Recenzije
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Hunky Dory

Bookmark

Data

Released Prosinac 1971
Format Albumi
Vrsta / Art Rock / Glam rock / Singer-songwriter / Contemporary Pop/Rock / Experimental Rock / Album Rock / Proto-Punk
Dodano Ponedjeljak, 11 Siječanj 2016
Žanr Rock
Length 41:49
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 1971
Država Europa
Etiketa RCA
Catalog Number SF 8244
Edition details objavljeno: 17.12.1971.; produkcija: Ken Scott i David Bowie; snimano: lipanj - kolovoz 1971., Trident Studios, London
Tags RCA David Bowie Ken Scott

Review

Da "stalna na tom svietu samo miena jest" David Bowie svojim je kreativnim radom pokazao vrlo rano, oštrim meandriranjima na prvim albumima, koji kao da nikako nisu uspjevali "ubosti" bit. Ili su bit možda i uboli, svaku u svom također stalno mijenjajućem trenutku, kao što je to možda najefektnije svojom kolektivističkom genezom poručio "The Man Who Sold the World"? Iz kojeg god kuta gledali na te prve korake i kako ih god prosuđivali i vrednovali, nastupni album za RCA, "Hunky Dory" iz 1971., točka je gdje su traženja mladog umjetnika željnog afirmacije koliko i pravog (glazbenog) jezika konačno našla pogodno ušće, prvi istinski trijumf buduće legende, čija je kameleonska stilistika počesto u drugi plan stavljala postojan umjetnički duh gonjen čežnjom i glađu za znanjem.

A daleko od toga da je to bila igra na sigurno (ako se nakon prva tri vrlo nejasno definirana albuma uopće moglo i govoriti o bilo kakvoj vrsti sigurne igre). Naime, nakon hardrokerskih manirizama prethodnog albuma, čijim su dubokim brazdama nemjerljiv doprinos dali gitarist Mick Ronson i producent/basist Tony Visconti, Bowie je odlučio napraviti novi zaokret, naizgled prema natrag, a zapravo punom brzinom u novu, stilski vrlo slojevitu avanturu. Gitare tako ovdje kao da su prebrisane sa svih onih mjesta kakva su pjesme s "The Man Who Sold the World" činile kaloričnima, dok je iskričavost prvih dvaju albuma iznimno spretno zamijenjena britkim pop-stilizacijama (pre)naglašenim glasovirom i gudačima. Promjene o kojima na tragu Whoovaca iz "My Generation" zamuckuje u refrenu zarazne "Changes" osjete su u svakom taktu albuma koji je konačno uhvatio Bowiejevu sklonost teatralnosti i transžanrovskim eskapadama u spretno kontroliranom koritu, gdje je upravo autorska vizija taj ključni čimbenik koji gradi koherentnu sliku od naoko rastresita materijala.

Bowie je na "Hunky Dory" uistinu preuzeo stvari u svoje ruke i kad se otkotrljaju već prve note otvarajućeg singla "Changes" izvjesno postaje baš to da ništa nije izvjesno. Bježeći od opskurnosti u lirici koliko i od uniformiranosti u zvučnoj slici, uspio je, naime, napipati pravi balans i naći čišći kanal do publike. Neobične fascinacije fasciniraju ga, kako otprilike kaže u spomenutom singlu, ali ne dopušta nikome, pa ni samoljubljivijim stranama samoga sebe, da ga pomakne s trase koja mu se otvorila kao krasan mozaik na raskoraku rocka i popa. "Oh! You Pretty Things" i "Life on Mars?" taj će koncept dovesti do savršenstva, a od Bowieja i Ronsona, koji se preznojio nad aranžmanima, izvući maksimum. Posebno će potonja pjesma pokazati koliko sama izvedba i precizno ugođeni instrumenti iz potencijalno pravocrtne i konvencionalne pjesme mogu načiniti pravo malo remek-djelo. I glasovir i gudači i gitara savijaju se oko fino metaliziranog vokala kao najljepša tapiserija i u nepune četiri minute dobivamo elaborat zašto je David Bowie genij.

Najavio je on novi album naslovom "Hunky Dory" na BBC-ju još dok ga je tek sanjao, ali ti snovi očito su bili jači od svih tehničkih i inih "detalja" na putu ka realizaciji. Tip-top, kako bismo to mogli najlakše prevesti, bila je razina ispod koje mladić pun nade i uvjerenja da će itekako ispeći zanat ne samo kao pjevač, već i kao autor, pa i producent drugima (Iggy Pop, Lou Reed) nije ni pomišljao padati. "Quicksand", kao mesnat složenac sugestivnih slika i međuigre glasovira i gudača te virtuozno suspregnutih Ronsonovih gitarskih rafala, i danas vrlo uvjerljivo svjedoči neobičan spoj opuštenosti i velikih ambicija pri samom snimanju albuma. Bowie je očito ugađao samo sebi, ali ne bez pokrića. Ili baš zato i jest imao puno pokriće. Čak se i zaključna "The Bewlay Brothers", za čije je riječi sam rekao da "ne znače ništa" i da ih je napisao za američko tržište jer "oni vole takve stvari", doima kao neodvojiv dio cjeline u koju su se uklopile i posvete Andyju Warholu (šarmantno akustična "Andy Warhol") i Bobu Dylanu ("Song for Bob Dylan").

"Hunky Dory" album je praktički bez slabog mjesta, bez pobjegle misli čak i tamo gdje sve prijeti pobjeći ("Quicksand", "The Bewlay Brothers"), bez usporenja čak i tamo gdje sve gotovo zastaje ("Eight Line Poem", "Fill Your Heart"), bez pokliznuća čak i kad postane posve sklisko ("Kooks", "Changes"), bez pretjerivanja čak i tamo gdje je sve pozivalo baš na to ("Queen Bitch", "Oh! You Pretty Things"), album spreman za let u savršeno tek toliko da može jasno poručiti da goriva za to itekako ima ("Life on Mars?"). Na samom početku sedamdesetih, nakon što je bez dobro ugođenog kompasa pročeprkao po prethodnom desetljeću, David Bowie je s novim ugovorom (za RCA) i s albumom konačno skrojenim samo po vlastitim željama i hirovima jasno naznačio da je ta dekada njegova. Kroz mijene, koje će se nastaviti baš kao u onom Preradovićevom stihu s početka ovoga teksta, on nije tek mijenjao svoju glazbenu pojavu, već je inteligentno krčio put jednoj nepredvidljivoj poetici; ne toliko, kao Dylan, u vlastitoj osobnosti i duhovnom identitetu, koliko u samom jeziku i ključu koji nudi za njegovo čitanje: "Hunky Dory" korak je nakon samoga početka na tom dugom i uvijek taman dovoljno neizvjesnom putu.

Toni Matošin

Hits 2338
The Man Who Sold The World « The Man Who Sold The World David Bowie Albumi Kronologija The Rise And Fall Of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars » The Rise And Fall Of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Dalmatinsko jugo i akustična Vlatkova rapsodija


freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture