Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Djeca


Bookmark

Data

Released Travanj 2013
Format Albumi
Vrsta / Singer-songwriter / Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Četvrtak, 12 Veljača 2015
Žanr Pop-Rock
Length 47:30
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2013
Država Hrvatska
Etiketa Aquarius Records
Catalog Number CD 478-13
Edition details objavljeno: 15.4.2013.; producent: Surka
Tags Aquarius Records Sara Renar Surka

Review

Za zagrebačku (kant)autoricu Saru Renar sam čuo kroz projekt Začarane Močvare, dakle, još jedan plus i priznanje Nini Romić za trud i nastojanja u smjeru okrupnjavanja scene i predstavljanja talentiranih autora široj publici. Početkom travnja mjeseca Sara je izdala svoj debitantski album „Djeca“ za Aquarius Records, pomno pripremano izdanje o čemu svjedoče četiri izdvojena najavna singla („Trebam te“, „Bok“, „U velikom stilu“, „Djeca“) u rasponu svibanj 2011. - ožujak 2013. godine. Za razliku od samih početaka prije 4-5 godina kada je Sara djelovala u klasičnoj kantautorskoj formi akustična gitara i glas, s vremenom je oko sebe okupila zaista respektabilnu ekipu muzičara, od kojih svaki posebno i na svoj način daje štih albumu „Djeca“. Tako Sara u ekipi ima dva izuzetno cijenjena gitarista: Luku Gečeka i Juru Gecija, Goran Leka je na bubnjevima, Ante Prgin - Surka beatbox i bubnjevi te Vanja Marin na basu, kao vjerojatno javnosti najzvučnije ime zbog svog angažmana u nikada prežaljenom bendu iz devedesetih - Kojotima.

Album otvara jedan od najavnih singlova „U velikom stilu“, zapravo to je prva studijska stvar koju sam čuo kada sam krenuo malo pomnije pratiti ono što Sara radi. Ova pjesma je pokazni primjer zašto Sara ima sve preduvjete da zaokupi pažnju šireg radijusa publike koji seže gotovo do mainstreama, ali opet ne u toj mjeri da je možemo svrstati u estradne vode sa svim negativnim konotacijama i površnostima koje „estrada“ sa sobom nužno nosi. „U velikom stilu“ je demonstracija sile, suvereno nastupanje kroz dinamičnu, smislenu pop/rock formu sa naglaskom na „rock“ zbog punoće i žestine muzičke pratnje fantastičnog benda. I tu Sara ima „win-win“ situaciju, snažan vokal, prijemljiva lirika sa kojom će se mnogi poistovjetiti te već spomenuta neosporno kvalitetna muzička podloga.

Kada već spominjem liriku, albumom dominira klasična ljubavna tematika kroz okno emancipirane samosvjesne ali ujedno i ranjive ženske jedinke, premda se autorica ne libi pecnuti i osvrnuti na društveno licemjerje koje se manifestira kroz lažni altruizam u istoimenoj numeri „Altruizam“.

Poprilično direktno i bolno zvuči:

„Pomagao bi drugima, moraš ipak mislit na sebe...Na tvojoj ljestvici prioriteta si prvo ti, pa onda ti pa ti pa dugo digo nitko pa opet ti...“

Ova tematika je posebno aktualna u svjetlu silnog humanitarnog angažmana putem društvenih mreža što Slavoj Žižek jako dobro opisuje kao „otvaranje sigurnosnih ventila koji dozvoljavaju da status quo ostane netaknut“, a Slobodan Sadžakov razlaže: „Nekom, najčešće simboličnom donacijom, klikom i humanošću iz fotelje, kupuje se ujedno i ,,lepa slika o sebi” i olakšanje da se nešto, ipak, uradilo. Međutim, sistem nepravde, po pravilu, ostaje nepromenjen, jer izostaje bilo kakva akcija usmerena protiv generatora problema.“ O svemu tome Sara progovara u poprilično ciničnom tonu (kakav licemjerje i zaslužuje) uz gitarističku funk/blues podlogu u maniri S.R.Vaughna.

