Golden

Review

Ono što nije uspjela pronaći u Londonu i Los Angelesu, gdje je započela rad na svom četrnaestom studijskom albumu, Kylie Minogue pronašla je u – Nashvilleu! Da, na sugestiju svoga menadžera, džepna Venera potražila je neku novu inspiraciju u svijetu countryja i još jednom potvrdila da je itekako spremna na duge staze. Prvijenac za diskografsku kuću BMG tako je proširio prepoznatljive Kyliene mazno-plesne synth-pop recepture na sklisko područje countryja, pri čemu je donio i obnovljeni autorski doprinos ove ponosne pedesetogodišnjakinje (zadnji album na kojem je Kylie supotpisala pjesme bio je "Impossible Princess" iz 1997.) te u konačnici sasvim solidne rezultate.

"Golden" donosi vrlo naglašen duh nešvilske produkcije, ali to ne znači i da je u pitanju country-pop album. Tako već na samom početku najavni singl "Dancing" stavlja otvoreno nove karte na stol. Jedan od najboljih Kylienih singlova zadnjih desetak godina pametno je osmišljen paketić dancea u ambalaži diskretno nijansiranom obrascima country-popa. Podatna plesna melodija poluoprezno pojašnjava koncept "Dolly Parton na plesnom podiju", kako je sama australska pop-zvijezda opisala ovu fuziju inspiracije countryjem i njezina prepoznatljivog glazbenog svijeta, što će, kako album bude odmicao, biti sve jasnije. I tu "Golden" bez problema nadmašuje, uopće ne uzimajući u obzir rutinerski božićni "Kylie Christmas", prethodni, također solidan pop-album, "Kiss Me Once".

Neće to uvijek zvučati baš najspretnije, pa se tako naslovna pjesma sa svojim jodlanim morikoneovskim začinom čini ipak poskliznućem prema banalnijem dijelu novopronađenog spektra, ali u drugom dijelu albuma stvari sjedaju na svoje mjesto. "Shelby '68" na prvu podsjeća na neke zgoditke Taylor Swift, ali je u osnovi odlična "nova" Kylie, u Ameriku koliko i u svoj svijet zagledana, glazbenih avantura željna zvijezda spremna svoje nove recepte posve otpustiti u gusto kuhanoj "Raining Glitter". No, "Golden" će svoje atribute možda ipak najprije opravdati u sporijim pjesmama poput "Radio On" ili "Music's Too Sad Without You", u kojima oćijukanje s tradicionalnim američkim formama "mekše" sjeda.

Bitno je, kad se podvuče crta, da ono što su mnogi prozvali "country Kylie" nije (p)ostalo karikatura. "Golden" je sa svojim pametno osmišljenim konceptom i odmjerenim stapanjima glazbenih senzibiliteta samo dao još jedan odgovor zašto je Kylie Minogue već tako dugo u gornjem domu svjetske pop-arene. Kad promjene smjera ne isključuju svoje startne pozicije i kad se novi krajobrazi planski uklope u stari putopis, rezultati su blagonakloni prema svim protagonistima priče. Australska džepna Venera s velikim rođendanskim jubilejem ima sasvim dovoljno aduta u recentnom portfoliju da s optimizmom gleda svoju budućnost na svjetlucavijem dijelu velike svjetske pop-pozornice.

Toni Matošin