MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Srpanj 1974
Format Albumi
Vrsta Psychedelic / Folk-rock / Singer-songwriter / Country-Rock / Album Rock
Dodano Nedjelja, 16 Listopad 2011
Žanr Rock
Length 39:40
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 2003
Država Europe
Etiketa Reprise Records
Catalog Number 9362-48526-2
Edition details Datum objave: 16.7.1974. / 19.8.2003.(reizdanje).Produkcija:Neil Young i David Briggs (pjesme 1 i 4), Mark Harman (2, 3 i 5) i Al Schmitt (6, 7 i 8). Snimano: 30.11.1973 – 7.4.1974 Arrow Ranch, Woodside, California; Sunset Sound Recorders, Hollywood
Tags

Review

Jedan od najvećih remek-djela Neil Younga iz 1974. god. Album čija glazba vas obuzme poput nevidljivog vela. Jedan od onih albuma koji ima tako dobru cjelovitost da kad pustite prvu stvar, ne prestajete ga slušati do zadnje. Album sa savršenim tekstovima i sa jako zanimljivom pričom oko sebe. Pa, krenimo redom.

Iskreno, nakon što sam se odlučila za recenziju ovog albuma bojala sam se da je to prevelik zalogaj. Jer, ne radi se o albumu, već o albumčini. Nijedno moje obrazloženje neće biti dovoljno, jedino se mogu nadati da će ga poslušati bar netko tko ga dosad nije poslušao. Neil Young je sam izjavio da je ovaj album sniman više slučajnim odabirom, mijenjajući session muzičare (njih jedanaest) te čestom izmjenom instrumenata.

Povodom prvog izdavanja albuma na CD-u 2003. godine izjavio je: On the Beach je album koji odražava ono što se tada događalo, te što se tada događalo u mom životu, i mislim da, kao u svemu, ako je iskren prije svega, bit će iskren zauvijek. Jednostavno je trebao zvučati drugačije, ali tako će zvučati i dalje. Ako sve to izmišljaš ili se previše trudiš da nešto stvoriš, onda neće zvučati iskreno zadugo. Tako da mi je drago da se album On the Beach sada događa, i nadam se da će ljudi dobiti nešto od njega. Također, već pri prvom slušanju jasno je da se radi o gruboj, ili takoreći jedva nekakvoj produkciji i da Neil uopće nema problema s tim. A ni ne treba. Jer ovaj album je dubok i govori sam za sebe. Stvari na ovom albumu su toliko kvalitetne da bi dobro zvučale i da su snimljene na trijemu Neilove kuće, da su svi svirači pijani/napušeni (i da tako zvuče) dok se susjedi svađaju uz otvoren prozor, a pas neumoljivo laje na neku mačku. Ako Neil uopće ima kuću s trijemom. Ali recimo da ima.

Ozračje samog albuma je mračno. Jako mračno. To nas ne bi toliko fasciniralo kada bi taj mrak bio očigledan. Ali stvar je u tome da je taj duboki ponor u sebi Neil zapakirao u celofan na smješkiće i još na vrh zavezao mašnu boje ciklame, gotovo kao da se smije i ruga sam sebi. Pa nisu Neila prozvali kraljem melankolije bez veze.

Zapravo, ovo je album pun nade, iako možda tako na prvu ne izgleda. Ono što fascinira je istovremena skromnost i shvaćanje da njegovi problemi nisu najveći na svijetu, te da ne bi trebao biti tako utučen, ali ne može si pomoći. Stihovi iz On the Beach kažu: Though my problems are meaningless, that don't make them go away.

Kroz čitav album Young je rastrojen između potrebe za ljudima i potrebe za osamom, potrebe za društvom i nemogućnosti funkcioniranja u istom, rastrojenosti između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a da ne spominjem zabrinutost oko toga kamo ide moderno društvo ilitiga kuda idu divlje svinje. Sve ovo možemo osjetiti u pjesmama On the Beach, Ambulance Blues, Motion Pictures, Revolution Blues itd. Ovo je samo jedan mali dio osjećaja koji se kroz album provlači. Njegova prava ljepota je upravo u neizrečenom, u onome što možemo osjetiti samo neposredno, slušajući ga.

