Review
Damon Albarn je u glazbenom svijetu svestran u punom smislu te riječi. Osim Blura, stvorio je i crtićki superband Gorillaz, podcijenjeni projekt The Good, The Bad And The Queen, a sad se bacio i u kazališne vode. A Journey To The West je kazališno uprizorenje kineske knjige iz 16. stoljeća koja se smatra jednim od četiri najvažnijih kineskih književnih djela uopće. Da bi stvari bile kompliciranije, radnja cijele "moderne opere" se odvija na mandarinskom jeziku, a kao glazbena osnova se koristi drevna kineska pentatonika.
Soundtrack kao soundtrack se može smatrati velikim djelom ukoliko glazba koja izvrsno prati filmsko, kazališno ili neko drugo djelo može izvrsno opstati i sama, dok ju doma puštate bez da pred sobom imate slike teatra ili filmske vrpce. Recimo da to Albarnu i nije baš uspjelo.
Za početak djelo od sat i 50 minuta u audio formatu raspoloživom za kupovanje traje nekih pedesetak minuta. To je uzrokovalo da se vjerojatno kvalitetna moderna opera pretvori u niz glazbenih crtica nabacanih bez smisla. U biti, ako tu predstavu niste pogledali, teško da ćete skužiti o čemu se ovdje radi. Iz naslova pjesama bi se i moglo zaključiti da se tu radi o nekom majmunu, moru i demonima, no ništa više od tog.
Osim tog, izvedbe koje ovaj audio uradak pruža nisu u svom punom, orkestralnom sjaju nego su osakaćene verzijama izvedenim na klavijaturama. Dok slušate npr. Pigsy In Space mogli biste pomisliti da je netko u blizinu na svom sintisajzeru stisnuo tipku "Demo". Možda intrigantna O Mi To Fu u ovoj synth verziji zvuči pomalo komično.
No daleko od toga da je samo sintisajzer kriv. Kriv je i Albarn. Confessions Of A Pig nije ništa drugo do nezanimljivog roktanja. The Dragon King je nebuloza s vojničkim ritmom. The White Skeleton Demon počinje krasno i melodično, no pretvara se u nešto kaotično i psihotično.
Na nekim mjestima je Albarn uspio odraditi stvari tako da se mogu poslušati i u nekom drugom ambijentu osim kazališta. Monkey"s World je sjajan elektronski početak, The Living Sea je prekrasna, no nažalost i prekratka ženska vokalna izvedba. Heavenly Peach Banket i Monkey Bee su spremne da pentatoniku uvedu na otočke top liste, no to je to što ovaj soundtrack nudi.
Damon Albarn ovim albumom pokazuje svoju svestranost, no nitko u tu svestranost nije sumnjao. Pitanje koje se nakon ovog nameće je pitanje koliko u tim svim stranama može biti dobar i ne bi li bilo bolje od nekih strana odustati.
Ivan Glazer