Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 1962
Format Albumi
Vrsta / Blues / Folk
Dodano Četvrtak, 31 Srpanj 2014
Žanr Blues
Length 36:54
Broj diskova 1
Edition date 2005
Država US
Etiketa Columbia
Catalog Number CK 94239
Edition details Producent: John Hammond
Tags Columbia Bob Dylan John Hammond

Review

Naravno, lako je, poput generala nakon bitke, s ovolike vremenske distance reći kako je nastupni album Boba Dylana govorio već mnogo o onom što je slijedilo i kako je u pitanju nezaobilazno djelo ne samo u opusu jednog od najutjecajnijih figura popularne kulture, već i rocka ranih šezdesetih. Malo je njih, naime – ako uopće itko – uspjelo u ovih tridesetak minuta akustične glazbe snimljene u Columbijinom njujorškom studiju u samo dva kasnojesenska dana 1961. odmah tada prepoznati potencijal koji će izrasti do takvih visova da će njedriti antologijske ljepotice u rasponu od rocka i folka do najljepših kršćanskih pjesama svoga vremena. Snimljen u kanonima folk-glazbe koja je bujala njujorškim klubovima ranih šezdesetih te prijetila mainstreamu, ali snobovski zazirući od zadiranja u nj, eponimni Dylanov album i danas je prije i iznad svega prvijenac tog velikana i kao takav u svom originalnom vinilnom izdanju bogatstva težak raritet, ali u pažljivijem iščitavanju i vrlo uvjerljiv i upečatljiv album snažne autorsko-izvođačke nakane.

Imamo komfor, dakle, promatrati "Boba Dylana" kroz prizmu cijele priče o ovom, kad je stvaralački put u pitanju, istinskom Božjem miljeniku, sagledavajući sve ono kroz što je prolazio i čime se izražavao proteklih pola stoljeća. Kad je ušao u Columbijin studio snimati svoju prvu ploču, mladi je Dylan tek bio navršio dvadeset godina, od čega niti jednu punu u New Yorku. Kao većina legendi, i njegova je počela tiho, putovanjem iz rodne Minnesote u svijet kroz koji je najbolje vidio produžetak toga svog puta, u New York, prvo u posjet svom idolu Woodyju Guthrieju, a potom na bine Greenwich Villagea, gdje je bujala folk-scena. Jedan vizionarski ugovor, kojem u to vrijeme nitko osim potpisnika nije vjerovao, bila je još jedna uobičajena stepenica pri ovakvim penjanjima – Dylan je mladenački revno, ali samouvjereno i bez zadrške zgrabio svojih nekoliko sati u studiju i s vrlo skromnim budžetom iznio na svjetlo dana ono što je tada imao.

A imao je tek dvije vlastite pjesme te manire i pjesmaricu koja je dugovala gotovo podjednako američkoj narodnoj baštini, bluesu i Elvisu Presleyju. Naravno, folk-barjaktar Guthrie bio je poput živućeg nacrta kako je Dylan htio zvučati i izgledati, ali u trinaest pjesama što su našle mjesto na "Bobu Dylanu", novopečeni je Njujorčanin uspio sabiti baš sve. Da, to jest akustični album snimljen u maniri folka svoga vremena, ali u izvedbi i nabijen rokerskom furioznošću i bluzerskim koloritom koji su mu dali ono "nešto" da ispliva u poplavi žanrovski sličnih. Žestina kojom se, primjerice, obrušio na standard velikog Blind Lemon Jeffersona, "See That My Grave Is Kept Clean" ili gotovo neprimjetan način kako gradi i podiže tradicionalnu "House of the Risin' Sun" do krešenda samo uz pomoć glasa i akustične gitare dali su skromnom albumu dovoljno piture da izdrži sve kiše kojima će Dylan pljuštati sljedećih godina.

Autorske "Talkin' New York" kao humorom natopljen komentar Dylanovih njujorških dogodovština i "Song to Woody" kao emotivna posveta svom idolu nose u sebi zdravu klicu talenta koji će u samo nekoliko godina pokoriti ne samo New York nego i Ameriku, pa i svijet. Možda bi kočoperniji izdanci današnjeg svijeta dvolične političke korektnosti zamjerili što potonja koristi adresatovu melodiju, ali i Guthrie je, kao i ostali folk-trubaduri preuzimao matrice i kalemio ih po svojim potrebama; Dylan se savršeno uklapao u "posao" od samih početaka. Zbirka koju je sastavio svojim prvijencem bila je, gledana zasebno ili u retrospektivi, usprkos vrlo malo autorskog priloga, vrlo osobni i čak, dopustite li, vrlo autorski vrisak u tamu nepredvidivosti. Poslušajte njegovo režanje u "Fixin' to Die" ili do bespolnosti protjerani "bluuuuuu…uues" u "Freight Train Blues", tretiranje škotskog folklora u "Pretty Peggy-O" ili gospela u "Gospel Plow" i čut ćete najavu "glasa generacije", kako će ga ubrzo zvati, a od čega će cijeli život potom bježati.

Neovisno koliko sam ja ili koliko ćete vi biti pod utjecajem njegovih najboljih, velikih albuma - "Bob Dylan" sjajan je album-proglas, kolekcija pjesama nevjerojatne izvođačke energije što buja pod površinom, trenutak iskorišten na najiskreniji, pa možda i na najponizniji način. Prvijenac je to koji je čak u manjoj mjeri nego debiji Beatlesa, Stonesa ili Beach Boysa uspio s komercijalne strane naznačiti ono što je slijedilo, ali kao i ti albumi, i ovaj je svoga potpisnika opisao početničkim rukopisom, još pomalo drhtavim i opreznim, ali osobenim i nesposobnim za maske.

 

Toni Matošin

Hits 1081
Bob Dylan Albumi Kronologija The Freewheelin' Bob Dylan » The Freewheelin' Bob Dylan

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42