Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Damage and Joy


Bookmark

Data

Released Ožujak 2017
Format Albumi
Vrsta Noise pop / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 31 Ožujak 2017
Žanr Pop-Rock
Length 53:01
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2017
Država SAD
Etiketa Artificial Plastic Records
Catalog Number 69816
Edition details objavljeno: 24.3.2017.; produkcija: The Jesus and Mary Chain
Tags The Jesus and Mary Chain Artificial Plastic Records

Review

Jedan od najiščekivanijih albuma godine najavljen je još krajem 2016. singlom "Amputation", na kojem se već pokazalo da će zvuk novog albuma bit čistiji i ugodniji, bez gitaritičkih distorzija na koje smo bili navikli kod The Jesus and Mary Chain (osobito na albumu "Psychocandy"), no i zabrinjavajućeg pripjeva ("I'm a rock and roll amputation"). Iako su albumom dokazali da nisu rock and roll amputati, očito je da se braća Reid ni nakon 18 godina nisu dovoljno zbližila da stvore album koji će zasjeniti npr. "Darklands" ("I hate my brother and he hates me, that’s the way it’s supposed to be" na "Facing Up to the Facts") . No, nije sve tako crno, pred sobom imamo jedan zreli, pitki darkerski album koji vjerno prati stari stil, a tome najviše pridonosi gotovo neizmjenjeni vokal mlađeg Reida, Jima. Najčešće pjevajući o sebi, Jesusi i dalje obilato koriste samo kritiku i autoironiju ("I got a heart full of evil, a soul full of rock'n'roll" na "Get on Home").

Pitanje koje visi u zraku je zašto su ovdje toliko inzistirali na ženskim vokalima koji su prisutni u čak 6 od sveukupno 14 pjesama. Na "Los Feliz (Blues And Greens)" ponovno surađuju s mlađom sestrom Lindom, znanom i kao Sister Vanilla, dok je "Can't Stop The Rock" 10-ak godina stara stvar koja je snimljena upravo za Sister Vanillin album "Little Pop Rock". Za razliku od ostalih soprana koji drastično odskaču od Reidovog basa, Linda ima glas vrlo sličan braći, a kada preuzme i stil pjevanja, rezultat je ugodna pjesma u kojoj se glasovi na trenutke toliko isprepliću da je teško reći čuje li se jedan ili dva glasa.

Lindin glas je i najugodniji ženski glas na albumu, pretežno jer je alt, dok ostala tri ženska vokala inzistiraju na visokim tonovima, što ne bi toliko smetalo kada ne bi bili posve tehnički, lišeni ikakvih emocija.

Teme su i dalje tipično jesusovske, no sada je lakše shvatiti o čemu pjevaju, tekst je smisleniji, gramatika solidna. I dalje se ne libe tema seksa, alkohola i droge, kao u "War on Peace" ("Blow some money, kill some time, Soak myself in blood red wine") ili recikliranoj "All Things Pass” ("Each drug I take, Is gonna be my last, I hope don't fry, I hope I dont die"), ili na "Get on Home" ("Spending night with a blow-up girl and some LSD"), no to i nije neko iznenađenje. Ono što iznenađuje je što nisu odoljeli trendovskoj temi među glazbenicima - politici - no srećom, tek su se očešali o nju pjesmom "Los Feliz (Blues and Greens)", dok se u "Simian split" poigravaju teorijom zavjere ("I killed Kurt Cobain, I put the shot right through his brain. And his wife gave me the drug,'Cause I'm a big, fat, lying slob"). Ne zaboravite obratiti pažnju na ljubavne tekstove u "Two of Us", "Song for a Secret" i "Always Sad".

"Mood Rider" donosi tipični tekst, no i netipičnu blagost zvuka, manje Jimovog glasa, no posve pripitomljena gitara svakako nije nešto čemu se vjerojatno itko od obožavatelja nadao. Ta pjesma lijep je primjer harmonije među instrumentima i jasnog zvuka, potpuno lišenog gitarističkih distorzija. Za bend koji se hvalio kako ne poznaje akorde, pomalo intrigantan uradak.

Braća Reid ni u svojim zrelim kasnim 50-ima nisu ostarjeli, tek ponešto sazreli, kao i njihov zvuk, no i dalje njeguju svoj stil, jedino što se ponekad počešljaju i redovitije posjećuju frizera.

Da se razumijemo, "Damage and Joy" vrlo je korektan album, no rađen bez strasti i ne donosi ništa novo. Nije ni približno najbolji album kojim ćete se hvaliti pred prijateljima, no zasigurno je album uz kojeg ćete se moći opustiti i uživati, album za nepretenciozne trenutke ili kada vam je potrebna lagana i poticajna zvučna kulisa.

Vidjet ćemo je li ovaj album bio potreban da se bend ponovno pokrene i njime proslavi punoljetnost pauze jer ovaj ispit zrelosti nisu prošli. No, ako se uspiju probuditi i pronaći strast za stvaranjem novih pjesama, najbolje je tek pred nama, jer JAMC imaju to u sebi, no nažalost ima i strast za stvaranjem prepreka samom sebi. Za sada, iako glazbeni veterani po godinama, još zvuče kao tinejdžeri, kao mladi bend u usponu pred kojim je velika karijera.

Antonija Jelić

Hits 989

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42