Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
L.A. Forum - Live In 1975


Bookmark

Data

Released Studeni 2014
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / Hard rock / Rock and roll / Contemporary Pop/Rock / Album Rock / Dance-Rock
Dodano Petak, 02 Siječanj 2015
Žanr Rock
Length 2:26:39
Broj diskova 3
Edition date Studeni 2014
Država SAD
Etiketa Eagle Rock Entertainment Ltd.
Catalog Number EV306939
Edition details Objavljeno:18.11.2014.;produkcija:supervizor-Lindsay Brown,koordinatori-Paul Bullock,Mark Fossitt i Claire Higgins;izvršni producenti:Sherry Daly,Geoff Kempin, Jane Rose,Terry Shand,Joyce Smyth i Dave Trafford;snimano:12.7.1975.The Forum Los Angeles
Tags Eagle Rock The Rolling Stones

Review

Svjetski velikani (po statistikama bili su drugi u svijetu, nisu uspjeli prešišati Beatlese, slavnu četvorku iz Liverpoola), sinonimi za sex, drugs and rock'n roll, revoltni djedovi, The Rolling Stones, izdali su 17.11.2014. na dvd-u i cd-u snimke sa svoje američke turneje iz 1975. godine: L.A. Forum - Live. Upravo ta turneja bila je velika prekretnica za bend i prva za novog gitarista Stonesa, Roonie Wooda koji je zamijenio Mick Taylora. The Rolling Stones je britanska rock grupa oformljena u travnju 1962.g. koja je postala poznata u 60-ima, a djeluje i danas. Osnivači su bili: Brian Jones (gitara i usna harmonika), Ian Stewart (klavijature), Mick Jagger (vokal), Keith Richards (gitara) a početni sastav su upotpunili Bill Wyman (bas) i Charlie Watts (bubnjevi). Ime grupe su odabrali prema blues pjesmi koju je 1948.g. snimio Muddy Waters. Čuveni logo, crveni isplaženi jezik izmislio je i dizajnirao John Pasche 1971.g. koji se prvi put pojavljuje na albumu Sticky Fingers.

1975.g. započeli su u San Antoniu, a mjesec dana kasnije posjetili Kaliforniju gdje su kulminirali upravo u ovom forumu. Ovaj dvd prikazuje spektakl koji se odigrao 12.srpnja. Prije spomenutog službenog datuma bilo je i nekih incidenata te dramatičnih scena: tako su se usred Pete avenije u New Yorku Mick, Keith, Roonie i Charlie, na službenom najavljivanju turneje pojavili na kamionu i pjevali usred grada Brown Sugar pozivajući ljude na spektakl u Forumu.

L.A. Forum našao se i u sklopu drugog dijela turneje po Americi 1981.g. u Hampton Coliseumu (navodno najisplativija turneja te godine koja je zaradila rekordnih 50 milijuna dolara u prodaji karata).

Dva i pol sata čistog užitka sadrži klasike Rolića kao što su Honky Tonk Women, Gimme Shelter, You Can’t Always Get What You Want i Sympathy for the Devil.

Perfektno su izveli 25 skladbi, započeli lagano sa instrumentalnim uvodom a završili dijaboličnom i često osuđivanom ali genijalnom Sympathy for The Devil. Stonesi su zaista osebujan i jedan specifičan bend sa strašno širokim opusom. Na ovom cd-u uglavnom jesu njihovi hitovi: Honky Tonk Women (i naš Ivica Kostelić ga obradio), Get Off of My Cloud, You Gotta Move (Psihomodo Pop), Angie, Wild Horses (prekrasna balada), Street Fighting Man, Jumpin’ Jack Flash (istoimeni film sa Whoopi Goldberg, u pozadini sviraju Stonesi), Gimme Shelter, Ain’t Too Proud to Beg, It’s Only Rock ‘n’ Roll’ i slavna Sympathy for the Devil.

Nakon uvoda Stonesi započinju zagrijavati atmosferu sa poznatom Honky Tonk Women duljine 5:29 iz 1969.g. Bio je to golemi hit u Americi i Engleskoj koji se držao na samom vrhu top ljestvica duže vrijeme. Ova fraza odnosi se na plesačice u Zapadnjačkim barovima koje su katkad radile i kao prostitutke. Pjesmu su napisali Jagger i Richards tokom odmora u Brazilu.

Specifičnim davanjem ritma legendarnog Charlie Wattsa i riffovima Brian Jonesa i Keith Richardsa započinje Get off My cloud sa legendarnog albuma December' s Children. Upravo revolucionarna, prkosna i buntovna lirika kakva je specifična za njih. Ovdje je izgleda počelo sa njihovim epitetima „loši dečki Rock'n'Rolla“ (droga, alkohol, seks, revolt, buntovništvo). Stonesi su upravo za ovu pjesmu rekli da je nastala kao reakcija na njihovu munjevitu svjetsku popularnost nakon uspjeha sa „Satisfaction“. Get of My cloud zapravo je bio njihov odgovor na averziju golemih očekivanja od publike i drugih ljudi koja su im išla prilično na živce.