Walk on – vedra pjesma u kojoj se navodno radi o Crosbyu, Stillsu i Nashu gdje se Neil osvrće na svoj odnos s njima, te s optimizmom ukazuje na svoju odluku da samostalno nastavi svoj rad
See the Sky About to Rain – pjesma inspirirana Woody Guthriem iz njegove faze albuma Harvest, koja govori o malom čovjeku radniku, s kojim se Young poistovjećuje te se depresivno osvrće na sindikate toga vremena. Također, upotreba motiva vlaka je povezana s W. Guthriem , a taj će motiv Young i ubuduće često koristiti.
Revolution Blues – pjesma inspirirana i posvećena Charles Mansonu, čudnoj kriminalnoj ličnosti, kojeg je Young i osobno upoznao.
For the Turnstilesniko ne zna, (tarara) niko ne zna, (tarara) niko ne zna što to sviraaaaaaa osim Neila. Možda.
Vampire Blues – oštra kritika na naftnu industriju
On the Beach – meditacijski, gotovo mantrajući blues o tamnoj strani slave i osjećaju usamljenosti. Definitivno remek-djelo u kojem glazba savršeno opisuje stanje duha i valove mora na plaži koji odražavaju unutarnje previranje dok puše jugo.
Motion Pictures (For Carrie) – pjesma inspirirana iscrpljujućim i često depresivnim životom na turneji, i svježe prekinutom vezom sa glumicom Carrie Snodgress, među ostalim poznatoj i po ulozi u filmu Goli u Sedlu.
Ambulance Blues – pjesma o svemu. Ona na neki način rezimira tematiku svih prijašnjih pjesama albuma, osvrćući se na razlaz CSNY, bivšu vezu, probleme radnika toga vremena, putovanje vlakom, Charles Mansona, kritičare, beskrupulozne moćnike i R. Nixona. Young sam kaže u pjesmi: It's hard to say the meaning of this song

Nekoliko nepotrebnih zanimljivosti koje život znače:
Na albumu se kao jedanaesti session glazbenik javlja Joe Yankee, alter ego Neil Younga kojeg je ovaj izmislio više iz funkcionalističkih razloga. Naime, dok se snimala ploča, bilo je potrebno nadosnimiti neke instrumente koje je Neil naknadno sam odsvirao. Zašto je izmislio svoj alter ego? To samo Neil zna.

Album je snimljen prije, a izdan nakon albuma Tonight's the Night. Pripada u 'slavnu šesticu' neobjavljenih albuma na CD-u. Na istom je objavljen tek 2003. god, nakon što su obožavatelji na online peticiji za re-izdanje prikupili više od pet tisuća potpisa. Do tad ga je bilo gotovo nemoguće nabaviti jer je postojao samo na nešto malo ploča. Navodno, Neil ne voli objavljivanje svojih starih albuma na CD-u. Zašto? To samo Neil zna.

Album je u vrijeme prvog izdanja ostao nezapažen i nije imao komercijalni uspjeh. Danas Youngovi fanovi i kritičari u moru njegovih albuma ističu upravo ovaj kao nešto posebno, što samo govori o tome koliko je On the Beach bezvremensko djelo.

Motiv bijega u osamu plaže i čežnje za mirom koji možemo naći u naslovnoj pjesmi On the Beach preuzet je od Joni Mitchell, sa pjesme na istoimenom albumu Song to a Seagull iz 1968. god. Tu se spominje galeb kao metafora čežnje za nečim nedostižnim. Na primjer, J. Mitchell kaže: My dreams with the seagulls fly, Out of reach out of cry, a Neil kaže: Now I'm livin' out here on the beach, but those seagulls are still out of reach.

Sve u svemu, radi se o velikom albumu. Zavidim vama koji ćete ga poslušati prvi put i osjetiti onaj ushit kad otkriješ ljepotu nekog djela.

You're all just pissin'
in the wind
You don't know it but you are.
And there ain't nothin'
like a friend
Who can tell you
you're just pissin'
in the wind.


(N. Young, Ambulance Blues; ovo je navodno Youngov menadžer izjavio kao kritiku neaktivnosti Crosby, Stills, Nash and Young kvarteta nakon njihovog razlaza)

Zdenka Stulić

Hits 1222
After The Gold Rush « After The Gold Rush Neil Young Albumi Kronologija Prairie Wind » Prairie Wind

Posljednje recenzirano - Jazz