A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Barnaby, Hardly Working | 4:28 | ||||
2 | Drug Test | 4:02 | ||||
3 | The Evil That Men Do (Craig's Version) | 2:37 | ||||
4 | Orange Song | 3:20 | ||||
5 | Alyda | 3:36 | ||||
6 | The Evil That Men Do (Pablo's Version) | 10:30 | ||||
7 | I Threw It All Away | 2:12 | ||||
8 | Clunk | 3:27 | ||||
9 | Did I Tell You | 3:25 | ||||
10 | House Fall Down | 2:39 | ||||
11 | Lewis | 2:25 | ||||
12 | Lost In Bessemer | 1:18 | ||||
13 | It's Alright (The Way That You Live) | 4:08 | ||||
14 | 3 Blocks From Groove Street | 2:19 | ||||
15 | Let's Compromise | 1:48 | ||||
16 | Serpentine | 1:54 | ||||
17 | A Shy Dog | 3:30 | ||||
18 | No Water | 3:13 | ||||
19 | The Story Of Jazz | 3:30 | ||||
20 | The Asparagus Song | 4:38 |
Danas najdostupniji kao jedinstveno CD-izdanje, drugi i treći album Yo La Tengo predstavljaju jedan od najljepših primjera bendovskog tranzicijskog djelovanja. "New Wave Hot Dogs" iz 1987. i dvije godine mlađi "President Yo La Tengo" svjedoče glazbenu priču u polaganom grananju, odnosno, ako ćemo se koristiti pričom kao okvirom, strpljiv prijelaz iz prologa kakav je bio "Ride the Tiger" u zaplet kakvog će tek donijeti nadolazeći albumi. Čak posebno kao jedinstveno izdanje – iako, na žalost, ne i posloženo kronološki – ovi albumi, iako različiti, djeluju u ovakvom kontekstu kao kompaktno i zaokruženo djelo majstora koji samo što nisu postali i pravi meštri od zanata.
Odlaskom gitarista Davea Schramma, koji je bio iznimno važna figura u oblikovanju zvuka "Ride the Tiger", Ira Kaplan kao kapetan broda brzo je morao preuzeti stvar u svoje ruke i u tom segmentu. Zato "New Wave Hot Dogs" zvuči tako zaigrano, čak raznoliko i entuzijastično. Već je uvodna "Clunk" zatresla novom živošću i žestinom, i to upravo raspoloženom gitarom koja kao da je htjela na prvu napraviti jasan iskorak u odnosu na prethodnu zbirku. A upravo će galantni skokovi s ovakvih žestica ("House Fall Down", pršteća "Let's Compromise", zaključna "The Story of Jazz") do nježnijih, folk-rocku bližih komada Kaplanove pjesmarice, poput predivne "Did I Tell You", označiti dinamiku albuma koji je svjestan da na zrelost treba čekati i da nema potrebe za žurbom. Tako će čeprkanja po obrascima nezavisnog rocka osamdesetih poput, primjerice, "Lewis" odmah dobiti svoju stidljivo lijepu ekstenziju kakva je instrumentalna minijatura "Lost in Bessemer", a u paketu se možemo počastiti i niskokaloričnom slasticom kakva je obrada tada još službeno neobjavljene pjesme Velvet Undeground, "It's Alright (The Way That You Live)". Sve u svemu, na svom drugom albumu Yo La Tengo su prije svega postigli iznimnu dinamičnost koja ovu zbirku čini trajno uzbudljivom i posebno intrigantnom pri sagledavanju rane faze razvijanja benda.
"President Yo La Tengo", na ovom CD-reizdanju, kako sam već naznačio, postavljen na prvo mjesto (što, doduše, funkcionira prilično dobro s obzirom na sadržaj i samo otvaranje), bilo je pak novo širenje područja djelovanja, i to opet malim, a uočljivim koracima. Distorzirani gitarski loop otvarajuće "Barnaby, Hardly Working" odveo je bend izvan matrice koju su prigrlili na prethodnim izdanjima, a pjesma je već sama po sebi, iako je tražila prepravljanje već na idućem albumu benda, jedan od vrhunaca rane kajdanke Yo La Tengo. Zvuk na "President Yo La Tengo" i inače je gušći, zahtjevniji i manje predvidljiv, a sam album vrlo efektno zaokružen usprkos čak dvije nove verzije instrumentala "The Evil That Men Do" s prvijenca "Ride the Tiger", od kojih je jedna kaotični desetominutni polueksperiment. No, "Orange Song" i "Alyda" sjajno su središte zbirke, prva žestoki gitarski pop, a druga (opet) na folk-rock naslonjena ljepotica fino obojena vokalom Georgije Hubley koji iz pozadine maštovito nadopunjuje Kaplanov grublji glas. Pridodamo li tome i hrabru obradu jedne od najljepših manje isticanih pjesama Boba Dylana, "I Threw It All Away" s country-albuma "Nashville Skyline", očito je kako imamo pravi mali klasik s jasnim uputama za svoje dične nastavke.
Inače, ovo izdanje na kraju uključuje i zanimljivi rani singl (samo A-stranu), "The Asparagus Song" iz 1987., na kojem je gitaru još svirao Dave Schramm, čime predstavlja zaokružen arhivski materijal. U retrospektivi, time je zaokružena i najranija etapa djelovanja Yo La Tengo, benda koji nas je svojom kvalitetom, afinitetima i načinom rada razmazio kao malo koji bend tako dugog staža.
Toni Matošin