Review
Aphex Twin je jedan od najutjecajnijih bendova u elektronskoj glazbi. Djelo je Richarda Davida Jamesa, Engleskog muzičara i kompozitora iz Cornwalla koji je još kao tinejdžer radio u raznim klubovima kao DJ te je veće tad bio prepoznat kao talentiran muzičar.
U Engleskim novinama „The Guardian“ je opisan kao jedan od najinvetivnijih i najutjecajnijih ljudi u suvremenoj glazbi. Richard je, bez obzira voli li netko njegovu muziku ili ne, originalan glazbenik, a njegova muzika je poznata po suludim ritmovima i psihodeličnim zvukovima, zvuči kao da dolazi iz svemira.
Njegov prvijenac „Selected Ambient Works 85-92“ je proglašen najboljim albumom 90-ih u „FACT“ časopisu. Također „Richard D. James“ album i singl „Come to Daddy“ su njegovi najkomercijalniji uratci.
Album „Drukqs“ je zadnji album snimljen pod imenom Aphex Twin, prije Syra, 2001. godine. James je poslije izdavao muziku pod imenom „AFX“ i „Tuss“ do 2005.
U travnju 2014. obožavatelji su skupili na Kickstarteru 47 000 dolara za izdavanje zaboravljenog ep-a „Caustic Window“, koji je trebao biti izdan 1994. To je potaklo Jamesa koji je odmah nakon toga najavio novi album Syro, koji je u biti kolekcija pjesama snimljenih kroz dugo razdoblje nakon zadnjeg albuma iz 2001.
Syro je u stvari retrospektiva. Baš zbog toga je vjerojatno najraznolikiji njegov album. Muzika varira od njegove najranije ambijetalne faze, preko drum n' bassea do glitcha. U prvoj pjesmi „Minipops 67“ se osjeća štimung iz njegove najranije faze, melankolična psihodelija sa groovy elementima, odličan odabir za početak albuma. Druga pjesma („Xmas_Evet10“) je slična atmosferom kao prva ali je puno eksperimentalnija. Kako album odmiče sve više je nekako uznemirujući. Circlont6a me pomalo podsjeća na Kraftverk, skroz lud ritam sa visokim pištavim zvukovima kao iz neke stare video igrice. Također se primjećuje poigravanje s funky i jazz elementima (kao npr u pjesmi Circlont14). U S950tx16wasr10 je očit utjecaj drum n' bassea ali u brzom ritmu. Album završava laganom ambijentalnom Aisatsanom. Produkcija je vrlo dobra i čista.
Ovo je njegov možda najpristupačniji album, nešto što je njegova šira publika priželjkivala, i konačno dobila, a ona uža prigrlila kao još jedan dokaz njegovog autentičnog, nepovodljivog genija.
Svatko tko je očekivao velike promjene i inovacije na albumu biti će malo razočaran jer Syro zvuči kao kompozicija svih njegovih dosadašnjih uradaka.
Zoran Srića
/
