Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Mick - Jaggerov razuzdan život i neukrotiv duh

Bookmark

Data

Released 2012
Format Knjiga
Vrsta Biografija
Dodano Četvrtak, 02 Listopad 2014
Žanr Biografija
Edition date Veljača 2014
Država Hrvatska
Etiketa VBZ
Edition details Naslov izvornika: "Mick: The Wild Life and Mad Genius of Jagger" / Prijevod: Maja Klarić
Tags Mick Jagger The Rolling Stones

Review

Koliko god se trudio biti manje zajedljiv, The Rolling Stones vidim prvenstveno kao cirkus. Glasni, pompozni, putujući, gotovo drevni, odavno savršeno uhodan rock 'n' roll cirkus. Takav, štoviše, da i ovaj, njima nevidljivom automatikom prišivan, "rock 'n' roll" stoji tu više kao podsjetnik, termin sašiven i prišiven više iz poštovanja nego što smisao to opravdava. Zamjerit će mi fanovi, znam - a riječ je o vojsci čija brojnost već sama po sebi izaziva poštovanje - ali ni sva stara slava i popkulturni fenomen ne mogu uljepšati priču. Nema kozmetike koja može prešminkati ono što se nalazi i odvija ispod površine. Nova biografija frontmena i ikone benda koji je odavno ušao u anale novije glazbene povijesti, nazvana jednostavno imenom svoga "protagonista", neće pritom nimalo pomoći da sliku vidim u romantičnijem koloru.

Američki novinar Christopher Peter Andersen, poznat kao biograf cijelog niza slavnih faca, od Madonne do Hillary Clinton, od Michaela Jacksona do Baracka Obame, s "Mickom" se, zapravo, po drugi put hvata ukoštac s kompleksnom i neukrotivom osobom Micka Jaggera. "Jagger Unathorised" iz 1993. dobila je tako svoju nadogradnju, a zapravo obilježavanje jubileja pedesetogodišnjice The Rolling Stones. No, Andersena ne zanima glazba, čak ni kreativni porivi i silnice - ovdje imamo seciranje prva dva termina sintagme "sex, drugs & rock 'n' roll", a kroz podtekst tog seciranja dobivamo tek potvrdu "cirkusarija" koje prate ono što bi trebao, kao, biti najveći rock-bend na svijetu.

Doduše, nisu li čak i notorni Sex Pistols prvenstveno bili McLarenov pažljivo osmišljen proizvod? I nije li rock kao kultura rebelije već prije početka šezdesetih izgubila nevinost i iskrenost? Nije li se već tih šezdesetih na daleko višim društvenim etažama shvatilo da se estetika bunta može prodavati curama i mladićima željnih "glasova generacije" a da se ti isti izvođači koji im tu estetiku prenose i motiviraju ih na pobunu, zarađujući milijune sve više priklanjaju i čak postaju onaj isti svijet na kojeg se svojom glazbom obrušavaju? Ne treba zato The Rolling Stones promatrati izvan tog okvira - oni su vrlo rano postali pogon za podebljavanje bankovnih računa svojih inženjera, pogon koji je morao funkcionirati na strogo određenim pravilima i koji je brzo zaplivao u masnoći svih stereotipa koje ta industrija donosi. Mick Jagger je pritom, ne samo kao frontmen, (ko)autor i najeksponiranija figura benda, ogledni primjer cijelog inženjeringa, lice i naličje, protagonist i antagonist.

Na žalost, "Mick" razotkriva inženjering bez zalaženja u samu glazbu; to je biografija glazbenika bez bitnijeg osvrta na glazbu, time možda idealna za generacije odrasle na kulturi i kultu tzv. celebrityja, ali posve minorna bilo kome koga uistinu zanima Jaggerov glazbeni talent, odnosno, ostavština benda koji već pola stoljeća održava popularnost teško usporedivu s ikim drugim iz svoje branše. Čak ni trajno zanimljiv i očito izuzetno složen odnos Jaggera i najvjernijeg mu stonesa, "brata" i autorskog sudruga Keitha Richardsa ovdje nije dobio pravi tretman i zasluženi prostor (Andersen je, doduše, pokušao istaknuti važnost te "veze", ali čini se kako za detaljniji i studiozniji pristup temi nije imao ili talenta ili vremena). Zato, dobivamo vrlo iscrpan uvid s kim je i kada Jagger spavao, kome je i koliko djece napravio i tko je kad bio u i izvan milosti po svemu sudeći vrlo proračunate megazvijezde. Ono što je možda najzanimljivije jest činjenica da to uopće neće napraviti mrlju na Jaggerovoj medijskoj slici; on je sve vrijeme vrlo jasno gradio imidž opakog momka, ženskara i pervertita, ali i biznismena koji zna kako voditi bend kao poslovni projekt. Kao onaj cirkus s početka priče. O tome zašto su "Exile on Main St.", "Let It Bleed" i "Sticky Fingers" nezaobilazna remek-djela rocka, nema ni spomena, baš kao ni o tome kako se i zašto mijenjao njihov glazbeni jezik ili kako su koegzistirali s mutirajućim trendovima. Nema ni prikladnih citata o najbitnijim stavkama diskografije, ali zato se citiraju budalaštine tipa "opće je poznato da su svi zapravo biseksualni".

No, ni sve proziranje te uvježbane poze buntovnika i odmetnika na visokoj nozi neće priču o Jaggeru i Stonesima učiniti manje atraktivnom - to Andersenu nije bila ni namjera; on je samo napisao knjigu kakvu će lako prodati, stilski i sadržajno savršeno prilagođenu vremenu u kojem su Oprah i Coelho praktički religijski gurui, modni mačići i mačkice kroničari vremena, a relativizam sinonim za filozofiju. I svi sretni - osim ionako sve manjeg broja onih žednih informativnog, argumentiranog i kvalitetno osmišljenog, zaokruženog štiva o fenomenima i velikanima rock-kulture. Doduše, one iste kulture koja je i utrla put relativizmu, da ipak u konačnici nađemo nekakvu poetsku pravdu.

Toni Matošin

Hits 793

Posljednje recenzirano - Jazz