Review
Croatia Records objavila je još jedno izuzetno zanimljivo reizdanje koje je i ovoga puta povezano s onim što se događalo osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Prije četiri desetljeća objavljen je mini LP „Elektryczny Orgazm: Warszawa '81“, koji je sadržavao šest pjesama odsviranih na koncertima u Varšavi u studenom 1981. godine. Premda je snimljen sa stereo radio-kazetofonom na običnu audio-kazetu, u skladu s današnjom tehnologijom, zvuk je produkcijski iznimno dotjeran a ono što daje posebnu kvalitetu ovom reizdanju je da mu je izdavač pridodao i ostale snimke s ovih koncerata tako da ih na albumu nalazimo ukupno šesnaest. Sve pjesme napisao je Srđan Gojković – Gile, osim „Konobara“, prvoga singla Električnog orgazma čiji je autor Ljubomira Đukića, te pjesme „Nebo“ za koju je glazbu osmislio Ljubomir Jovanović na stihove Đorđa Otaševića. Za jednostavno ali efektno idejno rješenje omota zaslužan je Gile, a na njoj nalazimo natpis bijelim slovnima na crvenoj podlozi - Elektryczny Orgazm – upravo onakav kakav je pisao na plakatima njihovih koncerata u Poljskoj.
Ploča je urezana na efektnom crvenom 180 gramnom vinilu i prvo što na njoj možemo čuti je ona hipnotička, minimalistička pjesma koja predstavlja bend - „Električni orgazam“. Gile u pratnji jednostavnog sintesajzera, ritam mašine i basa, uz tek kasniji dodatak bubnja i električne gitare izgovara riječi: „Električne ženske / iz fabrike gluposti / od danas vam svima / ispunjavaju želje / vaši tajni snovi
postaju java / električni orgazam za stare i mlade / električni orgazam za male pare…“. Na nju se nadovezuje psihodelična „Bomba“, pjesma koju se tek kasnije usavršili na albumu „Lišće prekriva Lisabon“. Obje pjesme čista su avangarda i ne čudi da su plijenile pozornost poljske publike kojoj je ovo bio nedostižan zapad. Prava rokačina krenula je od treće pjesme „Devojka“ na koju se nastavlja „Odelo“ s fantastičnim poigravanjem gitara. Ono što je već na samom početku ovoga albuma fascinantno jest čistoća produkcije i odličan miks koji je uspio čak i razdvojiti gitare u različite zvučnike. uzevši u obzir od kakve je snimke nastala. Premda se publika i ne čuje preglasno (kazetofon je vjerojatno bio negdje na pozornici) po njezinoj reakciji može se zaključiti da je atmosfera fantastična te da se glazba sluša sa izuzetnim zanimanjem. Slijedi „Afrika“ koja plijeni složenim ritmom perfekcionistički odsviranog bubnja i masnoga basa s rastrganim, psihodeličnim gitarama i funkcionalnim vokalom. „Razgovori“ su još jedna tada nova kratka i zanimljiva pjesma jednostavnoga teksta, kao i psihodelična „Podstanar“ te „Leptir“, višedijelna i dinamična stvar. Pri desetoj pjesmi „Konobar“, nakon prve minute dogodio se prekid (netko je isključio razglas, a potom bacio i suzavac) pa se čuje i Giletov komentar („Šta se desilo? Problemi… Ponovo idemo…“) nakon kojega su nastavili s rokačinom, možda još i žešćom nego prije.
Drugu stranu ploče otvara pjesma „Voda u moru“ s njihovog prvog studijskog albuma, a nakon toga je Gile upitao publiku: „Je l' bilo dobže?“. Nakon njihova odobravanja i kratkog dogovora unutar benda što će svirati odsvirali su obradu Beatlesove „I've Got A Feelin'“ (koja zvuči mnogo bolje nego na studijskom albumu), a zatim i novu pjesmu - „Dokolica“. Koncert su završili nizom njihovih tada već 'starih', dobro poznatih hitova: „Vi“, „Krokodili dolaze“ i „Nebo“. Posljednja pjesma na ovom odličnom live albumu jest njihov prvi singl „Zlatni papagaj“ u kojemu Ljupčetove klavijature dolaze do punog izražaja.
