MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svi 2014
Format Albumi
Vrsta / Folk / Contemporary Pop/Rock / Country-Rock / Country-Folk
Dodano Srijeda, 05 Studeni 2014
Žanr Folk
Length 39:33
Broj diskova 1
Edition date Svi 2014
Država US
Etiketa Reprise Records
Catalog Number 9382-49399-9
Edition details Datum objave: 19.04. 2014. (Record Store Day) 12.05. 2014. Produkcija: Neil Young i Jack White. Snimano: Nashville, 2014.
Tags Neil Young A Letter Home Jack White Reprise Records World Music Country Folk

Review

Iako je u svom polustoljetnom opusu prolazio kroz svojevrsne krajnosti - s akustičnim materijalom pa poigravanjem distorzijama, s rokerskom himničnošću pa prigušenom, intimnijom poetikom, s tradicionalizmom pa tehničkim eskapadama, s pastoralom pa raspojasanom psihodelijom, stalnim srazovima buke i šaputanja - Neil Young zapravo njeguje tvrdoglavu autorsku konzistentnost. Uvijek ili bar često nas zaskoči iznenađenjem, nekakvim novim zaokretom ili povratkom, ali stavi li se svaka od tih epizoda u dugi vremenski niz unatrag, sve dobiva savršenu logiku i objašnjenje. Svašta je radio i proteklih godina, poigravao se gitarskom hermetičnošću kako on to najbolje radi ("Le Noise"), posjećivao rustikalnije i prozračnije krajeve ("Prairie Wind"), odvaljivao psihodelične pasaže ("Psychedelic Pill") i vraćao se samim korijenima ("Americana"), ali opet se u svemu mogao očitati onaj isti žar za uglazbljenjem onoga što američki kontinent predstavlja u kulturno-umjetničkom miljeu. Friška suradnja s jednako agilnim prebirateljem po gitarskim žicama, Jackom Whiteom, nije mogla odvesti mnogo dalje. Nimalo dalje, zapravo, a opet - u iznenađenje.

Nakon što je svoju potragu za načinom kako digitalnim generacijama prenijeti organski zvuk i duh glazbe završio promocijom Pono audio-sistema, Young se s prijateljem Whiteom zavukao u Nashville, točnije, u tzv. Voice-O-Graph, kabinu oblika telefonske govornice u kakvima se davnih desetljeća glazba mogla snimiti direktno na vinil, nešto poput današnjih foto-kabina. U repliku kabine iz četrdesetih jedva su se nagurali Young s gitarom i, po potrebi, White, a sve da bi najiskrenije izgurali trenutnu umjetničku misiju oživljavanja komada glazbene prošlosti, ali i vlastitog duha sadašnjosti. Bez mogućeg dosnimavanja, uljepšavanja i poboljšavanja, odabrane pjesme zvuče baš kao da su izvučene iz prašinom zatrpanih fonoteka i "spašene" s vrpci nagrizenih vremenom i možda čak zubićima kakvog kućnog ljubimca. Za Neila Younga itekako plodno tlo, čak i kad za repertoar uzme tuđe pjesme nastale tijekom svoje mladosti.

"A Letter Home" otvara upravo to - pismo majci kojeg Young izgovara kao svojevrsno pismo namjere, ali i pogled nekud unatrag, trenutak prije nego što će, u to ime, u najbazičnijoj formi zapjevati pjesme za okrijepu. Od krhke izvedbe Ochsove "Changes" do tandema s Whiteom u "I Wonder If I Care as Much" The Everly Brothers, nanizao je stari rock-lisac vrlo sugestivnu nisku drhtavih naklona i posebne vrste melankolije. Kad spominjem melankoliju, ona ovdje ne dolazi kao emocionalni uteg pa čak ni kao umjetnički jezik, već kao logična posljedica, kao nova podloga za stare, vrlo osobne potrage. Zato je obrada čuvene "Girl from the North Country" Boba Dylana tako slobodna i neopterećena, gruba u odnosu na original, ali nježna jer drukčija ne može biti; zato se čini kao da je "Crazy" Willieja Nelsona ponovno izmišljena; zato je "My Hometown" logičniji izbor iz Springsteenove pjesmarice nego što bi to bila neka od pjesama s "Nebraske"; zato će uvijek prekrasna "Early Morning Rain" podsjetiti, naravno, na izvornik Gordona Lightfoota, ali i na sjajnu Dylanovu verziju na njegovu ozloglašenom albumu "Self Portrait"… Kroz "oštećenu" zvučnu sliku jasno se iščitava autor "Harvest" i "Prairie Wind" kao i "Rust Never Sleeps", "Everybody Knows This is Nowhere" ili sablasnih gitara soundtracka za Jarmuschevo remek-djelo "Mrtav čovjek" - onaj isti čudak koji će distorzijama dočarati preriju, a akustičnom gitarom urbani kaos. "A Letter Home" nije predah ni istinsko iznenađenje. To je Neil Young u svom tipično novom ili uhodano spontanom trenutku. Nije to veliki album niti tehnički ima snage to biti. Nema ni želje; to je mali, topli session, slikovnica otrgnuta svom vremenu da za svoga listanja ovom novom vremenu dade neki novi smisao. Razlog za vjeru, kako bi rekao Tim Hardin u svojoj glasovitoj pjesmi koju ćete također naći među ovim Youngovim neumivenim zrncima zlata zaostalim "nakon zlatne groznice".

 

Toni Matošin

Hits 1238
Live At The Cellar Door « Live At The Cellar Door Neil Young Albumi Kronologija Storytone » Storytone

Posljednje recenzirano - Jazz