Review
Ove se godine navršava osamdeset godina od rođenja Johna Lennona i četrdeset od njegove nesretne smrti. Karijeru bivšeg člana rock skupine The Beatles, jedne od najutjecajnijih grupa svih vremena, prekinuo je Mark Chapman ustrijelivši ga ispred njegova stana u New Yorku, tek nekoliko sati nakon što mu je Lennon potpisao svoj nov album „Double Fantasy“. Ubojica je osam mjeseci planirao ovaj čin, a kao povod naveo je Lennonovu izjavu da su „Beatlesi popularniji od Isusa Krista“ te stihove njegovih kasnijih pjesama „God“ i „Imagine“. Chapman je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina s mogućnošću produljenja do doživotne, a molbe za pomilovanjem su mu odbijene već jedanaest puta. Naravno, nitko ne može nadoknaditi gubitak onoga što je Lennon za svojega kasnijeg života mogao stvoriti.
Jer, Lennonov doprinos glazbi je nemjerljiv, posebno u okviru legendarnih Beatlesa. Skladateljski dvojac Lennon-McCartney u drugoj polovici šezdesetih bio je nenadmašan, kao i sami Beatlesi, koji su svojim glazbenim utjecajem oblikovali mnoge tadašnje i nadolazeće generacije te ostavili dubok i neizbrisiv trag u rock glazbi i popularnoj kulturi. No, kako to obično biva s velikim bendovima, tijekom zajedničkoga rada s vremenom je došlo do zasićenja, a zatim i sve češćih nesuglasica. Turneje su im zbog 'bitlmanije' postale prenaporne te su od 1965. prestali s nastupima uživo, a zatim su počeli komponirati i snimati odvojeno. Mnogi smatraju da je konačno razilaženje Beatlesa ubrzala Yoko Ono, svestrana konceptualna umjetnica, koja se nije odvajala od Lennona i svojim analizama pjesama dosađivala ostalima. Još tijekom službenog postojanja matičnog benda, John Lennon počeo je nastupati i snimati s Plastic Ono Bandom. Snimio je i tri eksperimentalna albuma - „Unfinished Music No. 1 – Two Virgins“, „Unifinished Music No. 2 – Life With the Lions“ i „Wedding Album“, koji su vjerojatno bili razumljivi samo njemu i Yoko. „Ona je talentiranija od mene“, govorio je Lennon te naglašavao da je Yoko dio njega i da se ostali trebaju na to priviknuti. Nije išlo.
Lennonovu samostalnu karijeru obilježilo je sve jasnije iskazivanje vizije negativnih pojavnosti društva te ga se zbog toga smatralo angažiranim glazbenikom pacifistom. Yoko ga je poticala i usmjeravala da bude sve provokativniji i slobodniji te tako potpuno odredila njegovu karijeru. Mir i ljubav postale su ključne riječi u stihovima njegovih pjesama. Ali iznad svega bilo je - obožavanje Yoko. Ona mu je bila okvir, muza i nadahnuće, ali i prizma kroz koju je gledao svijet.
Tijekom kratke samostalne karijere Lennon je objavio šest albuma. Premda album „John Lennon/Plastic Ono Band“ (1970.) mnogi smatraju najvećim uspjehom Lennonove solo karijere, svakako je poznatiji utopističko-idealistički album „Imagine“ (1971.) kojim potiče na maštanje o tome kakav bi svijet bio bez vlasništva, religije i ratova. Polustudijski album „Some Time in New York City“ (1972.) ponovno je podbacio ali je sadržavao pjesmu John Sinclair, podršku političkog aktiviste kojom je na sebe skrenuo pozornost FBI-ja te si otežao proceduru stjecanja američkog državljanstva. „Mind Games“ (1973.) inspiriran je Lennonovom imigracijskom krizom i problemom odijeljenosti od Yoko, a po objavljivanju podijelio je kritiku. Studijski album „Walls and Bridges“ (1974.) zvučao je pomalo konfuzno, no Lennonu je priskrbio prvi američki hit br. 1 - "Whatever Gets You Thru the Night". Svoje viđenje pjesama starih, rock klasika koji su ga glazbeno oblikovali, Lennon je objavio na idućem albumu jednostavna naziva „Rock and Roll“ (1975.). Odabir pjesama je odličan, ali raskošnim aranžmanima s mnogo brass-linija pjesme se previše nakitilo te su izgubile svoju izvornu žestinu i šarm. U sljedećih pet godina Lennon se povukao iz glazbe i posvetio obitelji: obožavanoj supruzi Yoko i tek rođenom zajedničkom sinu Seanu. Tijekom stanke, objavljena je njegova prva kompilacija „Shaved Fish“ koja je po prvi puta na LP-ju okupila njegove poznate singlice („Give Peace A Chance“, „Power To the People“, „Woman Is the Nigger of the World“ i mnoge druge). Svoj povratak Lennon je najavio u listopadu 1980. singlom „(Just Like) Starting Over“, uvertirom u njegov posljednji studijski album „Double Fantasy“ (1980.), zajednički projekt u kojemu je svaku drugu pjesmu napisala i otpjevala Yoko. Prvotne reakcije kritičara bile su porazne, posebno prema dijelu kojega je stvorila Yoko, ali poslije Lennonova ubojstva mnogi su promijenili mišljenje.
