Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Družba krivih odluka


Bookmark

Data

Released Travanj 2017
Format Albumi
Vrsta Indie pop / Alternative Pop/Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Utorak, 25 Travanj 2017
Žanr Pop-Rock
Length 40:45
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2017
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Catalog Number CD DALLAS 847
Edition details objavljeno: 22.4.2017.; produkcija: Srđan Sekulović Skansi i Aljoša Šerić; snimano: 2015. i 2016. - RSL studio (Novo Mesto) i NLO studio (Zagreb)
Tags Dallas Records Pavel Aljoša Šerić Srđan Sekulović Skansi

Review

"Mi ne gubimo vrijeme, mi ga slavimo", poručuju nam u jednoj od ključnih pjesama svoga novog albuma Pavel, bend koji nas je vremenom naučio kako autentična osrednjost u njihovu slučaju može biti tek tema za pjesmu, a nikako za njih prikladan opis. U "Junacima Hatzove ulice", čijem stihu "Družba krivih odluka" duguje i naziv, Aljoša Šerić i društvo ne dozivaju u sjećanje samo jedan od romana na kojima su odrastale generacije djece (Molnarovi "Junaci Pavlove ulice"), već na najljepši način upravo slave vrijeme svojim sjećanjima, postavljajući tako jasne tonove svojoj novoj glazbenoj konstrukciji, nasljedniku sjajnog albuma "I mi smo došli na red" iz 2014. Da, starimo mi svi, a "vrijeme ne nudi spas", ali to nikako nije razlog da ne slavimo. Za bend tako istančana rukopisa još manje.

"Družba krivih odluka" dolazi kao pjev o nekadašnjim i opstalim družbama, o krivim i pravim im odlukama, o "porazima, previdima i razlazima", o "užarenim obrazima", o ljepoti prolaznosti i fino oblikovanim koritima nostalgije, ali u pitanju je prije svega još jedan sjajan Pavelov album. Aljoša Šerić mudro je pjevao svoja naukovanja i mijene kroz Ramirez da bi gotovo neprimjetno, u logičnom koliko i odvažnom prijelazu, Pavel posve preuzeo odraz u zrcalu, podarivši nam pametan pop proizvod (koliko se god ta sintagma vremenom izlizala) koji rijetko može promašiti baš zbog svojih zdravih ishodišta i (samo)naobrazbe kroz glazbu kao (evo još jedne izlizane "parole") zvonku radost. Od prošlog albuma potpomognut vokalom supruge Antonije Matković, Pavelov zvuk prerastao je u svojevrstan obiteljski projekt koji zbog toga nije nužno manje bendovski. Novi album potvrđuje taj fino ugođen balans kao što sugerira da "nema straha, nema stajanja" kad je u pitanju glazba iz domaćinstva Šerićevih, bilo ono u Hatzovoj ili nekoj drugoj ulici.

A dobar bend dokazuje se kao takav možda najbolje onda kada vam servira melodije za koje vam se čini da ste ih već negdje čuli. Ne zato što su plagijati ili imitacije, već zbog lakoće stvaranja univerzalnoga. Bilo je toga i na prethodnim albumima, ali ovdje taj osjećaj izviruje iza svake druge pjesme. Singlovi "Poslije nas" i "Ljubav", oba propuštena kroz Antonijine glasnice i pravljena po obrascu "kako uklopiti šlager pjesmu u vintage pop aranžman i ne napisati temu za Jamesa Bonda", to ponajbolje potvrđuju, a za "Lažu devedesete" mi je neopisivo drago što imaju manje toga s Balaševićem nego što se na prvi spomen činilo, iako će Šerić vješto oćijukati sa srodnim glazbenim podnebljima ("Sretni smo", "Vrijeme života", već spomenuta "Ljubav"), ali ne bez podsjećanja da glavna žica titra na najljepšim pop(rock) valovima, kao, primjerice, u završnoj "Disneyland". Neće propustiti ni zaigrati na filmsku kartu s maestralnom widescreen dramom "Potreba", kakve se ne bi posramili ni Calexico, a i ovoga puta cijela priča ima svoj mali uvod, koji nostalgičnoj, ali ne i u te note uljuljkanoj "Lažu devedesete" daju više nego dobrodošao potisak.

Prepustili se prvenstveno glazbi ili stihovima ili, kako to u najboljem slučaju i ide, cijelom paketu, u "Družbi krivih odluka" lako ćete uživati u refleksijama koje ipak prije svega ocrtavaju ovo sadašnje vrijeme, kakvo god ono bilo, bolje ili lošije, obojenije ili sivije. Aljoša Šerić kao već iskusni i profilirani autor intimnim je ispisao i univerzalno, svojim pričama dočarao i priču svakog tko njegov rukopis (poželi) nauči(ti) čitati. Odnedavno i roditelji, Antonia i Aljoša, "na pola puta tek", s pouzdanom ekipom glazbenika nemaju želje ostati vječno mladi i baš zato njihova glazba tako zvuči, zauvijek mlada bez obzira na svoje teme i publiku, neopterećena bilo čijim ukusom ili žanrovskom ladicom.

Toni Matošin

Hits 1748
I mi smo došli na red « I mi smo došli na red Pavel Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42