Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Velvet


Bookmark

Data

Released Ožujak 2020
Format Albumi
Vrsta Funk / Glam rock / Neo Soul / Power pop
Dodano Petak, 22 Svi 2020
Žanr Pop-Rock
Length 44:17
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2020
Država Europa
Etiketa Empire
Catalog Number ERE5551
Edition details objavljeno: 20.3.2020.; producenti: Tommy English, Steve Booker, Noise Club, Butch Walker i Fred Ball; snimano:
Tags Butch Walker Adam Lambert Empire Fred Ball Noise Club Steve Booker Tommy English

Review

Eric Burdon and the Animals; Huey Lewis and the News; Eddie and the Hot Roads; K.C. and the Sunshine Band; Manfred Mann's Earth Band; Sly and the Family Stone – Queen + Adam Lambert.

Ako ste uočili nedosljednost ovog niza, onda bi donekle trebalo biti jasno zašto je Adam Lambert u pjesmi „Superpower“ s novog albuma kazao: “You try to put me in the box, make me something I'm not“.

Ako iskrenost tumačimo kao jedini način varanja koji ponekad još uspijeva, onda ove riječi mogu držati vodu. Ipak, gotovo sav uspjeh ostvaren u svojih 38 godina najvećim dijelom duguje Brian Mayu, Roger Tayloru i bogatoj ostavštini Freddie Mercuryja uz sve popratne beneficije (iskustvo, novac, status) koje je donjela takva suradnja.

Adam Lambert je već na prethodnom albumu „The Original High“ trasirao svoj glazbeni put sa debelim odmakom od klasičnog rocka (ako se tako može nazvati glazba Queenovaca) tipičnim, nimalo uzbudljivim, predvidljivim i nadasve sterilnim američkim sint popom čiji je jedini poriv potreba za mrdanjem dupeta. Ako to baš i nije bio uspješan bijeg iz kutije, da li je onda posezanje za poznatim i priznatim zvukovima iz 80-tih uvjetovalo njegovo pravo ja i izlazak na svijetli put zacrtan na ovom, četvrtom po redu albumu?

Pametan je potez bio napuštanje digitalne zvučne slike, na ovom albumu analogni instrumenti su u prvom planu, što automatski osigurava mekšu atmosferu, pa tako instrumentalna slika klizi baš poput baršuna iz naslova. U srazu sa „normalnim“ instrumentima i njegov poslovično odličan vokal otkriva svoju punu raskoš, također i falseti kojima album obiluje sjedaju na svoje mjesto. Album je primjerena mješavina funka, soula i disca (u tragovima) koje je Adam otpjevao s očekivanom lakoćom i primjerenim snalaženjem obzirom na zastupljene stilove.

Ako svoju iskrenost oslanjaš na imena poput Bowiea, Princea, Georgea Michaela, Sly Stonea, referiranje na zvuk Motowna, onda za veliku ili nikakvu pogrešku apsolutno nema opravdanja.

Pa kako se Adam inače provjereni showman/frontman snašao u odgovornoj kompozitorskoj ulozi na zaista skilskom terenu obzirom na uzore? Jer kako kaže jedan lokalni glazbeni manager, hebeš glas ako nemaš pjesmu.

Iskreno rečeno, subjektivno i objektivno, Adam je to napravio zaista uvjerljivo unatoč nekim negativnim osvrtima u kojima je obilježen kao mlaki imitator, na ovom albumu ima dosta odličnih pjesama.

Sjećanja na lijepe note 80-tih godina neprestano naviru bez profaniranja istih u jednom zaista iskrenom i kvalitetnom zanosu, erupciji Adamovih kompozitorskih vještina realiziranih kroz ovaj retro senzibilitet prepun dobrog groovea koji je konstanta kroz cijeli sadržaj albuma. Očito je da ovaj album za Adama predstavlja iskrenu kolekciju, jedan cijeli svijet, njegovo trenutačno stanje uma u kojem je ljubav ideja vodilja.

Predvodnica lijepih nota zove se „Velvet“ sa nedvojbenim asocijacijama na vokal i opus Georgea Michaela. Isti bi se sigurno povoljno izrazio za ljuljajuću, hipnotizirajuću „On The Moon“ sa kratkim, ali slatkim slide gitarskim umecima, a možda bi je rado i potpisao da je kojim slučajem među nama.

Često je za odličnu, veliku, naoko jednostavnu pjesmu osim vokala poteban samo jedan instrument; doduše zlatom obojena „Closer to You“ ih ima više uz ipak , dominantan klavir, no svejedno za ovu melanholičnu ljepoticu Adamu poklon do poda. Dokazao je da osim glasa posjeduje i neosporan kompozitorski talent, iako će grintavi potpisnik ovih redaka pronaći neka zajednička mjesta sa „I Don't Want To Miss A Thing“ Stevena Tylera i društva.

Čistokrvni funk iz domene benda Chic nalazimo u „Roses“ iz jednostavnog, ujedno i prepoznatljivog razloga – gitaru svira glavom i bradom Neil Rogers, tako da je sve kristalno jasno. Funkoidne trenutke s lakoćom pronalazimo u melodičnoj „Stranger You Are“ i „Ready To Run“ koja zbog bas linije predstavlja svojevrsni izazov „Another One Bites The Dust“

Neosporno jedno od centralnih mjesta albuma pripada „Overglow“ svojevrsnom neo disko uratku koji se sigurno pozicionira za singl koji krči put ka prvim mjestima na ljestvicama popularnosti.

„Superpower“ je pjesma koja bi s lakoćom pronašla istaknuto mjesto u opusima Princea ili Georgea Michaela, odličan razarajući bas koji podržava odličnu melodiju uz pristojnu gitarsku solažu koja se mogla pripisati i samom Princeu, uzrok je zašto ovu pjesmu treba slušati više puta zaredom.

Pri kraju albuma pjesme gube na svojoj energiji i grooveu, zalaze u neka mirnija stanja ne gubeći previše na interesu i kvaliteti.

Adamove avanture nemaju snagu niti zadatak Lazarovog uskrsnuća glazbe 80-tih, ovo je ipak jedan svježe iskopani artefakt tog doba, podsjetnik na vrijeme kada je nadahnuće hodalo glazbenim svijetom.

Nedvojbeno je da je ovim albumom Adam Lambert jednim korakom iskočio iz gliba prošlog albuma, hoće li to uspjeti napraviti i s drugom nogom ovisi samo o njemu i narednim nadahnućima.

Đorđe Škarica

Hits 1026
The Original High « The Original High Adam Lambert Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42