Belvedere

Beady Belle su postali predmet mog interesa nakon izdavanja svog prethodnog studijskog albuma Ghosts. Tada sam puno čitao i slušao, kako o albumu pa tako i o samom bendu, naravno sve u superlativima. Međutim, nikada nisam imao prilike poslušati niti album niti bilo koju pjesmu s njega. U vrijeme današnje tehnologije kada je svaka pjesma i informacija dostupna na nekoliko klikova mišem, ovakvo stanje mogu jednostavno pripisati ili svome nemaru ili nedostatku vremena. Bilo kako bilo, sada je u mom playeru album Closer, preslušan je nekoliko puta pa da vidimo kakav je dojam ostavio na mene.

I odmah da razriješim sve nedoumice, ostavio je vrlo dobar dojam na mene, gotovo odličan. Pitke lagane melodije, sneni glas Beate S. Lech, idealni aranžmani i ostali sitni detalji naprosto ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim. Nema tu previše filozofije kada se radi o ovakvoj glazbi.

 

Lagani jazz kombiniran sa popom, koji možemo čuti na ovom albumu, nije nešto što je prva uvela Norah Jones, ali je svakako proslavila. Beady Belle su tu gotovo jednako dugo, a njihov stil je ono što će se svidjeti svim ljubiteljima zvuka Jonesove. Osobno, ovaj zvuk mi je puno draži, a što se vokala tiče i Beate i Norah imaju besprijekorne izvedbe.

 

Ako se pitate zašto vučem paralelu sa Norah Jones, onda je odgovor; zato da bih pokušao svima koji se još nisu susreli sa ovim izvrsnim skandinavskim bendom približiti njihov stil. Norah je tu najbliža.

 

Mladi Jamie Cullum gostuje na albumu kao jedan od dvoje gostiju. Pojavljuje se u pjesmi Intermission Music i na jedan vrlo simpatičan te nadasve zanimljiv način udružuje snage sa Lechovom. Lijepa pjesma. Drugi gost, ili bolje rečeno gošća jest India.Arie, mlada glazbenica koju bolje pamtimo po Grammyima koje je osvojila nego po izuzetno lošem posljednjem studijskom albumu. Pjesma u kojoj gostuje nosi ima Self-fulfilling i ustvari i nije tako loša ako joj date priliku. Možda ne sjeda na prvo slušanje, ali nakon nekoliko slušanja vjerujem da će vam se svidjeti.

 

Ostatak albuma je uglavnom u istom tonu. Na momente se poigrava sa bluesom, na momente s R&B-em, ima tu i rocka u tragovima, ali ono što ih sve objedinjuje jest jazz.

 

Belvedere ima svega devet pjesama i traje manje od 40 minuta. To mu je ujedno i najveća mana, jer taman dok vam postane dobro, dok se sasvim opustite on završava. Stoga vam ne preostaje drugo nego pritisnuti ponovno tipku play i nastaviti u guštati u dobroj glazbi.

 

Dragutin Andrić