Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svi 2019
Format Albumi
Vrsta Indie rock
Dodano Četvrtak, 11 Srpanj 2019
Žanr Rock
Length 1:03:35
Broj diskova 1
Edition date Svi 2019
Država SAD
Etiketa 4AD
Tags The National

Review

Riječ koja se tako prokleto često koristi kad se priča o The Nationalu i njihovoj sad već gotovo dvadesetogodišnjoj karijeri jest konzistentnost. Da, oni izdaju konzistentno kvalitetne albume i definitivno postoji nešto što možemo nazvati njihovim potpisnim zvukom, posebno kad se uz njega ukaže i prepoznatljivi bariton Matta Berningera, no ta riječ može biti i dvosjekli mač – može izgledati kao da su The National odjednom naletjeli na nekakvu dobitnu formulu koju sada samo iskorištavaju unedogled i može zvučati kao da nas više ne mogu iznenaditi. Istina ne može biti dalje od toga – The National su, iako vrlo suptilno, prošli cijeli put od svog na alt-country naslonjenog prvijenca do elektronički ustrojenog posljednjeg albuma „Sleep Well Beast“, evolvirajući svakim novim izdanjem. Što se iznenađenja tiče, mislim da nitko nije mogao predvidjeti ono što su nam pripremili na „I Am Easy To Find“, koliko god demokratičan i otvoren za suradnje bend bio.

Sve počinje kao i obično, i čini se da će nas „You Had Your Soul With You“ odvesti na još jedno tipično Berningerovo introspektivno putovanje, no negdje na pola puta iz zvučnika se, po prvi puta na ploči The Nationala, čuje ženski glas i to kakav glas – Gail Ann Dorsey, dugogodišnja Bowiejeva basistica i back-vokalistica u grandioznoj maniri preuzima dio tereta i patnje Berningerova lika:

„I have owed it to my heart, every word I've said
You have no idea how hard I died when you left“,

da bi dalje nastavila u nebeskoj harmoniji s Berningerom. Da bi iznenađenje bilo još veće, to nije jedina suradnja sa ženskim vokalisticama, već je cijela ploča jedna takva suradnja – osim Dorsey tu su još i fenomenalne Lisa Hannigan, Kate Stables, Mina Tindle i Sharon Van Etten, koje naizmjenično izmjenjuju lineove s Berningerom i pjevaju zajedno s njim, otvarajući njegove ponekad hermetične tekstove u posve novim smjerovima. Ono što je dosad bio Berningerov unutarnji monolog pretvara se na taj način u dijalog, konverzaciju, novu perspektivu na kompleksne osjećaje koje Berninger u svojim pjesmama nastoji prenijeti. U trenu se razbija predrasuda o The Nationalu kao tipično muškom bendu, iako su i dosad njihovi tekstovi prolazili kroz ženske prste – Carin Besser, Berningerova dugogodišnja životna partnerica surađuje s njim još od „Boxera“ naovamo. Ono što je najvažnije, ženski vokali nisu tu samo za ukras, u većini pjesama stoje ravnopravno s Berningerom ili čak preuzimaju glavnu ulogu, ponekad u kontrastu, ponekad u uniji s njim, što sve zajedno daje jednu sasvim novu, drukčiju, yin-yang nijansu njihovoj glazbi. Iako je, čini se, pronašao ljubav svog života, Berningerov svijet je još uvijek prvenstveno preokupiran ljubavnim odnosima, bilo da se radi o tim sitnim jazovima među ljudima koje je teško premostiti čak i u vrlo bliskim odnosima ili strahovima koje takvi odnosi donose anksioznim i nemirnim ljudima kao što je on:

„It's still always you every morning I think of no matter what
How I want you here
I know I am easy to find but you know it's never me
I still got my fear“
,

pjevaju zajedno Mina Tindle i Berninger u predivnoj baladi „Oblivions“.

Nepravda i okrutnost vanjskog svijeta također ga ne ostavljaju ravnodušnim:

„If the sadness of life makes you tired
And the failures of man make you sigh
You can look to the time soon arriving
When this noble experiment
Winds down and calls it a day“
,

možemo čuti u briljantnoj, tokom svijesti ispisanoj „Not In Kansas“, koja leži u samom srcu albuma.

Osim Berningera i njegovih gošći, izvrstan posao obavlja ponekad u drugi plan bačen ostatak benda, dva para braće, Dessneri i Devendorfi i nije tajna da uspjeh The Nationala leži upravo u toj teško ostvarivoj, neobjašnjivoj kemiji između njih petorice. Devendorfi su ponovno pokretači svake pjesme svojim nervoznim post-punk ritmovima, dok će Dessneri svojim klavijaturama i rastrzanim gitarama obući u novo, za uho najčešće predivno, ruho svaku Berningerovu eteričnu melodiju. Aaron Dessner također ovdje upravlja pravim malim orkestrom s čak 13 violinista i ženskim zborom Brooklyn Youth Chorus za raskošne, epske, ali suptilne i nikad pretjerano bombastične aranžmane. Osim toga, The National svoja vrata širom otvaraju i Mikeu Millsu, po vokaciji režiseru, koji je akreditiran kao koproducent na albumu i kojem su dopustili da svoje kinematografsko iskustvo prenese na ovu ploču, najčešće u pogledu editiranja – The National u intervjuima kažu da je na ploči napravio neke za njih vrlo bolne rezove, no koji su u konačnici rezultirali fokusiranijim i dinamičnijim radom. Također, režirao je i kratki film koji dijeli naslov s albumom i koji ga konceptualno prati, a za koji su The National uspjeli ugrabiti Oscarom nagrađenu Aliciu Vikander, koja krasi i prekrasan cover albuma.

Mnogo bi se još toga moglo napisati o osmom albumu The Nationala, koji je sa 16 pjesama njihov dosad najduži, a s obzirom na navedene novine vjerojatno i njihov najhrabriji album, ali za The National mi uvijek nekako nedostaje riječi, u silnoj želji da pokušam prenijeti svu ljepotu njihove glazbe i svu ljubav koju imam prema njoj. Najveća ludost bila bi pokušavati izdvojiti nekakve vrhunce albuma – to će, kao i uvijek dosad, biti vaš vrlo subjektivni izbor, temeljen na vjerojatno dugogodišnjem druženju s ovim bendom, kao što je to i u mom slučaju. Također, vjerojatno to neće biti moguće odmah isprva – svakom njihovom albumu treba neko vrijeme da vam „sjedne“, da pomno preslušate i proučite mikrokozmos emocija koji predstavlja svaka pjesma. Što reći za kraj osim da „I Am Easy To Find“ predstavlja još jedno zanimljivo, veliko poglavlje u karijeri jednog od sada bez sumnje najvećih bendova naše generacije, koji su se potiho i nenametljivo odavno ušuljali u naša srca. Kao i uvijek kad su The National u pitanju, možda jest malo nervozan i anksiozno-depresivan, ali je isto tako i pun nade, ljudskosti, živopisnosti, kolorita i uvida u strašnu kompleksnost mentalne i emotivne slike sadašnjosti.

Danaja Glavičić

Hits 517
Sleep Well Beast « Sleep Well Beast The National Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42