Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
This Is Happening


Bookmark

Data

Released Svi 2010
Format Albumi
Vrsta Punk / Dance
Dodano Četvrtak, 05 Svi 2011
Žanr Dance-pop
Length 1:05:31
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država Velika Britanija
Etiketa Virgin / EMI
Tags

Review

Malo me James Murphy podsjeća na kronikusa. Onaj klasični idem-na-pivu-pa-u-kladionicu tip. A vas? Malo da, ha? Vjerojatno bi bio podbuhao od pive i krmeljav ranim jutrom iskrcavao teret u njujorškoj luci da nema tu veliku ljubav prema glazbi. Sva sreća da James voli glazbu i da nam je sa svojim LCD Soundsystemom podario još jedan odličan album.
 
Tamo negdje 1992. mladom su Murphyu ( bile su mu 22 ) ponudili mjesto ko-scenarista jednog uvrnutog američkog sitcoma, no on je to glatko odbio jer se želio posvetiti glazbi. I smatrao je da ta serija nema budućnost. Bez obzira što se ta serija zvala Seinfeld, Murphy nas svojim humorom hrani kroz pjesme. Tako je prvi singl sa novog albuma, Drunk Girls, pravi urnebes i velika Murphy-zajebancija (u điru North American Scum) i na te ćete se stihove smijati više nego na Hloverku sa Pervanovim glasom.
 
Ovaj najbolji plesni album ove godine prepun je gruvi ritma, pulsirajućih baseva i nekako mi se čini da je homogeniji od prošlog, Sound of Silver. Murphy je kužer pa se i na ovom albumu čuje da on glazbu redovito kupuje, reže sitno i jede svaki dan sa pahuljicama. Svi znamo da je bio indie-rocker, punker, disko luđak, i da je od toga lako napraviti loš gulaš, ali on to tako fino složi u suvislu pjesmu da bi ga svaki radio-urednik rado za zeta.
 
Album otvara Dance Yourself Clean, uporno duga (9 minuta) i valovita pjesma koja svojim početkom jako podsjeća na Talking Headse. Možda vas malo i uspava, ali onda slijedi Drunk Girls, Murphyjeva disko-punk poskočica uz koju poželite skakat po bračnom krevetu vaših roditelja. Sa pivom u ruci.
 
Nekako više volim Murphya kad oplete po elektronici, kad priziva Kraftwerk i onaj madčesterski bend čiji se pjevač ubio, pa dobijem genijalnu klupsku briju One Touch (strukturom podsjeća na moju najdražu LCD stvar, Get Innocous). 
 
I Can Change je jedna fina, melankolična elektro-štruca kojom se priziva Gary Numan, a na nju fino legne You Wanted A Hit: devetminutna Murphyjeva depresija uzrokovana prevelikim očekivanjima kritičara i publike. Oprosti, James, razmazio si nas. 
 
U I All Want Murphy i banda hvataju se gitare i zvuče indie dosadnjikavo, ali neka im je, poklonjenom LCD-u se ne gleda u kutnjake. 
 
Fini završetak albuma čini seksi Somebody's Calling Me, očit hommage Iggyu Popu (Nightclubbing). Okej, možda je i krađa, ali stvarno je seksi lijena i fina da će kurve garant plesat na šipki uz ovu stvar.
 
Posljednja, katarzična talkingheadovska bossa nova u Home odlično zatvara album i preslikava Murphyjevu želju da ovo bude zadnji album LCD zvučnog sustava. 
 
Toplo se nadam da Murphy ima još energije za stvaranje i da je najava kraja samo navlakuša. Jer taj frajer radi jako zabavnu glazbu koja je dovoljno inteligentna da ne bude pretenciozna. Plešite i veselite se uz novi LCD Soundsystem i uvjerite se kako za Jamesa Murphya ne vrijede Murphyjevi zakoni.
 
Marin Miš
Hits 631
45:33 Remixes « 45:33 Remixes LCD Soundsystem Albumi Kronologija The London Sessions » The London Sessions

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42