Oprema ploče i više je nego izvrsna, jer u njoj nalazimo i knjižicu s dodatcima u kojoj možemo pročitati zanimljive tekstove i razgledati novoobjavljene fotografije. Prvi tekst pod naslovom „Warszawa ’81 kao radosna vijest na barikadama nade“ napisao je Siniša Škarica, dugogodišnji glazbeni urednik tadašnjega Jugotona, današnjeg Croatia Recordsa. U početku nam daje neke osnovne informacije o punku kao glazbenom pokretu, usporedivši ga (možda i nepotrebno) s Francuskom revolucijom a potom se prisjetio svog prvog susreta s Giletom pri snimanju „Zlatnog papagaja“. Tajnu njihova inozemnog uspjeha Škarica objašnjava činjenicom da su Električni orgazam bili prvi od bendova s „Paket aranžmana“ koji su izbacili cjelovit album te su tako osvojili interes britanskog rock tiska. Primjerice, Chris Bonn je u NME o njima napisao da su „jedan od najuzbudljivijih nebritanskih bendova“ a bilo je i drugih, sličnih recenzija koje su im otvorile mnoga vrata pa im tako pružile priliku održati dva koncerta u Warszawi početkom studenoga 1981. godine. Bilo je to vrijeme Solidarnosti, Lecha Walese i buđenja nade u demokratizaciju Poljske nakon štrajka 14. kolovoza 1980. a prije uvođenja izvanrednog stanja 13. prosinca 1981. Dio koncerta održanoga 8. studenoga u tada kultnom varšavskom klubu Riviera Remont kasnije je otisnut u „ograničenoj“ nakladi (koja se, priznao je Škarica, nekoliko puta i povećavala) a poslije su joj 2013. pridodane i ostale snimke kao dodatak snimci novog koncerta u Poljskoj održanog te godine te je tako objavljen dvostruki live CD-u. Kao posebnu kvalitetu ovoga materijala Škarica ističe činjenicu da je na albumu od ukupno 16 pjesama čak pola onih koje do tada nisu bile objavljivane te zbog toga ovaj materijal uspoređuje s Azrinim „Ravno do dna“. U tekstu spominje i Grzegorza Brzozowicza, studentskog aktivistu, koncertnog promotora i novinara koji je i zaslužan za organizaciju ovoga i sličnih koncerata u to vrijeme.
Idući tekst pod naslovom „Brigada Električni orgazam“ napisao je maloprije spomenuti Grzegorz Brzozowicz. On živo opisuje izgled i scenski nastup Gileta na tom koncertu (šarene hulahupke, bijelo napudrano lice i debele crne linije ispod očiju – ukratko nešto između Davida Bowieja i Marca Bolana) kada je pod bijelim reflektorom počeo izgovarati riječi pjesme „Električni orgazam“ te oduševljenu reakciju publike koja je obožavala grupu iz Beograda, prijestolnice socijalističke Jugoslavije, zemlje koja je za tadašnje Poljake bila simbol blagostanja i dokaz da postoji socijalizam s ljudskim licem. Poljaci su bili upoznati sa socijalističkom rock-glazbom putem radijske emisije „Trojke“ čijem je odgovornom uredniku Grzegorz donosio novovalne ploče. Na istim se radio valovima vrtjela i Azrina „Poljska u mome srcu“, a koncert Električnog Orgazma u Poljskoj kao i raniji koncert Šarla Akrobate bili su rezultat suradnje i razmjene s beogradskim studentskim centrom. Trebali su nastupiti i Idoli, ali je nastup otkazan zbog uvođenja izvanrednog stanja. Grzegorz je detaljno opisao i prekid spomenutog koncerta. Nakon što je na početku „Konobara“ Gile najavio pjesmu na poljskom (ili srpskom) „Kelner!“ netko je bacio suzavac. „Tko? Zašto?“, čudi se Grzegorz i kaže da Električni orgazam nije prekinuo koncert već je nastavio sa svirkom još žešće. Vrhunac koncerta po njemu bile su pjesme „Nebo“ i bis na kojemu su odsvirali „Krokodili dolaze“.
Nadalje, u nastavku dodatne knjižice nalaze se i tekstovi Zlatka Galla i Momčila Rajina. Gall u tekstu opisuje žanrovsku šarolikost Električnog orgazma, analizira neke pjesme te zaključuje da je ovo „svojevrsni album tranzicije i kao samosvojni projekt koji je odlično izdržao onaj ultimativni test vremena, mini LP „Warszawa '81“ itekako je značajan i za diskografiju Orgazma i za scenu koja je u to vrijeme doslovno hodala ukorak s bijelim svijetom“. Momčilo Rajin pak kaže da su pjesme Orgazma bile „vinjete o stvarnosti, lišene patosa o sentimentalnosti“ koje su plijenile „svojim upravnim govorom i beskompromisnom energijom“. Glazbu im je odlično, poprilično plastično opisao kao „neuobičajen sklop pesama, čudnih gitarskih brejkova, uz tako česte neparne ritmove, mekane bas linije i uznemirujući zvuk klavijatura.“
Ukratko, ovo reizdanje snimke nastupa Električnog orgazma u Poljskoj vrijedan je dokument koji svjedoči ne samo o punoj snazi prve stvaralačke faze jednog benda izuzetno važnog za razvoj glazbe ovih prostora, već je i slika vremena kada je punk bivše Jugoslavije zemljama istočnog bloka bio prozor u zapadni svijet. Uz tehničku dotjeranost, dodatno popraćen kvalitetnim tekstovima i fotografijama, pravi je 'master-piece' i nezaobilazan dio svake diskografske zbirke ljubitelja alternativne punk-rock glazbe.
Ivan Dukić
« Električni orgazam 
