Review
Pola stoljeća od prvog izdanja dvostrukog albuma „The Beatles“ najpopularnije liverpulske četvorke na svijetu bio je povod za reizdanjem ovog jedinstvenog, antologijskog i jednog od najbitnijih albuma rocka. Nakon predanog rada na originalnim snimkama, koristeći sve ostale uglavnom nikadobjavljene snimke, početkom studenog 2018. godine, svjetlo dana ugledala je „The Beatles“ – super-deluxe kolekcija koja u najobimnijem izdanju sadrži čak šest kompakt diskova i jedan Blu-ray, popraćen prigodnom knjigom (168 str.) s brojnim fotografijama, mini posterom te 4 portreta Beatlesa, onakva kakve smo mogli naći u prvom, vinilnom izdanju ovoga albuma sada već davne 1968. godine. Sve to možemo naći u box-izdanju, minimalističke opreme, koja je slijedila originalni design Richarda Hamiltona, jednog od utemeljitelja britanskog pop-arta. Ljubitelji vinila mogu potražiti novo dvostruko ili četverostruko izdanje ovoga albuma.
S obzirom da na stranicama ovog portala već postoji vrlo kvalitetan prikaz prva dva cd-a (odnosno njihova reizdanja iz 2011.), pozabavit ću se samo ovim trećim diskom te onime što se može naći na preostala dva diska.
Prva dva diska remiksani su iz originalnih 4-kanalnih i 8-kanalnih vrpci koje su obradili Giles Martin (sin Georgea Martina, legendarnog i dugogodišnjeg producenta Beatlesa) i Sam Okell (tonski snimatelj iz Abbey Roada). Novi remix starih snimki napravljen je u 5.1 surround tehnici (kućnog kina). Trostruko cd izdanje sadrži tzv. Esher demo snimke - 27 pjesama među kojima se nalaze i neke koje ili nisu nikada ranije bile objavljene ili su se našle na kasnijim albumima „Abbey Road“, odnosno solo projektima bivših članova Beatlesa nakon raspada ovog značajnog banda.
Članovi banda su bili u Indiji s Maharishijem, neki par dana (npr. Ringo koji je odmah počeo osjećati nostalgiju za domom), drugi dva tjedna (Paul), a dvojica i dva mjeseca (George i John). Tijekom svog boravka napisali su značajan broj pjesama te se odlučili okupiti kako bi ih okvirno snimili prije odlaska u studio na pravo snimanje. Otišli su u Georgeovu kuću u Esheru i snimili ih u jednom ili dva dana na novom 4 kanalnom magnetofonu. Snimili su 27 pjesama, od kojih je 19 završilo na dvostrukom albumu „The Beatles“. Sedam pjesama objavljeno je na „Antologijama“, kompilacijama koje su izlazile krajem ’90-ih. Pjesme „Mean Mr. Mustard“ i „Polythene Pam“ objavljene su na kasnijem albumu Beatlesa „Abbey Road“. Pjesmu „Sour MIlk Sea“ napisao je Harrison, ali ju je prepustio Jackie Lomaxu, pjevaču koji ju je objavio na svom solo albumu u izdanju matične Apple Records. Pjesma „Child Of Nature“ s promijenjenim tekstom kasnije je postala Lennonova „Jealous Guy“ s albuma „Imagine“ (1971.), a Harrisonova „Circles“ objavljena je na njegovom solo-albumu „Gone Troppo“ (1981.). I ovdje je Giles Martin uspio raditi na izvornim, originalnim vrpcama koje je dobio od Harrisonove supruge Olivije.
Pjesme su snimljene u akustičnim verzijama s ponešto lupkanja kojima se daje ritam. Od ostalih posebnosti na ovim snimkama možemo spomenuti neke zanimljivosti. Primjerice u pjesmi „Back In the USSSR“ nedostaje zadnja strofa. Na „The Continuing Story Of Bungalow Bill“ ostali Beatlesi oponašaju životinje. Kod „While My Guitar Gently Weeps“ donekle se razlikuje tekst, kao i kod „Piggies“. U pjesmi „Happiness Is A Warm Gun“ nedostaje uvodni dio i završetak. „Rocky Raccoon“ je kraći, bez uvodnog i završnog stiha, „I'm So Tired“ ima ponešto drukčiji prijelaz, a „Blackbird“ je otpjevana dvoglasno i odsvirana u nešto polakšem tempu te bez prekida. „Julia“ je izvedena u višem tonalitetu sa stihovima u drukčijem redoslijedu. U pjesmi „Yer Blues“ Lennon je „nesiguran“ umjesto „suicidalan“. U „Mother's Nature Son“ nedostaje uvod na gitari kojega imamo u kasnijoj studijskoj snimci. „Everybody's Got Something To Hide Except Me And My Monkey“ nije tako žestoka kao studijska verzija. Na „Sexy Sadie“ je dva puta snimljen Lennonov vokal, a Paul pred kraj pjesme nekoliko puta ponavlja „Oh, Sadie“. U pjesmi „Revolution“ nedostaje stih „kažeš da ćeš promijeniti ustav“, a iz „Honey Pie“ izbačena je posljednja kitica, ali je kao takva već ranije objavljena na albumu „Anthology 3“.
Na preostala dva kompakt diska možemo čuti još 50 isječaka (outtakeova) iz ovih pjesama, koji nam pomažu detaljnije ući u strukturu kompozicija. Ono što je zanimljivo to je prva verzija pjesme „Helter Skelter“ na četvrtom disku koja upućuje na to da je pjesma prvotno zamišljena kao spori blues, a kasnije je dobila na žestini. Peti disk sadrži zanimljivu akustičnu verziju pjesme „While My Guitar Gently Weeps“ i studijsku improvizaciju (jam) pod nazivom „(You’re So Square) Baby I Don’t Care“, te poznatu „Let It Be“, koju će objaviti na posljednjem albumu. A na šestom disku nalaze se čak četiri jama: „St Louis Blues“, „Blue Moon“ , „Step Inside Love“ i „Los Paranoias“, kao i pjesma „Across the Universe“ koju će isto konačno snimiti na posljednjem albumu.
Projekt „The Beatles“ proslavio je više nego na dostojan način 50-tu obljetnicu svog izdanja. Naravno da se radi o izuzetno vrijednom pothvatu koji je napravljen temeljito, kvalitetno i dobro. Diskofili su došli na svoje, posebno oni koji si takva izdanja mogu priuštiti, jer trostruko izdanje stoji 26 američkih dolara, a ovo najopširnije čak 114 dolara. Pa tko voli, može i želi neka izvoli, sigurno neće požaliti.
Ivan Dukić
