Neumeren U Svemu

Review

Deveti studijski album poznate srpske rock skupine Van Gogh nosi naziv Neumeren u svemu, a donosi deset novih pjesama. Potpisuju ga samostalno Đule i Srba, a ovdje se već zadnjih nekoliko albuma radi o jednom jasno definiranom zvuku koji ovo glazbeno ostvarenje ne proširuje previše.

DrUnder bio je album koji je u njihovoj diskografiji donio preokret elementima elektronike, od tad je ona stalan dio njihovog manje-više tipičnog balkanskog rock zvuka. Nešto je malo tu i eksperimentiranja s etno glazbom, kao na albumuKolo, no nije to ništa novo i nikakav veliki preokret.

I dok to nije pretjerano loša stvar, budući da je svaki album Van Gogha imao nekoliko stvarno izvrsnih trenutaka, već se nekako vidi ponavljanje tema i često ćete se zapitati jeste li koju od pjesama čuli već prije. Poseban su problem tekstovi, pogotovo oni ljubavni (Uvek ima neka razlika) ili pokušaji refleksivnosti, osobito onaj u naslovnoj pjesmi (Život je bombona prepuna hormona, topi se pod jezikom brzinom aviona), u kojima se vidi da dečki stvarno gube inspiraciju i nerijetko zagaze u klišej. Van Gogh je oduvijek bio bend koji je i svoje najbolje i najgore tekstove imao upravo u ljubavnim pjesmama.

No, naravno, nije to slučaj sa svim pjesmama. Prva i poslednja kap jedna je od ljepših balada koje je bend ikad snimio, grandiozna Viline vode također, a vrhunac je kvalitete zadnja pjesma, predivnaAnđele moj brate. Vrijedi spomenuti i zabavnu i pjevnu Osećam da ludim te vrlo dobru Moj nemir i ja.

Izuzev toga, ostatak je albuma standardno dobar za ovaj bend, poneka pjesma zna zazvučati kao filler materijal, no to je i običaj s ovako dugotrajnim bendovima. Primjetno je ipak da svakim albumom sve više ciljaju na širu publiku i radijske stanice, a vjerujem da će ovaj u tome biti uspješan. Što se kvalitete tiče, tu još definitivno ima prostora za rad, no ovo je, sve u svemu, jedno sasvim ugodno i slušljivo rock izdanje.

Mislav Živković