Resonance

Review

Bubnjar Dave Rudolph za jazz se zapalio kad je čuo sastav Return to Forever, što je usmjerilo njegov glazbeni put. Nakon što je na Floridi svirao sa sastavima The Valerie Gillespie Ensemble, Thick as Thieves, La Lucha, LaRuea Nickelsona, Jamesa Suggas i Johna Lamba, odlučio se okušati kao vođa sastava. Rezultat je ovaj, njegov prvi CD. Posvetio ga je nedavno preminuloj prijateljici  Jessici Hiltabidle koja je njihovu komunikaciju opisivala kao “resonance”. Zato je izvedbe osmislio tako da uključuju puno dijaloga i interakcija. Snimio ih je s glazbenicima istih pogleda na glazbu, od reda nekadašnjim studentima Sveučilišta South Florida na kojem predaje: gitaristom Larueom Nickelsonom, tenor saksofonistom Zachom Bornheimerom, pijanistom Pablom Arencibiaom i kontrabasistom Alejandrom Arenasom. S njima je ostvario prisnu suradnju zasnovanu na glazbenom razumijevanju i uzajamnom uvažavanju. U izvedbi naslovne skladbe pridružuje im se pjevačica Whitney James koja svojim vokalizama donosi sjetan, melankoličan ugođaj. Rudolph je autor svih skladbi, a one, iako su različitih karaktera, jasno očituju utjecaje pod kojima je većina glazbenika njegovog, mlađeg naraštaja. To znači da se radi o naslanjanju na stvaralaštvo glazbenika kao što su Wayne Shorter, Pat Metheny, Bill Frisell, Kenny Wheeler, Michael Brecker, ali i Thelonious Monk i Bill Evans. Izvode ih u maniri post bopa, ali važnije od samih tema ili stila je ono što se događa kao njihova posljedica, razrada - sjajna sola, međuigre, zapravo velika glazbena igrarija.

Davor Hrvoj