Use Your Illusion II

Review

Use Your Illusion II četvrti je studijski album grupe Guns N' Roses, a kako je izašao iste, 1991.g. kada i Use Your Illusion I, često se smatra jednim uratkom. Ipak, Use Your Illusion II je zvukom nešto mekši od prethodnika, što daje naslutiti i sam omot albuma. Ilustracija je identična, ali jedinica je agresivnih narančasto-crvenih tonova, a dvojka umirujuće plava. S unutarnje strane omota fotografija je benda iza kojeg je ogroman crni poster na kojem velikim bijelim slovima piše The Dead. Svojevremeno je Axl Rose izjavio da to nije slučajnost, kao da je predvidio budućnost grupe u kojem će od tadašnje postave (uz Dizzy Reeda) on ostati jedini preostali član. I doista, već tada u vrijeme izlaska ovog albuma s njima više nije bio bubnjar Steven Adler; zamjenio ga je Matt Sorum, dok će se gitarist Slash, basist Duff McKagan i gitarist Izzy Stradlin ipak još malo tu zadržati.

Čini se da je ovo ipak njihov najdramatičniji, najepskiji album, tu kao da su sve frustracije kroz pjesme izašle na površinu, bilo da se radi o odnosu među članovima benda ili pak odnosu benda prema medijima, bilo da su u pitanju problemi najintimnije prirode. Ovo osobito dolazi do izražaja u melodramatičnoj Estranged i alt. verziji već izdane Don't Cry na UYI I. Zašto dvije verzije te balade? Kao da se time dodatno željela naglasiti emotivnost albuma. Ipak, Estranged je po mom mišljenju ostala najpotcjenjenija GNR balada, možda baš zato što su se istovremeno u orbitu uzdigli hitovi November Rain i već spomenuta Don't Cry.

Uvodna Civil War antiratna je pjesma sa govornim dijelovima i već ona daje naslutiti da će ovaj album biti pretenciozniji i kompleksniji odmak od žešćeg Appetite for Destruction, albuma koji ih je na kraju krajeva i proslavio. Slijedi 14 Years gdje vodeći vokal nije Axl već Izzy Stradlin; potom solidna Yesterdays, te odlična obrada Dylanove Knockin' on Heaven's Door. Tko god je mislio da ova pjesma ne može dobro zvučati u hard rock verziji, ovo je dokaz da se je prevario. U slijedećoj Get in the Ring, Axl u ring poziva sve one koji su u medijima ružno pisali o njemu i bendu. Brz ritam nastavlja se i u Shotgun Blues, a zatim i u Pretty Tied Up. Tu se je, kao lagana protuteža njihovoj žestini, našla Breakdown, odnosno barem početak pjesme gdje bendžo i fućkanje daju jednu pitomost i toplinu karakterističniju za country nego za hard rock.

Slash je sav svoj talenat pokazao u iscrpnoj Locomotive i već spomenutoj, najdužoj pjesmi na albumu - Estranged (9:23 min). Obje pjesme teške su za izvedbu, što je i sam Slash svojevremeno izjavio. Nastojim ostati objektivna, ali ipak se pitam kako to da se te pjesme ne izvode na trenutnoj turneji; da li su ipak preteške za sadašnju postavu benda? Možda ipak i nije čudno što je Slash ostao omiljeni gitarist Gunsa među fanovima.

Prije Estranged, tu se je našla još jedna pjesma - opuštajuća, predivna i sanjiva So Fine, koju je solidno (uz Axlovu pomoć) otpjevao Duff. Još jedna žešća stvar - You Could Be Mine za koju mislim da svoj komercijalni uspjeh barem djelomično duguje tome što je napisana za filmski hit Terminator 2 i pojavljivanju glavne zvijezde Arnolda Schwarzeneggera u videu. Nakon Don't Cry, zadnja pjesma na albumu My World je tu posve neočekivano i po mom mišljenju joj tu i nije mjesto. Svojim morbidnim, mračnim zvukom podsjeća na "industrial metal" koji će svoj procvat doživjeti desetak godina kasnije, pa se može reći da je pjesma čak pomalo ispred svojeg vremena.

Use Your Illusion II nakon slušanja ostavlja impresivan dojam; možda bez njega Guns N' Roses ne bi bili manje zvijezde nego što jesu, ali mislim da ovaj album zasigurno doprinosi većoj karizmatičnosti benda.