Recenzije

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Prosinac 2013
Format Albumi
Vrsta Pop / Rock / Etno / Folk
Dodano Nedjelja, 21 Rujan 2014
Žanr Pop
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2013
Država Hrvatska
Etiketa Jugoton/Croatia Records
Edition details Urednik izdanja: Davor Drezga; Datum objave: 16.12.2013.; Snimano: -
Tags Croatia Records Jugoslavija Jugoton Đorđe Balašević

Review

Kakav "The Best Of...", šta vam je, dal' vam tako loše izgledam, pa ja još radim, još nisam rekao i napisao zadnju, hej, pa još sam živ! Ovakvu bih reakciju očekivao od Đoleta kad bi netko objavio njegov "The Best Of..." album. Ali ipak, nije to rekao, navikao se na takve situacije, postoji već podosta legalnih, službenih kompilacija skladbi iz njegovoga epskog opusa, a onih neslužbenih, to jest u "iskrenom" prijevodu piratskih, koje ne bismo smjeli niti spominjati, ima sigurno "mali milijun". Tako su opet izašla njegova "izabrana djela", ovoga puta u izdanju Društva za izdavanje, prodaju i proizvodnju svih nosača zvuka i slike "Jugoton - Croatia Records" iz Novoga Sada, "produljene ruke" najveće hrvatske diskografske kuće. Kažem opet, jer znam za ono "naše" izdanje iz 1998. godine, koje se podudara s ovim novim u točno deset naslova, što znači da novo izdanje donosi samo tri "novosti" plus još tri u "bonus" dijelu albuma koji odskače od "koncepcije". Kako odskače, o tome će biti riječi u daljnjem tekstu...

Ima autora kojima s lakoćom možemo sastaviti popis njihovih ponajboljih skladbi u ukupnom trajanju do 80 minuta koliko stane na jedan standardni CD, ali Đole sigurno ne spada u takve. U to smo se mogli uvjeriti kad nam je znao na kraju svojih četverosatnih retrospektivnih koncerata nabrajati dugi niz pjesama koje nije stigao otpjevati, ispričavajući se da nisu stale u set listu, a koje spadaju u "the best of the best". Njegov "The Best Of..." album trebao bi biti snimljen u mp3 formatu, a ne u "rastrošnom" audio formatu!

Površni pogled na popis skladbi na ovom kompilacijskom albumu naveo bi nas na brzopleto pitanje kakav je to "mudrac" sastavio baš taj repertoar skladbi koji izgleda kao da ga je Đoletov "beli zec" izvlačio iz šešira, jer koliko je tek sad "favorita" na neki neobjašnjiv način ispalo već u "pretkolu" za taj prestižni turnir superpjesama! No, naša je "istraga" pokazala da je sve regularno kad smo otkrili prešućeni kriterij po kojem je obavljen ovaj izbor. Zahvaljujući baš tom kriteriju, na žalost onih koje zanimaju samo "najprometnije" Đoletove pjesme, a na radost sladokusaca i fanova kojima nijedna Đoletova pjesma nije loša, na ovom su albumu svoju "reinkarnaciju" doživjele i neke pjesme "iz sjene", pa čak i iz skupa onih malobrojnih za koje Đole i sam zna reći da ih više ne pjeva, jer su ostale "zarobljene" u jednom vremenu kojeg više nema i više nemaju svrhu biti izvođene. 

U čemu je, naime, tajna odabira pjesama za ovaj album? Ne brojeći singlove na kojima je bilo i pjesama koje se više nisu ponovile niti na jednom albumu, Balašević je do sada objavio 14 studijskih albuma, računajući i prva dva kao grupa "Rani mraz". Međutim, u "šešir" za izbor ovih pjesama ušla su samo tri albuma! Ona, koja je objavio "Jugoton", kao "predak" izdavača ovoga albuma, "Croatia Recordsa". To su albumi iz druge polovine osamdesetih, iz vremena koje je obilježeno sve neizvjesnijim društvenim previranjima i strepnjom malog čovjeka za svoju budućnost u tadašnjoj zajednici južnoslavenskih naroda, "Bezdan" (1986.), "Panta Rei" (1988.) i "Tri posleratna druga" (1989.). Sve albume prije i poslije ovih objavili su neki drugi izdavači i oni nisu niti ušli u "konkurenciju" za ovu kompilaciju. Očito se radi o izdavačkim pravima koja su narušila objektivnost i "demokratičnost" izbora. No, što fali, tako su šansu dobile neke pjesme čija je popularnost manja, ali to uopće ne znači da su manje vrijedne. Zato uživajmo u svim pjesmama redom!

Album otvaraju vesela i lascivna "Devojka sa čardaš nogama", te "bekrijska" "Ćaletova pesma", temeljene na bogatom folku mnogonacionalne Vojvodine, s izmjenama raskošnih sporih i brzih ritmova, te s virtuoznim instrumentalnim dionicama, posebno violine, a izvorno se nalaze na albumu "Tri posleratna druga".
Slijedi nekoliko "urbanih" pjesama. Jedna od "apsolutno the best", jest baladična, sumorna, turobna, zlokobna i zloslutna "Ne lomite mi bagrenje" s albuma "Bezdan". U nastavku ostajemo u baladičnom raspoloženju, ali nakon socijalne pjesme, sljedeća je ljubavna, introspektivna, sjetna crtica iz intimnog dnevnika, "D-moll", opet s albuma "Tri posleratna druga". "Ne volim januar" s "Bezdana" zadržava nas u romantičnom sjećanju na još jednu bivšu ljubav. Pjesnik se kaje što nije znao voljeti kad mu je bila pružena prilika. "Remorker" s "Tri posleratna druga" govori o malom čovjeku o kojem nitko ne brine, kao da i ne postoji, ali svoju dragu ohrabruje konstatacijom da se smiješnih stvari boje ako se vole. Pjesmu ukrašavaju lijepe dugačke rockerske baladične solaže električne gitare. U nastavku ne mijenjamo izvorni album, a iz letargije će nas trgnuti "Još jedna pesma o maloj garavoj", "fusion" rocka i folka, šaljiva, duhovita, vrckava, jedna od onih u kojima su riječi Đoletove igračke. Slijede "Narodnjaci" s "Bezdana", danas aktualnija nego ikad, da ne trošim više riječi... Jedna od onih koja pjesnike poput Đoleta čini vječnima, univerzalnima... i nepodobnima... jer vide sad i vide unaprijed...

