Review
Prije sada već gotovo tri mjeseca Algiers su objavili „Shook“ („Potresen“), svoj četvrti studijski album po redu. S obzirom da u njihovom glazbenom izričaju uistinu ima svega, ovu englesko-američku skupinu iz Atlante koja postoji već desetak godina, mnogi smatraju jednom od najslojevitijih pojava postmoderne glazbe koja se nipošto ne može tek tako svrstati u žanrovske pretince. U onome što sviraju mnogi će razaznati funky, jazz, soul, hip-hop, R&B, progressive rock ili onaj indie, ali ako s nabrajanjem stilova stanemo nakon toga, najvjerojatnije ćemo još štošta propustiti. Najpoštenije bi bilo reći da su Algiers jednostavno – Algiers, bend kojega čine Franklin James Fisher, Ryan Mahan, Lee Tesche i Matt Tong, glazbenici koji su tijekom dosadašnjeg zajedničkog stvaranja kreirali svoj uistinu jedinstven i specifičan glazbeni stil.
Pozornost kritike i naklonost publike Algiers su osvojili već svojim istoimenim albumom prvijencem iz 2015. godine, na kojemu se nalazio i njihov prvi veliki hit „Blood“. Potom je uslijedio „The Underside of Power“ (2017.), briljantnih tekstova nabijenih osjećajem otpora nasilju i užasima svakodnevice. Treći album „There Is No Year“ (2020.) inspirirala je Franklinova poema „Misophonia“ koja govori o mentalnoj bolesti koju karakterizira snažna i negativna emocionalna reakcija na pojedine zvukove.
Na novom albumu „Shook“ nalazi se sedamnaest pjesama. Objavljen je u dva fizička oblika: kao CD i dvostruki LP za one koji više vole zavrtjeti gramofonske ploče. Široka je to lepeza zanimljivo složenih pjesama različitih glazbenih stilova, album koji je koncipiran tako da i pripovijeda svoju priču.
U vrtlogu novih stvari ima onih koje su do krajnosti napete, a i onih 'veznih' koje su ovdje kako bi poslale usputnu poruku. U stvari, već na prvoj stvari „Everybody Sahatter“ u kojoj se kao gost pojavljuje Big Rube, hip-hop reper, član Dungeon Family i Society of Soul, osjeća se da će album biti zanimljiv i više nego dobar. Pjesma je odlično otvaranje, kvalitetnoga teksta, glazbeno ritmična, zanimljivih bas linija, s izvrsnim soul dionicima glavnoga i pratećih vokala. „Irreversible Dammage“ ritmički je još slojevitija pjesma i podsjeća na Prodigy. Bio je to singl objavljen još u listopadu prošle godine kojim su Algiers najavili svoj novi album. Na pjesmi je gostovao Zack de la Rocha, pjevač benda Rage Against the Machine koji je poprilično aktivan po onoj, u Americi manje popularnoj, lijevoj političkoj struji. Instrumentalno bogata ritmom, pjesma na prvu zvuči pomalo konfuzno, ali sve u funkciji prikaza sveopće distopije. Ipak, možda najbolja skladba ovoga albuma je pjesma koja slijedi nakon toga, a to je „73%“. U opisu američkoga društva pjesma u sebi sadrži toliko snage i suspregnuta bijesa da ju je teško ikakvom rečenicom prispodobiti, već je jednostavno - treba poslušati.
„Cleanse Your Guilt Here“ zvuči kao dobrodošlo smirivanje situacije. Hipnotička glazba prati tekst koji budi osjećaj rezignacije i usmjerava nas da se jednostavno prestanemo zamarati problemima na koje ne možemo utjecati. U nadolazećem narativu „As It Resounds“ ponovno gostuje Big Rube, a „Bite Back“ još je jedna lijepa hip-hop, R&B, soul stvar s gostima koji su ovoga puta billy woods & Backxwash. Billy, koji svoje ime i prezime namjerno piše malim slovom, njujorški je reper, a Backxswash zambijsko-kanadska reperica. Slijedi još jedan pretežiti narativ „Out Of Style Tragedy“ koji nas upozorava na sveprisutnu opasnost nuklearnog rata, a u njoj gostuje multiinstrumentalist Mark Cisneros. Prateći vokali zvuče vrlo efektno, upravo kao neka udaljena jeka izgubljene savjesti.
„Cold World“ je priča o ravnodušnosti svijeta, ovoga puta s gošćom Nadom El Shazly, pjevačicom iz Kaira koja je svojim stilom pjevanja ovoj pjesmi udahnula zapadu tako atraktivan orijentalni ugođaj. „Something Wrong“ uprizorenje je situacije u kojoj sve krene po krivom: s usporavanjima ritma, psihodeličnim zvukovima, niti je zanimljiva, niti posebno slušljiva. „An Echophonic Soul“ nam dovodi opet nove goste – avangardnog DeForrest Browna Jr. i multiinstrumentalistu Patricka Shirioshija. Saksofon me podsjeća na onaj u Bowiejevim pjesmama iz Berlinske faze. Posljednja pjesma na albumu je soul „Momentary“, polunarativ u kojem sudjeluje Lee Bains III, američki alternativni southern rock bend, a još je jedno sasvim lijepo podsjećanje na soul-glazbu: uz lirski bogat tekst i ugodnu glazbu, kvalitetno je zatvaranje albuma kojemu nedostaje tek ono 'nešto' da bude savršen. Težak je, avangardan i nekomercijalan, s tek nekoliko pjesama koje osvajaju na prvu, dok se u sve ostale treba poprilično zadubiti.
U stvari, novi album Algiersa pod naslovom „Shook“, opravdava svoj naslov. Glazbeno je složen, s mnogo kvalitetnih gostiju i ozbiljnih tekstova koji obrađuju kompleksne teme bitka, svakodnevice, nejednakosti i nepravde. Konfuzan je i anksiozan, baš kao i vrijeme u kojemu živimo, u kojemu svaki kotačić mehanizma što naziva se čovječanstvom u tom žrvnju ostane ako ne pregažen, onda barem temeljito - potresen.
Ivan Dukić
/
