Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
30 godina kasnije: Sedmorica veličanstvenih


Bookmark

Data

Released Listopad 2009
Format Albumi
Vrsta Rock / Novi val
Dodano Utorak, 15 Ožujak 2011
Žanr Rock
Broj diskova 2
Edition date Listopad 2009
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Edition details Snimano: Tvornica, Zagreb, 2. 10. 2008. / Autor i urednik: Hrvoje Horvat / Datum objave: 19.10.2009.
Tags

Review

Ne spadam među one koji su odrastali uz zvuke novoga vala uživo, ali niti među one koji će za tim do suza žaliti i praviti lošu poeziju od toga svog žaljenja. Nedvojbeno, to jest najblistavije razdoblje ne samo hrvatske već i cijele nekadašnje jugoslavenske rock-scene, no više sam nego ponosan na moj ulazak u svijet odraslih devedesetih uz Majke, Pipse i Laufer i, s te i takve pozicije, apsolutno razumijem sve one ponosne na svoje žive uspomene na koncerte Azre, Haustora, Filma i ostalih novovalnih prvoboraca. Jer, tada se odrastalo, praktički, zajedno s Amerikom i Engleskom, dok se istovremeno rock-glazba i pop-kultura dramatično mijenjala unutar i izvan sebe (priču o punku i svemu što je donio valjda svi već i predobro znamo).

Obilježavati obljetnice tog i takvog razdoblja u tom kontekstu, a i s obzirom da se takvo što nikad više nije ponovilo u ovom našem kutku globusa, posve je opravdano i hvale vrijedno. Koliko tko u tom ima mota i života, odnosno, stila i srca, druga je pak priča. "30 godina kasnije: Sedmorica veličanstvenih" dokumentiran je koncert u zagrebačkoj Tvornici, održan u jesen prošle godine, kad su se u ime tih boljih vremena, odnosno, povodom obilježavanja trodesetljetne obljetnice početka tuzemnog novog vala, okupila neka od ključnih imena te scene i toga doba. Svatko od njih dao je, bez sumnje, najbolju raspoloživu verziju sebe i to je već samo po sebi sasvim dovoljno za dobar provod i nostalgični uzdah ili dva. Koliko je sve to dobar povod za ovjekovječenje u obliku nosača zvuka? Pa...

Azre, naravno, nema. Johnny je, po svemu sudeći, rekao svoje zbogom i možda bolje da je tako (koliko god njegovi razlozi bili ekstremno samodopadne prirode). Da, to je dalo prostora patetičnom i smiješnom Pozdravu Azri, no, srećom, te skupinice nema ovdje. Toliko o drugom najvećem bendu novoga vala, dakle. Prvi, a svakako najosobeniji i najkvalitetniji – Haustor – zastupljen je pojavom Darka Rundeka tek s dvije pjesme, od kojih je jedna meni osobno jedna od njihovih najiritantnijih, "Take the Money and Run". Dva, dakle, podatka koja obilježavaju prvi dojam o ovoj kompilaciji, koji mi već sugerira povratak originalnim albumima toga vremena umjesto poluzadovoljavajućeg bdijenja uz recentna koncertna prežvakavanja dobrih starih vremena.

Energija kojom Električni orgazam otvara repertoar ipak itekako godi uhu, čak i kad se počnu prenemagati s gotovo desetominutnim "Leptirom". Lačni Franz još je uvjerljiviji, odajući dojam o čvrstom bendu željnom dobre rock akcije. Taj dojam, zapravo, prevladava na ovih dva sata glazbe, a podcrtan je dodatno suvremenošću kojom sve te pjesme i danas odišu. Tako zvuče čak i Jasenko Houra i Davorin Bogović dok se osvrću na ranu ostavštinu Prljavoga kazališta. Koliko je god Houra u to vrijeme stvarao povijest, to ga ne opravdava za ono što je slijedilo nakon tih ranih albuma. Upravo zato mi je pojavljivanje ovih imena na naslovnici CD-a dalo još jedan negativni mig pri pritiskanju tipke play. Srećom, kao što sam natuknuo, energija kojom je ovaj dvojac, prvi put nakon više od dvadeset godina zajedno na bini, odradio svoj dio repertoara dovoljna je da amortizira sve početne predrasude.

Idole sam, pak, oduvijek smatrao možda i najsofisticiranijim bendom novoga vala, sastavom koji nikad nije doživio svoj puni potencijal. Usudit ću se reći, najbolji pop-bend bivše države, da je poživio duže od dva albuma, mogao je postati nekakva domaća varijanta Beatlesa, a ovako je samo ostao, zajedno sa zagrebačkim Filmom (još jedna izostavljena figura na ovoj svečanosti), u sjeni energičnijih, više punku orijentiranih bendova svoga doba. Divljanov podsjetnik na neke od njihovih najznačajnijih zgoditaka solidan je minijaturni rock-happening, kojeg  bih uvrstio u bolji dio cjelokupnog koncerta. Pero Lovšin je svoje Pankrte predstavio u tipično nabrijanom izdanju, podvučenom čuvenom (ili notornom, kako tko uzme) punk verzijom "Bandiera Rossa". Ta jedinstvena figura i danas mi, možda snažnije od svih tu nazočnih, zrači tom aurom kakvu je ponosno nosio kao istinski prvoborac vremena kad je punk probio sve barijere.

Rekapituliramo li sve navedeno, imamo jedan zabavan koncert kojeg je svakako vrijedilo pogledati. Uživo, na licu mjesta, u Tvornici te večeri. Dokumentiranje cijelog događaja na CD-u ipak se ne čini ničim posebnim. Preslušavajući sve te zimzelene skladbe u toplini doma, s pozicije nekoga tko je sve te pjesme i albume upoznavao isključivo preko kazeta, CD-reizdanja i mp3-foldera, vidim, odnosno, čujem tek paradu dinosaura koji, da, znaju svoj posao i (s razlogom) ponosno gledaju na svoju mladost, ali od kojih teško da se što potentno više može očekivati u smislu novih materijala (još koliko-toliko jedino Rundek ima stvarnih resursa za takvo što). Zvučna slikovnica za nostalgičare, dakle. Svima ostalim preporučujem da se ipak radije uhvate albuma koji su nastali u tih nekoliko blistavih godina, svakom po svome ukusu; katalog je bogat i dug i teško ćete naći kvalitetnijeg u svih pola stoljeća (i kusur) rocka "na ovim prostorima".

 

Toni Matošin

Hits 911
Quentin Tarantino's Inglourious Basterds Soundtrack « Quentin Tarantino's Inglourious Basterds Soundtrack Razni izvođači Albumi Kronologija The Twilight Saga: New Moon » The Twilight Saga: New Moon

Posljednje recenzirano - Jazz