Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2013
Format Video
Vrsta / Blues rock / Hard rock / Rock and roll / Contemporary Pop/Rock / Album Rock
Dodano Subota, 03 Siječanj 2015
Žanr Rock
Length 2:32:58
Broj diskova 3
Edition date Studeni 2013
Država UK & Europe
Etiketa Eagle Vision
Catalog Number EREDV1014
Edition details Objavljeno: 11.11.2013.; produkcija: Jim Parsons; režija: Paul Dugdale; snimano: 6. i 13. 7.2013. Hyde Park, London
Tags Eagle Rock The Rolling Stones Paul Dugdale Jim Parsons

Review

Još prije puno, puno vremena sve oko njih poprimilo je atribut povijest r'n'r-la.
Oni su najveći od najvećih, mamuti, fosili, stare prdonje, kako to voli sočno kazati najveći rocker među rockerima Keith Richards.

The Rolling Stones imaju još jedan u nizu albuma uživo! Sweet Summer Sun - Hyde Park Live na ovom dvostrukoj ediciji imamo kompilirano ono što se odigravalo između 06. i 13.srpnja ove godine u Hyde Parku.

Uvijek je nezahvalno prihvatiti se pisanja bilo čega što ima veze s ovim bendom. Moj prvi susret s njihovom glazbom zbio se već i za mene osobno davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća….uff… kako to ružno zvuči. Tada sam slušao sa starijim bratom radio Luxemburg na nekom tranzistoru, gdje su se miješale stanice. A onda sam u glazbenom časopisu Džuboks ugledao singlicu, koju možete savijati poput papira, ali se ne gužva… na njoj je pisalo: The Rolling Stones Ruby Tuesday i ostalo je opet povijest.

Uvijek su postojale dvije grupacije ljudi, i to onih koji ih vole i oni drugi, osobno spadam u one prve i zato možda ove rečenice neće biti relevantni pokazatelj stvarnog stanja stvari. No, kako bih rekao svaki objektivizam je u mom slučaju nemoguć i zato ako niste u prvoj grupaciji ljudi, nemojte dalje čitati. A ako jeste pridružite mi se u povijesnom povratku 'Rollača' u Hyde Park.

Slušam ovaj dvostruki album i jednostavno prvo što mi upada u uši su aranžmani pjesama, gdje bih posebno izdvojio Pain It Black. Već u prvom dijelu nastupa, odnosno na prvom disku slušamo blues stvar You Got Me Silver. Općenito set lista edicije je odlično posložena, a prvi disk zatvara pjesma Before They Make Me Run, koja se nalazi na njihovom albumu Some Girls iz 1978. godine. Pjesmu je napisao Keith Richards i ona je zapravo bila njegov odgovor, na uhićenje za posjedovanje droge u Torontu u veljači 1977. godine.

I opet se povijest ponavlja, jer 1969. Rollači su nastupili na istom mjestu, samo dva dana nakon smrti Brian Jonesa, kojeg je zamijenio Mick Taylor. Ove godine, pune 44. godine kasnije u dvije pjesme, a jedna od njih je epohalna Midnight Rambler ponovo možemo čuti kako Mick Taylor svira s bendom.

Baš sada razmišljam što me tako 'pogađa' Paint It Black vjerojatno zbog 'blue guitar intro' ne znam. Slušam ju 16 puta za redom i stalno pred očima skaču iskrice, pod kožom struji hladnoća. Pa nije li to veličina tih 'starih prdonja'? Nakon toliko godina imaju ono nešto i k vragu to je TO!
S druge pak strane, još uvijek kada se čuje udaranje Charlieja po zvoncu u Honky Tonk Women publika pada u trans, a u tijelu se počinju događati strašne promjene iz jeze, hladnoće i sve se pretvara u ogromnu količinu nesagledive ugode. Tko to može' Naravno samo oni!

Rolling Stones u Hyde Parku, Foto: Mitja Groznik, arhiva SoundGuardian.com
Ova četvorka zajedno nosi još malo pa 300 godina. Dobro, ako baš želite zajedno tegle na plećima ravno 278 godina pa sad, tko živ a tko mrtav. Oni su još uvijek živi i to kako, vrlo jako i intenzivno, nakon svih tih godina još uvijek vole nastupati, još uvijek imaju što za pružiti i dati i na kraju; oni su ipak 'one & only' The Rolling Stones. Upravo su ovim koncertom Rollači htjeli zaokružiti svojih 'prvih' pedeset godina karijere i to samo nekoliko dana prije 70. rođendana Micka Jaggera. Da, stalno se ponavljaju brojke, stalno neka simbolika, ali u njihovom slučaju to je neizbježno.

