A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
- | Disk 1. | 0:00 | ||||
1 | Dancing Tears | 9:11 | ||||
2 | Solas PM | 9:18 | ||||
3 | Lake Takengon | 7:45 | ||||
4 | Suniakala | 8:40 | ||||
6 | Dear Yulman | 8:21 | ||||
6 | Crack In The Sky | 7:36 | ||||
- | Disk 2. | 0:00 | ||||
1 | Pancaroba | 8:12 | ||||
2 | Manhattan Temple | 10:00 | ||||
3 | Dedariku | 10:45 | ||||
4 | Ujung Galuh | 7:05 | ||||
5 | Uncle Jack | 10:50 | ||||
6 | Zentuary | 2:50 |
Kada se na jednom mjestu okupi ekipa u kojoj se nalaze Tony Levin, Gary Husband, Jack DeJohnette, Tim Garland i Danny Markovich, u istom trenutku znate da je ono što ćete čuti ništa manje od čiste briljantnosti. Indonezijski gitarist Dewa Budjana, uz pomoć Leonarda Pavkovića, uspio je za svoj najnoviji, peti album, izdan za Favored Nations/MoonJune, dovesti upravo te sjajne glazbenike i stvoriti vrhunsko instrumentalno jazz fusion djelo.
Naziv albuma „Zentuary“ je Dewin neologizam nastao spajanjem dviju riječi, „Zen“ i „Sanctuary“ (utočište, svetište) te za njega označava životno i glazbeno putovanje. Zentuary je logični nastavak na Budjanina dva zadnja albuma suvremenog fusiona, Surya Namaskar i Hasta Karma, ali je u svom opsegu i namjeri znatno ambiciozniji i masivniji. Svi prijašnji jazz, kanterburijski, rock, pop i indonezijski etno elementi su i dalje prisutni, ali je Dewin kreativni potencijal iskorišten do kraja, a čak se može i reći da je pomaknuo vlastite granice. Rezultat je toga „magnum opus“ u dva dijela na dva CD-a s po šest uglavnom dugačkih i umjereno kompleksnih kompozicija.
Prvi je CD bez greške, briljantno i majstorski odsviran, produciran i usklađen. Sve su kompozicije pažljivo promišljene i komponirane te posjeduju idealni omjer složenosti, improvizacije i emotivnosti. Prema mračnijoj naravi, pa i Dewinu fusion stilu sviranja gitare, ovaj prvi dio albuma dosta je blizak Allanovu Holdswothovu albumu Wardenclyffe Tower, pa i estetici The Mahavishnu Orchestra, što nije čudno s obzirom na to da mu je John McLaughlin bio i ostao glazbeni guru. Glavna je specifična razlika egzotičan dojam koji je dobiven umjerenom i pametnom uporabom indonezijskih instrumenata, vokalnog instrumentaliziranja i harmonija tipičnih za indonezijsku etno glazbu.
Osim što je izvrstan instrumentalist, Budjana je i sjajan kompozitor i aranžer, što ponajviše dolazi do izražaja u prekrasnoj orkestralnoj baladi „Suniakala“ i nešto klasičnijoj, ali ništa manje lijepoj, fusion baladi „Dear Yulman“, posvećenoj dugogodišnjem prijatelju Arie Ayuniru. U kompoziciji „Suniakala“ sjajno je iskorišten Češki simfonijski orkestar, pogotovo za dramatični, filmski završetak, a Guthrie Govan je isporučio emocijama i melodijama nabijenu vrhunsku solažu koja je svojim bogatstvom i širinom na trenutak razbila Dewin dosta jednodimenzionalan, nemelodični pristup improvizacijama. Time ne želim reći ni u kojem slučaju da je Dewa lošiji gitarist, samo da drugačije koristi svoj instrument, bliže standardnom sviranju fusiona, s moćnim, distorziranim, opasnim i opakim tonom poput motorne pile.
Iako počinje olujno i odlučno s klasičnom fusion kompozicijom „Pancaroba“, drugi dio albuma koji se nalazi na drugom CD-u donosi i ponešto vedrijih, optimističnijih, sunčanijih, veselijih i zaigranijih tonova i osjećaja. Budući da je prije početka snimanja albuma Dewi umrla majka, svoju je ljubav i privrženost izrazio u pomiješanim osjećajima prožetoj kompoziciji „Suniakala“. U odnosu na prvi dio albuma, čini se da je na drugoj polovici ostavljeno nešto više prostora za dugačke improvizacije. Peta kompozicija, „Uncle Jack“, u maniri free jazza improvizaciju čak dovodi do maksimuma, dajući cijelom bendu prostora za ispucavanje različitih mentalnih stanja u za tu vrstu jazza tipičnom kaosu i metežu.
Zentuary je vrhunsko glazbeno djelo koje zbog trajanja i bogatstva treba poslušati pažljivo, nekoliko puta kako bi se moglo pojmiti i cijeniti u cijelosti i punini. Kao takvo, izražava cijelu lepezu emocija i mentalnih stanja, od tuge, žaljenja, boli, zbunjenosti, izgubljenosti pa sve do veselja, optimizma, topline, smirenosti, ljubavi i sreće. Zbog toga je moguće reći da album funkcionira poput katarktičnog medija pročišćavanja emocija i misli.
Ljubiša Prica
« Hasta Karma | Dewa Budjana Albumi Kronologija |