Review
Toliko sam već toga (i to ne samo ovdje) napisao o ovom čovjeku, toliko dugo slušam njegove note i verse i toliko se toga u tim procesima nataložilo i pretvorilo u male intimne činjenice da sada, pred novom kompilacijom Nicka Cavea i najboljeg pratećeg benda na svijetu, The Bad Seeds, ne znam što bih napisao a da se ne ponavljam ili tek navodim podatke.
Pa kako god i s kakvim god riječima završio, istaknuo bih prije svega da Cave nikako nije "materijal" za kompilacije ovakva tipa i da bilo kakav izbor pjesama povlači za sobom nužne manjkavosti. Čovjek čiji su albumi – ma svi, od prvoga do zadnjega – prave male zbirke priča, krvavo intonirane slikovnice o iskonskoj čovjekovoj čežnji, traži pažljivo iščitavanje, entuzijastične sonde u svoj "body of work". No, naravno, povremene inventure ne mogu škoditi, posebno ako ponude uvodnu riječ nekom novom budućem zaljubljeniku u opus jednog od najprofiliranijih rock-autora današnjice. "Lovely Creatures: The Best of Nick Cave and the Bad Seeds" dolazi devetnaest godina nakon prošle službene kompilacije "najboljih pjesama" iz Caveove kajdanke i u skladu s vremenom dolazi u nekoliko verzija, od regularne na dva diska do luksuznog paketa s tri CD-a i dvosatnim DVD-om, uz, naravno, vinile kao novi stari trend.
"Ovo izdanje sastavljeno je da bude vodič kroz tri desetljeća stvaranja glazbe. Mnogo je tu bilo pjesama. Pjesme koje smo mi odabrali one su koje su se zadržale iz bilo kojeg razloga. Neke od njih zahtjevaju da ih se izvodi uživo. Druge su naši osobni favoriti. Neke su pak prevelike i imaju veliku povijest sa sobom. A ima i onih koje se nisu nametnule, jadne. Te trebate sami otkrivati." Tim riječima sam Cave pojašnjava odabir pjesama za "Lovely Creatures", koji, kako podnaslov i navodi, ne sadrži nužno hitove (ako o tipičnim hitovima možemo ovdje uopće i govoriti), odnosno, očite zgoditke, već nužno subjektivan odabir najboljeg. Tri desetljeća, dakle, stvaranja pjesama pisanih tintom dostavljanom iz aorte; niska albuma među kojima nema lošega, čak ni osrednjega, pa ni tek dobroga; antologija autorske ustrajnosti i duhovnoga boja sa samim sobom i svojim Stvoriteljem – sve to sabilo se sada na ove diskove i ploče i to, hmmmm, bez greške, odnosno, s greškama koje su to samo ovisno o oku promatrača/slušatelja.
Dok je izdanje s tri CD-a podijeljeno kronološki i mnogo je obuhvatnije, regularno dvosveščano izdanje, koje bih ovdje uzeo u razmatranje kao ipak najdostupnije, donosi meni osobno draži "razbacan" redoslijed pjesama. Na žalost, ni ovoga puta kompilacija ne počinje s – kad je Cave u pitanju – najlogičnijim i najsnažnijim mogućim prologom u obliku legendarne "Tupelo" s ranog remek-djela "The Firstborn is Dead", već joj prethodi "Loverman" s mlađe albumčine "Let Love In". No, ostavimo po strani tu opasku, jer ono što je bitnije sam je sadržaj, koji se pokušavao držati u nekoj vrsti ravnomjerne pozornosti. Od albuma nisu zastupljeni – gotovo predvidljivo – "Kicking Against the Pricks" kao zbirka obrada (ispravljeno u 3CD varijanti, doduše neočekivano s "I'm Gonna Kill That Woman") i objektivno najslabiji "Nocturama" (u luksuznijoj su verziji uključeni – što mi je posebno drago – dragulj iz prikrajka "He Wants You" te prekrasna B-strana "Shoot Me Down"), dok je najviše reprezentativnih "igrača" neopravdano dobio najmlađi među obuhvaćenima, "Push the Sky Away". Neka mi Cave oprosti, ali "Higgs Boson Blues" teško da može konkurirati ovdje izostavljenoj "(Are You) The One That I've Been Waiting For?" (našla se na 3CD izdanju), koja je pak sa svog albuma, meni osobno najboljeg iz Caveovog kataloga, "The Boatman's Call", mjesto ustupila ipak inferiornijoj "People Ain't No Good". A da ne govorimo o nekim nepatvorenim malim remek-djelima iz prikrajka, poput "Mercy", "Foi Na Cruz", "Darker with the Day" i još tolikim drugima...
Možemo ovako i dalje, pa je teško ne primijetiti izostanak "Do You Love Me" ili gotovo bilo koje druge pjesme s antologijskog albuma "No More Shall We Part" osim odabrane "Love Letter", a i tek dvije odabranice s dvostrukog "Abattoir Blues / The Lyre of Orpheus". Kao što već naznačih, luksuznije izdanje s tri diska popravlja dojam, ali vjerujem da nama koji sve ove i one druge, pa i treće pjesme znamo i volimo već toliko godina ni pet CD-ova ne bi bilo dovoljno. Stoga, da mnogo ne duljim i (p)ostanem i samome sebi dosadan i čangrizav, neka svatko baci pogled na popise pjesama i odabere svoju verziju; početnicima preporučujem ipak što luksuzniju varijantu, što zbog preglednosti, što zbog ozbiljnijeg sondiranja u materiju. Hrvatski će pak sadašnji i budući obožavatelji uz to na DVD-u naći posebnu poslasticu – koncertnu snimku "Into My Arms" s nastupa na zagrebačkom InMusic festivalu prije devet godina!
Nick Cave podvukao je, dakle, još jednu crtu, a nakon nedavne tragedije i maestralnog albuma iz njezine sjene izgledno je samo da tinta nije potrošena. S "Lovely Creatures" možemo tek zastati i osluhnuti. Još jednom se s dubokim poštovanjem upisati u knjigu dojmova pred jednim od najsnažnijih i najprepoznatljivijih opusa suvremene glazbe. I slušati albume.
Toni Matošin
/
