Michael

Prije svega, osjećam potrebu reći kako sam prosječni štovatelj i poznavatelj lika i djela Michaela Jacksona, u glazbenom smislu naravno, onaj "tabloidni" dio koji je u zadnjih 10-15 godina bio bitniji od glazbenog nisam pretjerano shvaćao i uzimao u obzir stvarajući sliku u glavi o jednom pa može se reći pokretu u svijetu show bussinesa.

 

Prva asocijacija na posthumno izdanje kralja popa je "Rasprodaja bola", pjesma Riblje Čorbe koja dosta toga govori o eksploataciji slavnih pokojnika od strane raznih "prijatelja", rodbine, poznanika i svih onih koji u nečijoj nesreći vide priliku za vlastitu sreću.

 

Neću griješiti dušu pa tvrditi kako je baš svima koji su sudjelovali na albumu "Michael" to bila prilika za samopromociju, jer taj album je uistinu bio projekt i želja samog Jacksona, no kako je puno toga i za vrijeme života oko kralja popa bilo obavijeno plaštom intriga i tajni, sumnja u časne namjere nekih od suradnika ostaje visiti u zraku.

 

"Breaking News" je prvi singl (koji to nije trebao biti ali je "iscurio") sa albuma, i odmah zaplet u priči, neki članovi obitelji i prijatelji su ustvrdili kako se zapravo uopće ne radi o Jacksonovom vokalu, nakon nekoliko demantija od strane izdavača i producenata albuma strasti su se smirile, ali su i bacile novo svijetlo na prvo posthumno izdanje kralja popa.

 

To svjetlo otkriva dvije vrste ljudi oko preminulog glazbenika, jedna vrsta koja zarađuje i druga vrsta koja bi htjela zarađivati. Nakon što su se strasti smirile došao nam je i prvi službeni singl sa albuma "Hold My Hand", duet Jacksona i Akona koji ujedno i otvara album, snimke vokala Michaela Jacksona uglavnom su nastale 2007 godine u pripremnim fazama stvaranja albuma koji je trebao biti njegov veliki "comeback", producentskim "čarolijama" te matrice su usklađene sa Akonovim pjevanjem i na koncu smo dobili rezultat, točnije pitanje, citirao bih Balaševića "ko' je domaćin a tko je ovde gost?".

 

Prvi singl zapravo donosi toliko malo Michaela, da zvuči poput back vokala u pjesmi Akona, no dobro nećemo cjepidlačiti, već naredna pjesma "Hollywood Tonight" donosi nešto starog osjećaja i smjernice na kojima se zapravo povratak posrnulog kralja trebao odvijati, sa ovaj put prepoznatljivim Jacksonovim vokalom i funky gitarom u pozadini uz plesni pop ritam, ovaj uradak je vjerovatno i najsvjetliji trenutak ovog izdanja.

 

"Monster" i već spomenuta "Breaking News" pjesme su slične tematike, svojevrsne ispovijesti o nasrtljivim medijima i licemjernim ljudima, u izrazu bunta na numeri "Monster", Jacksonu po njegovoj želji pomaže reper 50 cent, u klasičnoj r'n'b špranci red pjevanja red repanja uz pop ritam u pozadini, uglavnom ništa nezaboravno.

 

Uz rap i "rock" ima svoje mjesto na albumu, odnosno pop rock "(I Can’t Make It) Another Day", pjesma na kojoj Lenny Kravitz svira gitaru i sudjeluje kao back vokal, zapravo je nastala još 2001 godine za vrijeme snimanja poslijednjeg albuma MJ-a "Invincible" iz 2001 godine, osim Kravitza za bubnjevima je navodno Dave Grohl i to je najzanimljiviji dio ove pjesme.

 

"Best of Joy" i "Much Too Soon" dvije su srcedrapajuće balade, koje iz melankonije prelaze u dosadu, zapravo najzanimljivija činjenica vezana uz baladu "Best of Joy" je ta da se radi o posljednjoj pjesmi koju je Jackson napisao prije smrti, a "Much Too Soon" je samo blijeda kopija hita "Ben".

 

"Keep Your Head Up" je još jedna balada koja je tu zapravo kako bi popunila album i u neka slavnija vremena kralja popa, vjerujem da ne bi ušla u uži predizbor za pjesmu koja će biti zastupljena na albumu.

 

U konačnici naziv posljednje pjesme na albumu "Behind The Mask" poprilično je znakovit za sam album, premda sumnjam da je to bila namjera izdavača, što i tko osim zelenih novčanica se krije iza albuma "Michael" teško je odgonetnuti, inače sama pjesma je obrada Japanskog synth-pop trojca Yellow Magic Orchestea, prožeta je ritmičnim zvukom sintisajzera i u refrenu pomalo robotičkim Jacksonovim vokalom, iz kojeg razloga ne znam, da se radi o suradnji sa Daft Punkom znao bi, ovako ne.

 

"Rasprodaja bola" konačni i jedini dojam, uz mnogo nepoznanica i jednu sigurnu stvar, a ta je da ovo sigurno nije zadnje izdanje ovog pokojnika.
 

Mihael Pinter