Ostajemo na "Bezdanu" uz "Slow motion" s ritmom starog vergla. Duhovito i pronicljivo analiziranje tijeka svog (i našeg) života, svog (i našeg) položaja u društvu i realno sagledavanje svojih (i naših) mogućnosti, šansi i nadanja. Slijedi naslovna, "Bezdan", rekvijem za jednu ljubav, uz klasične instrumente, klavir i gudače. S pjesmom "Kad odem" vraćamo se na posljednji album iz "Jugotonove" "trilogije". To je rekvijem za samoga sebe, unaprijed, dostojanstven i častan, s hrabrenjem onih koji će ostati iza njega. I opet bujni, dugački, rastegnuti zvuk električne gitare. Sljedeća se pjesma baš i zove "Requiem" i govori baš o onim pjesmama koje više ne pjeva, a ovu baš pogotovo danas više ne pjeva. To je konačno i prva pjesma uvrštena s albuma "Panta rei" i najveće je iznenađenje ovog izbora pjesama (pohvala izborniku). Opet jedna od onih koja govori i o aktualnom trenutku (kad je nastala) i opisuje budućnost. Sve se mijenja, kaže pjesma, a kad je danas slušamo, možemo primijetiti i da se sve ponavlja, dakle sve se mijenja tako da više ide u krug no što se razvija. To je pjesma koja svojom mudrošću upozorava, a do te mudrosti nije bilo teško doći, jer postoji od antike, samo treba Heraklita ozbiljno shvatiti i uvažiti. Uvijek upadamo u iste zamke da smatramo da je ono za što smo se upravo izborili najbolje, vječno i nepromjenljivo. Koje li prepotencije, pa to niti svemir nije! A kamenje dohvaća svakoga, jer nikada nitko ne može svima biti dobar.

Na kraju "službenog" dijela kompilacije još jedna pjesma s albuma "Panta rei", "Jednom", odnosno "Jednom su sadili lipu" kako ovdje zovu tu pjesmu. Sađenje drveta kao simbol nesebičnog ulaganja jedne generacije za dobro druge, buduće. To drvo trebalo bi nama biti i sjećanje na naše pretke koji su ga sadili a više ih nema. Mi umjesto toga, ne pitajući mnogo, bez nekog važnog razloga, srušimo to drvo i tako izvrijeđamo one koji su sadili. I tako ne znamo više za hlad koji su nam htjeli darovati naši stari...

Bonus ovoga albuma koji se sastoji od tri pjesme odskače od koncepcije albuma, jer su to skladbe koje do sada nisu objavljene u "Jugotonu" i njegovom sljedniku "Croatia Recordsu". Tu je "Moja prva ljubav", koju Balašević izvodi s grupom "Rani mraz". Grupa je prvi puta nastupila u Opatiji 1978. upravo s tom pjesmom.
Slijede dvije snimke s koncerta iz Sava Centra u Beogradu 1989. godine, s dva očita "favorita" koje je suvišno i komentirati. To je "Priča o Vasi Ladačkom" i "Svirajte mi jesen stiže dunjo moja". Tehnički su prilično loše kvalitete, pa ostaje pitanje u čemu je njihova važnost da su baš te snimke dospjele na ovaj album.

Snimke prvih 13 pjesama, do bonusa, odlične su kvalitete i možemo uživati u lijepim stihovima, melodijama, bogatstvu instrumenata, od klavira te klasičnih gudačkih i puhačkih instrumenata, preko tamburaških, pa sve do standardnih rockerskih instrumenata.

Oprema albuma prilično je skromna. Kad se skine celofan, otvori se omot u kojem je samo jedan CD, pored toga popis pjesama i najnužniji podaci o izdanju. Likovno oblikovanje potpisuje poznati dizajner, pogotovo albuma "Crvene jabuke", Davor Papić. Nema očekivane popratne knjižice, pa su na omot stale samo tri fotografije, ali s ponosom moram istaći da je njihov autorMarko Šolić, marljivi i vrijedni fotograf s našega portala, uvijek okićen teškim kilogramima opreme, pa je tako i njegovo ime i ime SoundGuardian osvanulo na popisu kreatora ovoga izdanja.

Ovaj je album objavljen krajem prošle godine, a ove se godine navršava deset godina od posljednjeg do sada, 14. po redu studijskog albuma Đorđa Balaševića, "Rani mraz". Sad ću učiniti jednu neočekivanu usporedbu, na koju su me inspirirali brojevi, a nadam se da neće uvrijediti niti Đoleta niti njegove fanove. Ove se godine navršava dvadeset godina od posljednjeg albuma grupe "Pink Floyd", koja također iza sebe ima 14 studijskih albuma, pa je za jesen najavljen novi album. Ako oni objavljuju nakon dvadeset godina, mogao bi i Đole nakon deset! Tim više što od onda ima već nekih novih pjesama koje još nisu objavljene.
A do tada ugodno nam "ponavljanje gradiva" uz upravo predstavljeni retrospektivni album.

 

Ratko Matić

Hits 2371

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma