Review
Jedna od najuspješnijih animiranih franšiza, Shrek je uspješno dogurala i do svog stotog nastavka. Dobro, nije stoti nego četvrti, ali dugovječnost serijala se osjeti. Pošto je od odličnog prvog kvaliteta opadala sa svakim sljedećim svesrdno se nadam da je ovo posljednji, iako sam čitao ponešto o spin-offovima. No tko bi tvorce Shreka krivio, dok je unosno, štancat će se nastavci.
Pošto nijedan crtani film ne prolazi bez glazbenog dijela, i četvrti dio prati soundtrack, sastavljen od 19 dijelova koji sve skupa traju 33 minute. To je tako jer je u soundtrack ubačen niz govornih ulomaka iz filma koji realno gledano bez filma nemaju što ovdje raditi. Razbijaju poluzabavnu glazbenu cjelinu, a sami po sebi nisu dovoljno jasni.
Ostatak ipak čini glazba bez nekih jačih apetita za kvalitetom. Većinom su to jednostavni pjesmuljci u komičnim aranžmanima koji će zabavni biti jedino onima kojima je Shrek prvenstveno namijenjen djeci. Sve to skupa zvuči kao modernizirani Muppet Show koji ćete poslušati par puta, kratkotrajno zabaviti dijete u sebi i to je više-manje to.
Svijetle točke soundtracka su promocija pomaknute kulture Scissor Sistersa kroz Isn't It Strange i countryja koji su solidno odradili The Carpenters kroz Top of the World. Nakon silnog jezivog popa koji čini okosnicu soundtracka dobro je djeci promovirati neke drugačije vrijednosti.
Progledajmo kroz prste soundtracku, obzirom na publiku na koju cilja se ni ne očekuje svevremenska glazbena kvaliteta, no za dobro svih sjećanja na kvalitetu prvih nastavaka vrijeme je da Shrek završi.