Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Transformer

Bookmark

Data

Released Studeni 1972
Format Albumi
Vrsta / Glam rock
Dodano Utorak, 25 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 36:40
Broj diskova 1
Edition date Studeni 1972
Država UK & Europe
Etiketa RCA
Edition details Produkcija: David Bowie i Mick Ronson
Tags Lou Reed David Bowie Mick Ronson RCA

Review

Poznatu rečenicu iz špageti vesterna: Došao je tiho i ušao u legendu, u početku naše priče treba ipak drastično izmijeniti.
Naime, matični band našeg junaka nije bio nimalo tih, no zasigurno je ušao u legende rock scene. 

Dakle The Velvet Underground, praktički kućni bend svjetski poznatog Andyja Warhola, svojim je provokativnim, destruktivnim i nadasve mračnim tekstovima i zbrčkanom, gotovo nemarnom glazbom, koja je predstavljala potpunu opoziciju tadašnjoj optimističnoj West Coast glazbenoj sceni, unatoč prvotnom negativnom reagiranju kritike i publike, ipak zaslužio ulazak u The Rock and Roll Hall Of Fame.

Utjecaj kojeg su ostavili na kasnije sljedbenike kao što su: Bowie, The Strokes, The Pixies, Kraftwerk, Joy Division, The Talking Heads i The Television, zasigurno je bio konačni okidač takvoj odluci.

Najupečatljiviji stav vezan uz grupu izrekao je svojevremeno Brian Eno, kazavši da je od 10.000 kupaca njihova prvog albuma gotovo svaki nakon toga osnovao svoj band.

Kao najpoznatiji dvojac statusne grupe spominju se John Cale Lou Reed
Svakako, kao kompleksna, čudna i ponekad nepredvidljiva ličnost, Lou je 1970. napustio svoju matičnu grupu sa, kako kažu, prilično gorkim okusom poraza i mržnje. Prema njegovom mišljenju, New York je postao hladan i precijenjen te je stoga smatrao London pravim mjestom na kojem se valja naći.

I tako je nastala prava „organizacija udruženog rada„ – Lou sa svojim kredibilitetom i pjesmama, a s druge strane Bowie poznat kao producent sjajnih i dramatskih mogućnosti. Susret njih dvojice rezultirao je jednom od ikona tadašnje glazbene scene 70-tih godina, albumom za koji se može kazati da je počeo eksploatirati, ali i definirati ono što je kasnije postalo poznato kaoglam rock.  

Kakvi su sve likovi prodefilirali ovim uratkom... Uvijek obožavani i istaknuti transvestiti, razuzdani i razvratni frikovi,  partijaneri „zaljubljeni“ u bilo koju vrstu umjetnosti, urbani lažnjaci, prostitutke i narkomani. Svi oni su uvijek bili i ostali Reedovi stalni, dobrodošli gosti i nepresušno vrelo inspiracije. Likovi iz njegove neobične, ali životne tapiserije, istkani su na sasvim jedinstven, za njega uobičajen način.

Svaka njegova arabeska crtež je jasnog i strogog oblika koji apsolutno nadilazi predodžbu i ostavlja jasan, prepoznatljiv trag. Stihovi ponekad dvosmisleni, uvijek pronalaze pravi put, sviđalo se to nekome ili ne, ukazujući da u ono vrijeme nije postojao samo „flower pop“ ugođaj, već i uvijek prisutna tamna strana bilo koje civilizacije. A takav Lou bio je prava preteča Darth Vadera, kao klasičnog predstavnika mraka.
 

Dio takve galerije likova sažet je u sljedećim stihovima iz legendarne Walk On The Wild Side

Candy came from out on the island
In the backroom she was everybody's darling
But she never lost her head
Even when she was given head... 
Jackie is just speeding away
Thought she was James Dean for a day
Then I guess she hap to crash
Valium woild have helped that dash… 


Dakle Bowie, koji je dosta toga dugovao Reedu, uz pomoć svog gitarista Micka Ronsona, uza sve gore spomenuto producirao je album koji je, sasvim zasluženo, svrstan među 50 najboljih albuma ikad objavljenih.

Album, na kojem je Reed iz svog umjetničkog bezdana, koji po svojoj definiciji nema ni dubina ni visina, izvukao zasigurno ono najbolje iz sebe – pravi ATANOR, talionik fizičkih, moralnih i mističnih pretvorbi.

Zašto pretvorbi?

Zato što je po prvi put u svojoj karijeri, a na očekivanje njegovog auditorija, napravio uradak ispunjen nesumnjivom komercijalnošću!

Dokaz?

Hit singl Walk On The Wild Side, iako ostaje vječna tajna kako su ga cenzori radija BBC 1 propustili u eter, jer vjerojatno nitko od njih nije znao što „davanje glave“ zapravo znači.

Nevjerojatan uradak, pomalo na tragu kabaretskom pristupu s jednim od najboljih i najseksi zvukova ikad odsviranih na saksofonu. Po mom mišljenju zaslužuje smještaj među 10 najboljih rock kompozicija uopće.

Dakle 1973. godine Reed je postigao svoj životni cilj: hit album u SAD i Velikoj Britaniji. Uvijek ironičan, tada je izjavio: Ja najbolje oponašam samoga sebe, pa pretpostavljam da, kad netko drugi zarađuje potkradajući me i ja imam pravo izvući iz toga neke koristi. Uostalom, ja sam izmislio Lou Reeda. Nemam ništa zajedničko s tim momkom, ali mogu sasvim dobro igrati njegovu ulogu

Osim spomenute Walk On the Wild Side, na albumu nalazimo još bisera kao što su Perfect Day ili Satellite Of Life, Vicious

Vokalni aranžmani su naprosto raskošno zasljepljujući, gitarske dionice su naprosto pržile uz podršku uvijek čvrstog basa.

Album su podjednako podržavali i klinci, na početku svojih životnih priča, kao i rockeri koji su se mogli pošteno zagrijati, a sve pod plaštom Reedove jedinstvene čarolije. 

Kasniji radovi su opet krenuli u nekim nerazumljivim pravcima, tako da za ovaj dragulj možemo slobodno kazati da je bio Reedovo komercijalno rođenje, ali nažalost, i njegova komercijalna smrt.

Đorđe Škarica

Hits 1038
Lou Reed « Lou Reed Lou Reed Albumi Kronologija Berlin » Berlin

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42