Nakon Lennonove smrti započeo je treći dio njegove karijere, one posthumne, na kojoj je predano radila Yoko Ono. Pronalazila je njegove starije snimke, kreirala kompilacije i podgrijavala uspomenu na velikog umjetnika. U početku su se kompilacije nizale jedna za drugom, pretežito preslikavale iste pjesme i razlikovale se tek po vanjskom omotu, redoslijedu pjesama ili ponekoj novo-ubačenoj pjesmi. U kasnijim kompilacijama pjesme se klasificiraju tematski. Najuspješnijom kompilacijom do sada kritičari (pa i znatan dio publike) smatraju „Acoustic“ (2004.), koji se najduže zadržao na vrhovima ljestvica popularnosti. Objavljena su i dva posthumna studijska izdanja: „Milk & Honey“ (1984.) – snimke koje je snimio nekoliko mjeseci prije smrti i „Manlove Ave.“ (1986.) - nastao tijekom ranijih albuma „Mind Games“, „Walls And Bridges“ i „Rock And Roll“.
Yoko Ono posebno pazi na obilježavanje Lennonovih okruglih rođendana. Povodom šezdeset i pete godišnjice rođenja objavljena je sasvim dobra kompilacija pod nazivom „Working Class Hero: The Definitive Lennon“ (2005.), a uz sedamdesetu obljetnicu četverostruki CD pod nazivom - „Gimme Some Truth“ (2010.). Na njemu su sedamdeset i dvije pjesme razdvojene na četiri tematska diska: prvi društveno-politički, drugi ljubavni, treći fokusiran na neke životne teme i četvrti posvećen korijenima rock'n' rolla. Kao poseban CD iz ove je kompilacije izdvojen „Power To The People“ kao sukus Lennonovih hitova. Za kolekcionare i najveće obožavatelje iste je godine objavljen „John Lennon Signature Box“ sa čak 11 CD-a u okviru kojih su remasterizirani svi Lennonovi studijski albumi i većina kompilacija.
I sada, eto, uz osamdesetu obljetnicu Lennonova rođenja imamo najnoviju kompilaciju. Objavljena je u nekoliko oblika: kao dvostruki CD ili četverostruki LP sa 36 pjesama, zatim jednostruki CD ili dvostruki LP s 19 pjesama te kao Blue Ray. Box sadrži i opsežnu knjigu na 124 stranice bogatu fotografijama i prilozima. Produkciju i sam odabir pjesama napravili su Yoko i Sean, multiinstrumentalist i producent. Širokim spektrom pjesama od „Instant Karme“ do „Give Peace A Chance“ pokrili su sve Lennonove solističke studijske albume koji su objavljeni za života, kao i one posthumne. Odabir pjesama je dobar, a i njihov redoslijed. Iz današnje perspektive za uho će nam zapeti pjesma „Isolation“, ali možda će nam se kao suvišne učiniti pjesme „Angel“, „Angela“ i „Steel And Glass“. Onome tko bolje pozna Lennona nedostajat će mu „Woman Is the Nigger Of the World“, ali ne čudi da se kompilacija ponovno zove „Gimme Some Truth: The Ultimate Mixes“, po vjerojatno najsnažnijoj Lennonovoj pjesmi u karijeri koja je danas više nego aktualna.
I'm sick and tired of hearing things,
From uptight, short sighted, narrow minded hypocrites,
All I want is the truth,
Just gimme some truth,
I've had enough of reading things,
By neurotic, psychotic, pig headed politicians,
All I want is the truth,
Just give us the truth… (J. Lennon: 'Gimme Some Truth')
Kao što prikazuje i sama omotnica ovoga izdanja, kompilacijom je napravljen vrlo kvalitetan profil Lennonova rada u jednom zlatnom okviru dobrog producentskog rada. Stoga, ukoliko još uvijek nemate neki kraći sažetak njegova djela - dobili ste priliku. No, hoće li najnovija Lennonova kompilacija biti i posljednja uistinu nije jednostavno predvidjeti.
Ivan Dukić