Moja je namjera zapravo ne pisati klasični osvrt na album već na neki način trudim se opisati kako ja doživljavam tu priču o bendu, kojeg sam uspio gledati i čuti uživo 4 puta do sada i, eto, svaki puta bilo je to novo buđenje svih onih poznatih vrijednosti rocka, r'n'r-la ili ako baš želite moderne glazbe uopće. Ovaj bend bez ikakve sumnje nosi taj predznak nemjerljive važnosti kada je u pitanju moderna glazba.

Što se tiče ove edicije, meni osobno vrlo je teško odrediti što da vam istaknem i zato idemo dalje redom: Miss You, otvara drugi disk, a potom stiže 'strašna' Midnight Rambler gdje u nepunih 12 minuta morate doživjeti pravu katarzu. Mick, Keith. Charlie i Ronnie uz Taylorovu asistenciju doslovno kotrljaju sve pred sobom. Njihova svirka doslovno će sve otpuhati… dolaze i potom nagrnu ko' uragan, ko' lavina, koja tali i nosi sve pred sobom. Slijedi Gimme Shelter, koja mi još jednom potvrđuje zašto volim ovaj bend. A onda vulkanska erupcija Jumpin' Jack Flash i pred oči mi odmah dolazi singlica, gdje je bend preobučen i našminkan u ljepši spol. Za ono vrijeme revolucionarno, danas potpuno irelevantno, ali tada, tada je to bila svojevrsna prekretnica, nepojmljivo. Ma, sve te huligane i bitange i ništ' koristi treba ošišati i poslati na prisilni rad da se opamete. Govorili su neki od nastavnika, profesora, roditelja, ali i funkcionara državnih, republičkih i općinskih organa. Sve to nije nas nekolicinu omelo da i dalje nastavimo uživati u glazbi, koja je tada još uvijek nosila određenu stigmu nečega što nije dobro! No, nije nas bilo briga.

Već na prvi takt okupljena gomila u Hyde Parku počinje hukati, a bend kreće sa Sympathy For The Devil i ponovo se vraćaju slike: Hell Angles, sotonizam, ne poštivanje društvenih normi, bunt, revolt i otpor ama baš svemu što je 'normalno'. A onda na kraju sve te buke i galame dolazimo do zaključka da su to ipak samo ljudi koji jednostavno ne mogu odustati od onoga što im je u krvi, što je dio njih samih. Bez toga već bi bili mrtvi, a na svu sreću, oni su još itekako živi!

Veliko finale najavljuje Brown Sugar, a potom dolazi nam You Can't Always Get What You Want s neobičnim introm i aranžmanom, poslušajte! Na kraju tu je (I Can't Get No) Satisfaction i još jedna priča je završena i još jedan dio povijesti je dokumentiran, a moja malenkost je sretna što je imala sreću vidjeti i čuti, ali i imati baš taj dokumentirani dio te i takve, a što drugo napisati osim, povijesti.

PREPORUKA:
Nakon druge pjesme: It's Only Rock 'N' Roll Mick govori i pita: A big hello to London, England and Hyde Park, anybody here, who was here in 1969? Odgovor vrlo brzo stiže i čini se da su mnogi iz ove 'hrpetine' bili tada tu ili su se barem osjećali da su tada bili ovdje. U to vrijeme imao sam devet godina i tek sam počeo gotovo kroz igru spoznavati sve ono što će nakon više desetljeća odrediti moje afinitete i konačno učiniti da radim ono što istinski volim.
A Rollači su zapravo proslavili svoj povratak tamo gdje istinski pripadaju uživo na sceni svog rodnog grada.

Baš zato sam Mick Jegger govori: It was a great gig…It was beautiful with the sun going down over Hyde Park. I can’t think of a better way celebrate the Rolling Stones’ 50 than doing it on our home patch in front of 100,000 people on a glorious summer night…enjoy it… we certainly did.

Eagle Records objavili su ediciju The Roilling Stones - Sweet Summer Sun - Hyde Park Live i dali svima prigodu da upotpune svoje kolekcije novim albumom uživo benda koji je upravo ovim izdanjem obilježio svojih 'prvih' 50 godina postojanja, rada i djelovanja.
Na svu sreću istinski vjerujem da su ovi 'stari prdonje' još jednom dokazali zašto su najveći! Zar ne?

Mladen Lončar - Mike

Hits 867
Checkerboard Lounge, Live Chicago 1981 « Checkerboard Lounge, Live Chicago 1981 The Rolling Stones Video Kronologija Havana Moon » Havana Moon

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42