning Jacket – You're A Big Girl Now a onda dvije pjesme, pa dolazi Mark Knopfler sa Restless Farewell te Outlaw Blues Queens Of The Stone Age, koja geneza.

Dylan je oduvijek bio primjer mnogima kako to treba raditi, kako treba nešto osmisliti, ukomponirati i na kraju krajeva, kako treba skladati. Da, točno je to….. u tome mu apsolutno nitko nije ravan. Sve svoje uspone i padove Dyaln jednostavno prebrodi svojom glazbom. Malo je takvih autora, glazbenika koji na taj način uspjevaju prevladati bilo kakvu krizu. Bob Dylan u svakom svom glazbenom izričaju uvijek je bio dosljedan sebi i svojem viđenju glazbe, bez obzira kako ju mi zvali, folk, folk - rock, rock, country ili blues. Primjer: provjereni Steve Earle & Lucia Micarelli maestralna izvedba One More Cup Of Coffee (Valley Below). S druge pak strane, danas je glazba Bob Dylana toliko sve prisutna i izvođena da o tome je jednostavno nemoguće pisati i obuhvatiti sav taj značaj i važnost koju ona zapravo ima. Dylan je jednostavno čista rock antologija i bezvremenska konstanta, koju sigurno još dugi niz godina nitko neće uspjeti nadvladati.

Pitanje je sljedeće: 'Da li da ovu ediciju  stavim u rubriku Albumi iz prašine  ili u novija izdanja?  Po, datumu izdanja edicija svakako spada u rubriku nova izdanja, no po kolekciji skladbi i po samoj kompilaciji... edicija Various Artists -Chimes of Freedom: The Songs of Bob Dylan svakako spada u ovu drugu rubriku.Time se jasno stavlja do znanja svima kolika je u stvari težina Dylanovog glazbenog idioma.

Svi jako dobro znamo da je Dylan već zagazio u sedamo desetljeće života (rođen je 24. svibnja 1941.) i zaista u 21. stoljeću rijetki su glazbenici, koji imaju toliko aktivne stvaralačke sposobnosti, snage i utjecaja; da kao posljedica svega toga… mogu nastati ovakva izdanja; a kakva bi ona bila, da tu nije uključena Joan Baez – Seven Curses te Jackson Browne i njegova obrada Love Minus Zero/No Limit. I na kraju drugog diska dolazimo do mlade Adele, koja izvodi Make You Feel My Love, da i nju je skladao Dylan.

Da se sada upustim u bilo kakvu raščlambu ove odlične edicije, mogao bih samo zakompilicirati stvari, jer netko voli Dylana zbog ‚backgrounda’ skladbi a netko zbog njegovih ubojitih tekstova, drugi pak padaju na njegovu električnu fazu, dok se treći okidaju na njegove najpoznatije hitove. Osobno, ne znam zaista, gdje spadam kada je u pitanju Bob Dylan i njegova glazba. I prije nego što krenem na posljednji nosač zvuka samo da napišem ono što sam u cijelom ovom prolapsu impresija zaboravio; a to je činjenica …da ovo raskošno izdanje otvara pokojni Johnny Cash i Avett Brothers sa One Too Many Mornings.

Četiri sata 11 minuta i 13 sekundi koliko traje ovo čudesno putovanje Dylanovom glazbom svakog će ponaosob osvojiti nečim drugim, sve zavisi kako ste rapoloženi, što ste očekivali, da li ste baš sada raspoloženi pronaći ono nešto …što vas veže uz Dylana i njegovu glazbu. Brojna se pitanja otvaraju i svaki puta vjerojatno ćete dobiti drugačiji odgovor u tome i je izvrsnost ovog izdanja.

Ovaj četvrti disk otvaraju Maroon 5 – I Shell Be Released, Political World nadhnuto izvode Carolina Chocolate Drops, Seal & Jeff Beck – Like A Rolling Stone… da se čovjek zamisli.Taj Mahal & The Phantom Blues Band izveli su Bob Dylan's 115th Dream i to se može pretvoriti u snažan i ekspresivan blues. Smirenje nude Mick Hucknal – One Of Us Must Know (Sooner Or Later), Thea Gilmore u I'll Remember You a potom opet idemo snažno State Radio – John Brown i neobična izvedba uživo All Along the Watchtower (Live) Dave Matthews Banda. Iznenadio me Michael Franti -  Subterranean Homesick Blues i Eric Burdon sa svojom izvedbom Gotta Serve Somebody, te 92- godišnji Pete Seeger With The Rivertown Kids sa prigodnom pjesmom Forever Young. Na samom kraju je sam Dylan sa naslovnom pjesmom ove edicije Various Artists -Chimes of Freedom: The Songs of Bob Dylan. 

PREPORUKA:
Da, znam Vi ćete imati neke svoje favorite, kao što i mnogi glazbeni kritičari imaju svoje pjesme - favorite i svoj doživljaj cijele ove priče…ali to je naprosto tako. Svatko će ovu prigodnu ediciju doživjeti na svoj način…mnoge još pjesme nedostaju, no autor kalibra Bob Dylana ima preveliki katalog izvrsnosti, teško je sve to obuhvatiti. A ako je itko u tome uspio, onda je tome najbliža, upravo ova edicija Various Artists - Chimes of Freedom: The Songs of Bob Dylan Amnesty Internationala.

Na kraju evo što i drugi pišu: Designed as a celebration for Amnesty International's 50th Anniversary, Chimes of Freedom is the mother of all tribute albums: a four-disc salute to Bob Dylan that runs some 73 songs performed by singers from all corners of the globe. Finally, it's great to hear actual re-interpretations of Dylan's songs - after all, even Bob himself doesn't always sing the same song the same way twice., cduniverse.com

Mladen Lončar - Mike

Hits 1059
Indie United vol 1. « Indie United vol 1. Razni izvođači Kompilacije Kronologija Bistro Na Rubu Šume Vol. 1 » Bistro Na Rubu Šume Vol. 1

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42