„Star Star“ (album iz 1973. „Goats Head Soup“) u originalu je jednostavna rock pjesma (traje 4:45) u stilu Chuck Berry- a sa solo dionicama Keith Richardsa i ritam gitarom bivšeg člana Micka Taylora. Starfucker Psihomodo Pop-a je obrada te pjesme na njihovom albumu iz 1993. („Srebrne svinje“).

S ovog albuma rade još i dobar cover sa pjesmom You Gotta Move - tradicionalna afroamerička duhovna pjesma o nadolazećoj smrti te o robovima na Jugu Amerike koji nalaze spas u obećanoj zemlji/raju. Stonesi su ju obradili, u originalu pripada Blind Boysima iz Alabame i Mississippi Fred McDowellu. Taj električni blues-riff odlično su „skinuli“ a upravo s tim „You've got to move“ upućuju nas da je smrt neizbježna te da je vrijeme za drastičnu promjenu. Mick Jagger pjeva tu pjesmu sa južnjačkim afričkim naglaskom.

Zanimljiva pjesma s ovog albuma je definitivno „Midnight rambler“. Prije sam ju čula, ali nisam toliko zapela i dalje istraživala. Puštena je u prodaju 1969.g. na albumu „Let it Bleed“. To je naime biografija Alberta DeSalvo-a koji je priznao da je bio stravični Bostonski Davitelj (harao i sijao trepet i užas Bostonom u 60-ima, silovao i ubio 13 žena te ih davio u njihovim stanovima komadima odjeće). U forumu su predstavili i jednu od svojih najdužih pjesama sa albuma Exile iz 1972. Pod nazivom „Rip This Joint“. Pomalo podsjeća na rockabilly stvar a Keith je izjavio da je to jedna od najbržih njihovih stvari i da te doslovno drži na prstima. To je verzija modernog putovanja cestom Route 66 od Birminghama do San Diega. Ne znam kako je uopće Jagger uspio izreći, a pogotovo otpjevati riječi u toj pjesmi te kako ga je ostatak pratio na svojim instrumentima. Vrlo zanimljiva i munjevita pjesma.

Wild horses mnogi su povezivali sa velikom ljubavi između Marianne Faithfull i Mick Jaggera, no po njemu je pjesma puno jednostavnija od toga...bila je to pjesma o napornom životu na cesti, beskrajnim turnejama, umoru i mračnoj strani života profesionalnog glazbenika. Uslijedili su mega hitovi kao That’s Life, Outta Space, Brown Sugar, Midnight Rambler, Street Fighting Man, Jumpin’ Jack Flash a za kraj su sačuvali genijalnu Sympathy For The Devil. Moja asocijacija na tu stvar je film Intervju s vampirom i legendarni kraj gdje Tom Cruise kao strašno dijete noći, vampir Lestat ujeda Christian Slatera te mu ponudi „izbor koji on nikad nije imao- vječan život“. Uključuje radio i započinju lagani melodični urlici slavne četvorke te počine ova stvar. Mnogi su je „pljuvali“, nazivali Stonese „vražjim slugama“, „bogohulnicima“, „ateistima“ i gorim riječima. Meni je ta stvar gotovo poput Queenove „Bohemian Rapsody“ i nekih stvari od Pink Floyda. Jedna jedina u povijesti koja se nije ponovila i vjerojatno niti neće. Toliko snažna, ne znam, gotovo svemirska, sa perfektnom lirikom ( pjesnička koja opija) te savršenim riffovima. Po meni to im je definitivno kruna karijere i zaista zaslužuju biti Veliki. Pjevana je u prvom licu naracije i pokazuje gledište na stvari, svijet, čovječanstvo, od samog početka do dana današnjeg sa Luciferove strane (vidi se utjecaj Bulgakova). Ima elemente sambe spojene sa rock ritmom. U početku pjesma se zvala „The Devil Is My Name“. Fokus je na stvaranju svijeta- smrt Isusa Krista ("Made damn sure that Pilate washed his hands and sealed his fate), brojni europski ratovi u „ime religije“ ("I watched with glee while your kings and queens fought for ten decades for the Gods they made"), nasilju i teroru Ruske Revolucije 1917. i 1918. g. te maskar obitelji Romanov ("I stuck around St. Petersburg when I saw it was a time for a change/Killed the Tsar and his ministers/Anastasia screamed in vain") i II. svjetski rat ("I rode a tank, held a general's rank when the blitzkrieg raged, and the bodies stank"). U originalu postojao je stih „I shouted out 'Who killed Kennedy?“ a nakon smrti Roberta Kennedya 6.6.1968. promjenjena je u "I shouted out 'Who killed the Kennedys?' Jagger pjeva za kraj u visokom falsetu i završava Luciferovu naraciju. Takvih pjesama baš i nema…

Martina Vlahović

Hits 1854
Shine A Light « Shine A Light The Rolling Stones Albumi Kronologija Blue & Lonesome » Blue & Lonesome

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42