A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Open The Door, See The Ground | 10:17 | ||||
2 | Conversation | 8:02 | ||||
3 | Pop Sick Love Carousel | 6:16 | ||||
4 | Reverie #2 | 14:51 | ||||
5 | Love Letter From Canada | 4:26 | ||||
6 | Dangerous Kitchen | 9:04 | ||||
7 | A Dancing Girl From Planet Marsavishnu Named After The Love | 10:48 |
Još jedan indonezijski bend, vrlo interesantnog i zvučnog imena, izdao je svoj debi album za izdavačku kuću MoonJune, jedno od rijetkih utočišta fusiona/progresivnog rocka/jazza i svega ostalog što prkosi kategorizaciji. MoonJune je između ostalog i jedna od rijetkih kuća koja u ovo digitalno doba održava tradiciju slanja originalnih CD-a recenzentima. U osnovi eksperimentalni progresivni jazz rock kvartet (ili kvintet ako uključimo gosta na saksofonu, Nicholasa Combea) I Know You Well Miss Clara postoji tek neke tri godine a vodi ga osnivač, većinski autor i gitarist Reza Ryan uz potporu klavirista Nicholasa Combea, basiste Enrika Gultoma i bubnjara Alfiaha Akbara. Ryanovi rani glazbeni utjecaji poput King Crimsona, Van der Graaf Generatora, Soft Machine, Mahavishnu Orchestre, Hendrixa, Milesa Davisa itd. neminovno se reflektiraju u kompozicijskom i stilskom smislu kroz cjelokupni album.
Kao što nagovještava zlokobni uvod na klavijaturama Adija Wijayja u stilu „Death Walks Behind You“ Atomic Roostera, Chapter One je djelo posvećeno istraživanju poprilično mračnih krajolika. U tom kontekstu Ryanovi teški, „high gain“ metal tonovi improviziranih solaža funkcioniraju poput oštrog noža. Ako bih imao nekakav prigovor njegovom zvuku, onda bi to bio sintetični, retro zvuk procesora. Nisam potpuno siguran da je doista u pitanju procesor, Iako to sugeriraju postojeće live snimke na Youtubeu. Također, čini mi se da je gitara u određenim dijelovima kada je u punom pogonu trebala biti nešto tiše smiksana.
Iako je bend indonezijski, riječ je o čistom zapadnjačkom djelu, bez tradicionalnih istočnjačkih elementa. Kako se album odvija tako svjedočimo kompleksnim jazz-rock improvizacijama, ponekad brutalnim, distorziranim i isprekidanim udarima, funky groove oazama, avangardnim istraživanjima, klasičnim jazz progresijama i eterično-melodičnim dijelovima neobičnih harmonija kakve nalazimo primjerice kod Holdswortha. Iako Ryan nije nikad prije slušao Focus, Pavković je dobro primijetio da četvrta epska kompozicija od skoro 15 minuta „Reverie #2“ pomalo podsjeća na taj kultni nizozemski progresivni bend i Jana Akkermana. Na samom se kraju nalazi još jedna odlična kompozicija „A Dancing Girl From The Planet Marsavishnu Named After The Love“ koja je teškim, kotrljajućim riffovima otvorena referenca na rani Mahavishnu Orchestra, posebno na „The Dance of Maya“ (The Inner Mounting Flame) i pomalo „Hope“ (Birds of Fire). Međutim, kad „The Dance of Maya“ prijeđe u nekakav improvizacijski blues i rock, „A Dancing Girl“ se negdje na sredini transformira u zarazni fusion groove u stilu Brand X.
Ne bih rekao da je riječ o nešto posebno originalnom djelu, ali u konačnici Chapter One je dobar album jer uspješno kombinira modernu senzibilnost s tradicionalnim fusionom i progresivnim rockom, donoseći jednu istraživačku svježinu i uzbudljivost.
Ljubiša Prica