„Termopil“ je još jedna numera koja izlazi van prevladavajuće ljubavne šprance na albumu, naslov pjesme daje naslutiti kako se autor referira na bitku kod Termopila koja se posebno popularizirala kroz igrani film „300“. Premda se Sara ne bavi isključivo spomenutim događajem nego uopćava čitavu priču na razinu antiratne tematike i dvojbama koje se vežu uz uzaludnost ratovanja, žrtve i sjećanja na neke bitke davne. U svakom slučaju tematsko osvježenje na albumu koje pridonosi raznolikosti i na još jedan način pokazuje da autorica zna i da se može pozabaviti tematikom van uobičajenih pop/rock okvira.

Od ostatka albuma izdvojio bi naslovnu pjesmu „Djeca“, te singlove „Trebam te“ i „Bok“ feat. Beatbox Surka. Ove pjesme predstavljaju na neki način kičmu albuma. Sara sa lakoćom i na jednostavan način provlači ljubavne lomove, žudnje i strasti iz svakodnevnice kroz formu nešto žešćeg gitarističkog rock zvuka u „Trebam te“ preko himnične „Djeca“ sa primjesama funka pa sve do snene „Bok“ gdje se akustični blues stapa sa beatbox podlogom.

Album u pravilu sadrži deset numera uz dodatak dvije završne pjesme koje su akustične verzije pjesama „U velikom stilu“ i „Bok“. E sada, moj osobni dojam je taj da ovi akustični dodaci nisu bili nužni, da li zvuče dobro? Zvuče, tu nema spora, „U velikom stilu“ bi dobro zvučalo da je limena glazba lokalnog vatrogasnog društva izvede. Opet na neki način se stiče dojam kako se ovim dodacima pokušala dati „težina“ albumu, premda ja smatram sasvim nepotrebno – album je sam po sebi odlično debitantsko ostvarenje koje praktički nema „fillera“ a nosi na sebi 3-4 zaista jaka naslova za koji bi si Žanamari & J'Animals prebili ruke i opet ne bi ništa napravili.

Zašto sasvim nepotrebno postajem „hejter“ u posljednoj rečenici gornjeg pasusa?

Mislio sam čak i izostaviti svoju slobodnu interpretaciju za kraj i iznošenje mišljenja, ali čemu? Valja reći popu pop a bobu bob.

Dakle, na više mjesta i iz više izvora sam mogao vidjeti/čuti/pročitati podcjenjivačke i u prvom redu paušalne ocjene onoga što Sara Renar radi. Da se razumijemo, mi nismo u rodu, niti se poznajemo, niti ja imam ikakve koristi od hvale ili pokude bilo kojeg autora pa i Sare. Rekao bi da se nepravedno i iz sasvim pogrešnih razloga pokušava umanjiti vrijednost i talent koji ova cura nesumnjivo posjeduje. Ne znam je li ona samoživa, preambiciozna, ohola ili na bilo koji drugi način odbojna osoba u privatnom životu, ne znam ima li ona za cilj uzeti pare i postati popularna pod svaku cijenu. Jedino što znam o njoj i što želim znati je ono što njezina glazba govori, a glazba kaže da ova cura zna i može. To što ne živi u kolibi ili kamp prikolici i nema oko sebe aureolu boemštine koja valjda garantira kvalitetu (!?), to što ima renomirane glazbenike oko sebe i jakog izdavača, ne bi trebale biti otegotne okolnosti i razlog da se priča o „pozi“, „fejku“, „lažnjaku“ i ne znam kakvim sve konstrukcijama iz malih glava povelikih hipstera. Kamo sreće da Sara postane mainstream, pa da prosječna hrvatska srednjoškolka na putu kući pjevuši „U velikom stilu“ namjesto nečega iz paklene kuhinje Huljićevih, u tom smislu povezivati mediokritete i ono što ova cura radi nema smisla i naprosto nije točno.

Toliko od mene, uz preporuku da svakako preslušate album „Djeca“, koji vam neće odgovoriti na vječna pitanja „kako“ i „zašto“ niti ima intenciju činiti to, ali će vam sigurno priuštiti uhu ugodne trenutke opuštanja i zadovoljstva.

Mihael Pinter

Hits 925
Sara Renar Albumi Kronologija Tišina » Tišina

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42