A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Balkankan | 2:37 | ||||
2 | Ona plovi | 3:56 | ||||
3 | Le vieux marin (Ribar) | 4:15 | ||||
4 | More | 4:18 | ||||
5 | Tsunami | 2:13 | ||||
6 | Limena glazbo | 3:38 | ||||
7 | Konobarica | 3:46 | ||||
8 | La tangente (Arhelino) | 4:26 | ||||
9 | Zanzibar | 3:30 | ||||
10 | Petits paumés | 4:15 | ||||
11 | Johnny Ketty | 3:23 | ||||
12 | Baš sam sretan | 4:40 | ||||
13 | Le Vent | 4:26 | ||||
14 | Polejena | 3:12 |
Od prozračnijih dijelova Balkana preko Pariza do Kariba, uz pogled prema Zanzibaru i s cijelim ekvatorijalnim pojasom na umu – "otprilike" na toj ruti pronaći ćete kolorit nota koje je zagrebački Drvored posuo po svojoj prvoj dugosvirajućoj kajdanci. "Arhelino" je plod četverogodišnjeg rada započetog kao, kako sami članovi sastava navode, jednokratan projekt, koji je očito vrlo brzo kliknuo i pretvorio devetoročlanu ekipu u pravi bend. Ili bi možda precizniji izraz bio – orkestar?
Violina, flauta, saksofon, truba, trombon, harmonika i ukulele u Drvoredovom su instrumentariju, naime, praktički jednaki standardnoj familiji gitare, basa i bubnja, baš kao što balkanski melos ovdje nema ništa protiv ska bravura. I teško ćete moći ne uočiti očite poveznice s Rundekovim recentnim (ali i starijim) radovima; srećom, to su tek poveznice, nikako kopiranje, za što će vam ipak zatrebati koje slušanje više, onoliko više koliko će vam trebati da podesite prijamnike na vrlo korektno odrađen instrumentalni dio priče. Glazba koja je – bar meni osobno – na prvu zazvučala kao najobičnije premazivanje balkanskih receptura "bjelosvjetskim" ukrasnim arsenalom, u određenom trenutku ipak će otkriti svoje mnogo zdravije tkivo i očitu radost kojom su njezini potpisnici pristupili radu na svojoj debitantskoj zbirci.
"Arhelino" je transžanrovski jednako kao geografski bogat album; ima on svojih viškova poput možda previše "lakih komada" kao što je uvodna "Balkankan", "Konobarica" ili "Limena glazbo", no pridate li posebnu pozornost pravim malim draguljima poput "Ona plovi" ili sjajnog instrumentala "Johnny Ketty", lako ćete i u, primjerice, "Le vieux marin (Ribar)" naći prave sviračke bravure kakve miješaju nostalgiju s dernekom, lutanje sa stacionarom u luci, jedno podneblje s drugim. Tekstovi su tu ionako više dodatni instrument nego posebno važan kanal prenošenja poruke…
Nakon početne skepse koju je probilo tek četvrto ili peto slušanje, ostaje dojam kako je "Arhelino" ipak mnogo više od fino upakirane uglazbljene pijanke što cilja na onu publiku koja je prefina da prizna kako bi, da "smije", najradije odvalila na Huljića ili novokomponirane baštinike sevdaha. Koliko "mnogo", tek treba vidjeti, odnosno, čuti, ali Drvoredova zvučna slika na prvom albumu dovoljno je zrnasta i bogata da nadilazi neke svoje pojedinačne sastavnice i aluzije. Za vesele sladokusce, rekao bih, i za one koji to teže postati.
Toni Matošin