Escapism

Review

Vava nikad nije držao svoju eksperimentalnu stranu glazbe na margini. Za vrijeme izolacije, izrodio se njegov peti instrumentalni album „Escapism“. Njegova je glazba svjesno odbacivanje stvarnosti svakodnevnog postojanja, pokušaj pronalaska svijetlih trenutaka uslijed životnih zastoja. To je glazba s dozom melankolije koja bi slušatelja trebala osloboditi uobičajenog ritma i prenijeti ga u neko drugo stanje svijesti. Takvo se raspoloženje čini prikladnim u trenutku kada se svijet osjeća zaglavljenim, kao da je na čekanju, brinući se s neizvjesnošću globalne krize. Na svoje najnovije izdanje, Vava stavlja vlastiti pečat na liniju umjetničkog, ali dobro izrađenog ambijentalnog elektro-rocka. Za razliku od glazbe koju stvara u Turistima, njegov gitaristički album nosi čišći, ali teži zvuk. „Escapism“ donosi fragmente koji nisu suzdržani, ali su u neku ruku odmjereni, te djeluju eterično i sjetno. To pjesmama daje jednu dodatnu dimenziju, a istovremeno zadržava oskudan i sasvim minimalistički osjećaj koji kod Vave tako dobro funkcionira baš svaki put. Ono što je također važno, tu je i onaj kinematografski domet, osjećaj prostranstva i prigušenih boja. Album je snimljen na analognom 4-kanalnom trakašu Fostex, a miks je odradio Matej Zec, koji uz Vavu potpisuje i produkciju.

Ivana Lulić
(recenzija je preuzeta iz časopisa Cantus, broj 223)