Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
This Path Tonight

Bookmark

Data

Released Travanj 2016
Format Albumi
Vrsta Contemporary Pop/Rock / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Ponedjeljak, 23 Svi 2016
Žanr Rock
Length 41:43
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2016
Država Europa
Etiketa Blue Castle Records
Catalog Number BCR 2516-7
Edition details objavljeno: 16.4.2016.; produkcija: Shane Fontayne; snimano: The Village, Los Angeles; dodatno snimanje: Mile End Studios, Sherman Oaks, CA.
Tags Graham Nash Blue Castle Records Shane Fontayne

Review

Sjećate li se kviza "Najslabija karika"?

Mnogi su za Grahama Nasha znali kazati da je on upravo najslabija karika u usporedbi sa "teškom kategorijom“ kojoj su punopravno pripadala ostala dva člana grupe Crosby, Stills & Nash - kasnije proširenoj za Neil Younga, a za koga je Nash svojevremeno kazao da je njegov ulazak u bend bio poput ispaljene granate u vakuumu.

A je li to stvarno bilo tako?

Donekle, jer neosporan je njegov osjećaj za finu, pa i zaraznu melodiju, no isto tako neosporna je i njegova naivna setimentalnost, naročito izražena u skladbama "Teach Your Children“ i "Our House“.

Kao čvrsta opozicija takvoj tvrdnji stoji njegova "Marakhes Express“ koju su CSN&Y izvodili više od 450 puta u živim nastupima, dovodeći je tako na deveto mjesto njihovih najizvođenijih pjesama. U opoziciju svakako treba svrstati i "Chicago“ s njegovog solo prvijenca "Songs For Begginners“.

Ostavimo se mi prošlosti, pred nama je njegov šesti album, nastao nakon stanke duge 14 godina.

Odmah treba kazati da je ovo odličan akustičarski album, ponekad s vokalnom atmosferom koju su nam znali prezentirati Phil Collins ili Donovan. Prožet je nagomilanim životnim iskustvom, životnim brodolomima (prošao je stresno razdoblje razvoda braka u kojem je bio 39 godina); cjelokupan materijal je zaista istinska - intezivna kreacija, predstavlja apsolutnu pasiju, samootkrivanje koje ponekad zna biti bolno i mučno. Ujedno, siguran sam da za njegovom autoru donosi i sretne trenutke u njegovim pričama s ljudima, ali i sa samim sobom. Ovo je naprosto retrospektiva života jedne odrasle osobe koju je kroz glazbu pretvorio u nešto što će ljudi pamtiti sa punim srcem. A to sigurno potvrđuju slijedeći stihovi u do dna ogoljenoj "Myself At Last“: " And I'm rolling down this lonesome road to lose myself at last. And the question hauntimg me is my future just my past“. Istu sam imao prilike čuti na koncertu CS&N u Padovi kojom prilikom je ostavila upečatljiv dojam na gotovo sve prisutne. Jer nešto iskreno iskazano bez pretjerane patetike zna pronaći put do ljudske svijesti.

Sam Graham za ovaj album kaže da je to priča o životu čije nepredvidljivo putovanje različitim stazama te vodi na mjesta koja nisi mogao ni zamisliti.

U "Back Home“ je pomalo pesimističan pa kaže: "Take your time, cause time will take you… mother earth will soon be calling you back home“.

Dakle trojac ovih naizmjeničnih ideja apsolutno vlada ovim albumom: ljubav, gubitak i kraj.

Ima tu i primjetne sjete ("Golden Days“) na dane provedene u jednom zaista sjajnom bendu u kojem su se njegove vokalne harmonije savršeno slagale s Crosbyjevim : "I used to be in a bend, make up of my friends, when music had no end“.

No sjetu je zamijenila realnost očitovana kroz njegove riječi da nikada više neće biti CSN&Y, jer što je krivo u tome da samo želi biti sretan. Riječi koje značajno otkrivaju pozadinu raspada benda sa možda najsjajnijim vokalnim mogućnostima
Graham Nash danas ima 70 godina, vrijeme nije niti malo utjecalo na njegov vokal koji je i dalje svjež i harmoničan kao u danima dok je pjevao "Carry On“, "Chicago“, "Marakhes Express“. Za razliku od njegovih vršnjaka koji cijeli pristup moraju prilagoditi trenutnim glasovnim mogućnostima.

Iako sam prije napomenuo akustičarsku atmosferu ovog albuma, to ne znači da nema mjesta za pojedina sola koja su odsvirana s velikim ukusom ( harmonika u "Target“ ili zaista dobro došlo višeglasje sa blagim začinom jedinstvenog Hammond zvuka i čvrstom, električarskom ulogom cijelog benda u "Fire Down Below“).

Na trenutak se može pomisliti da materijal s ovog albuma i nije zahtjevan za stvaranje. Krivo, jer za osmisliti, napisati, otpjevati i odsvirati ove kompozicije treba imati osim nagomilanog životnog iskustava kao neospornog okidača za njegovo stvaranje puno, puno osjećaja za lijepo, koje je ujedno i iskreno. Tako nam u posljednjoj, elegičnoj kompoziciji "Encore“, Graham postavlja pitanje: "How are you gonna feel if the music dies“. A ja bih to pitanje nadopunio s : good music - koje je , nažalost sve manje i manje, a koju srećom na ovom albumu možemo pronaći u svakoj pjesmi.

Sasvim zasluženo treba spomenuti i glazbenike koji su svojom nadahnutom svirkom dodatno zaokružili pozitivan dojam ovog uratka, a to su: Todd Caldwell na Hamondu; Jay Bellerose na bubjevima; Jennifer Condos na basu; Patrick Warren na klaviru i Shane Fontayne na gitari.

Još jednom, hvala svima na ovom poštenom, ukusnom i za današnje prilike rijetko dobroj zbirci podjednako uvjerljivih i kvalitetnih kompozicija.

Jer kada "starci“ prolupaju to je garancija dobrog provoda.

Gotovo zaboravih napomenuti da dodatnu dimenziju pozitivnog doživljavanja ovog albuma zasigurno ima i prekrasna, gotovo umjetnička fotografija naslovnice.

Đorđe Škarica

Hits 1353

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42