MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Homegrown


Bookmark

Data

Released Lipanj 2020
Format Albumi
Vrsta Soft rock / Singer-songwriter / Country-Rock / Album Rock
Dodano Subota, 20 Lipanj 2020
Žanr Pop-Rock
Length 35:08
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2020
Država Europa
Etiketa Reprise Records ‎/ Dancing Bear
Catalog Number 093624898672
Edition details objavljeno:19.6.2020.; producenti: Neil Young, Elliot Mazer, Ben Keith i Tim Mulligan;snimano:6.,9. i 12.mj.1974. te 1.mj 1975.-Quadrafonic Studios(Nashville), Broken Arrow Ranch(Redwood City), Village Recorders(Los Angeles) i Ramport Studios(London)
Tags Dancing Bear Neil Young Reprise Records Elliot Mazer Tim Mulligan Ben Keith

Review

„Kupujmo Hrvatsko“, pomalo je otrcana fraza nastala u instituciji koja je već dugo vremena na lošem glasu. Ako bi je za ovu potrebu preimenovali u „Kupujmo Neil Youngovu glazbu“ onda to ima određenu težinu i vrijednost, jer sve što je iz kućnog uzgoja Neila Younga vrijedi poslušati.

Za nastajanje ovog izgubljenog albuma trebamo se vratiti u daleku 1974., kada je na njegovom ranču u društvu CS&N, a prije njihove ljetne turneje, nastalo par jamova koji su, by the way, snimani i predviđeni za objavljivanje. Na raznim izdanjima objavljene su svega tri od njih, među kojima „Love Is A Rose“, jedna od zastupljenih na ovom novom uratku za koju Neil kaže: nova je to verzija stare „Dance, Dance, Dance“ objavljene na kompilaciji „Decade“ iz 1977 godine.

Što bi značilo da su sve ostale pjesme s ovog albuma bile skrivene dugo, dugo vremena. Svaka je pjesma strašna dok je zatvorena i dok se ne zna što je u njoj. Stoga, otkrivanje prašinom pokrivenih Neilovih glazbenih tajni sigurno neće iznjedriti čudo neviđeno, više bi to trebala biti, obzirom na datum nastajanja, ugodna evokacija lijepih nota kojih je stari majstor melankolije, kroz svoj glazbeni maraton, dugu i bremenitu karijeru, napravio na stotine, mnoge od njih zavezanih očiju. Rijetko koji kompozitor ima nenadmašnu Neilovu sposobnost trenutnih zarobljavanja naših emocija. Njegove pjesme primjenjive svim generacijama, apsolutno su besmrtne zbog činjenice Neilovog izgaranja do kraja u iskazivanju svojih, objektivno, ponekad teških, ali uvijek iskrenih i toplih poruka koje s lakoćom pronalaze odziv u brojnoj armiji štovatelja lika i djela ovog izuzetnog Kanađanina.
Zadrti mrzitelj glazbenog establišmenta svoj je glazbeni opus (makar po mom skromnom mišljenju) pisao više iz hobija, manje je to bio kliše, iako se iz mnoštva uradaka potvrdilo nepisano pravilo da se kroz dugu karijeru pojave pjesme u kojima autor sam sebi sapliće noge. Godine 1973. bilo je neugodnih trenutaka u njegovoj karijeri kada je ostavljajao publici zadatak odgonetavanja njegovih jezovitih, samouništavajućih i nepredvidljivih avantura u kojima je doslovce „pišao uz vjetar“.

Materijal s ovog „novog“ albuma trebao bi premostiti sadržaj nastao između albuma „Harvest“ (na njemu su gostovali David Crosby, Graham Nash; Linda Ronstand; James Taylor; Stephen Stills – koji je ipak bio korak unazad u odnosu na eponimni „After The Gold Rush“) i „Comes A Time“ za kojeg se šuška da ja sam Neil kupio značajan broj kopija istih, nezadovoljan finalnim zvukom kao posljedicom oštećenja master traka.

Pjesme na ovom albumu odsvirali su eminentni glazbenici, poput Levona Helma (bubnjevi – član The Banda); Tima Drummonda (bas - skoro regularan član CSN&Y, svirao i s Bobom Dylanom); Robiea Robertsona (gitara - The Band); Emmylou Harris (vokal); Bena Keitha (steel gitara - svirao s J.J Caleom, Toddom Rungrenom, Ringom Starom); Stan Szelesta (klavir - The Band)).

Osnovna pretpostavka koja mi se nameće i prije detaljnijeg slušanja je da bi ovaj skriveni materijal trebao biti obavezno štivo za svakodnevno ugodno buđenje unatoč činjenici da se svesno ili nesvjesno tretirao kao višak, gotovo otpadni materijal.

Kratkoća većine pjesama otvara pomisao na nedovoljnu izgradnju istih, bazu koju je trebalo dodatno vokalno instrumentalno oplemeniti i proširiti kako bi se dublje moglo utoniti u blagodati njegovog stvaralaštva.

„Separate Ways“ esencija je njegovog prepoznatljivog rukopisa s nezaobilaznom steel gitarom, usnom harmonikom i Neilovim unjkavim, hinotizirajućim vokalom koji nedvojbeno dokazuje na njegovu mladost.

„Love Is A Rose“, odranije poznata fanovima, jedna je od centralnih mjesta albuma sa znakovitom porukom: Love is a rose but you better not pick it, it only grows when it is on a vine.

Akustična/poluakustična atmosfera dominira zastupljenim materijalom uz par električnih iznimki, poput naslovne „Homegrown“, zarazne, kratke veselice koja svojom jednostavnošću mami neskriveni osmjeh, te odlične, tipično Neilovske „Vacancy“ koju za potpuno uživanje treba raščlaniti do svakog atoma, naročito u gitarskom akcentu. I da, pri tome neograničeno uživati.

Drastični odmak u odnosu na ostatak materijala donosi zbrkana, narativna „Florida“ kao dokaz da mu opijati nisu bili baš strana informacija.

Plavim notama obojena „We Don't Smoke It No More“ više djeluje kao pokazna vježba za bend, trenutak neformalnog opuštanja i uživanja u trenutku, kao i hommage uvijek vječnom i nepresušnom bluesu.

„Little Wing“ prekrasna je balada za opuštanje svih emotivnih kočnica i uživanja u tom kratkom, emocionalnom trenutku gotove savršenosti.

„White Line“ je ovdje doživila svoju akustičnu inačicu u odnosu na prvotnu s albuma „Ragged Glory“ i služi kao živi dokaz Neilove nepresušne inspiracije za pravljenjem harmoničnih, gotovo besprijekornih pjesama.

Instrumentalna slika cijelog albuma nedvojbeno može biti prepoznata kao vrlo kvalitetna, što i nije čudo obzirom na glazbenike. Lakoća sviranja, uvjerljivost, preciznost, nenametljivost – upravo su odlike vrsnih glazbenika.

Ovaj album ne bi trebalo tretirati kao Neilovu fus notu, po mnogo elemenata ovo je sasvim ravnopravan, ali ipak ne esencijalan dio njegovog opusa.

Siguran sam da bi mnogi autori za sadržaj ovog albuma (kojeg je Neil smatrao ili zaboravljenim ili nepotpunim) dali lijevi ili desni bubreg, ovisno o političkom uvjerenju, što samo dokazuje genijalnost jedne od najvećih glazbenih vertikala rock glazbe.

Đorđe Škarica

Hits 455
Tuscaloosa « Tuscaloosa Neil Young Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42