MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 2014
Format Albumi
Vrsta / Blues / African Traditions
Dodano Srijeda, 28 Siječanj 2015
Žanr World
Length 1:01:50
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2014
Država Europe
Etiketa Wedge
Catalog Number W13CD2
Edition details Produkcija: Patrick Votan
Tags Tinariwen Anti Records Patrick Votan

Review

Kao posljedica stoljetnih nesuglasica i nerješavanja problema nomadskih plemena na sjeveru Malija, u siječnju 2012. god započela je pobuna Tuarega na sjeveru države. Do kraja siječnja pokret je uspio zauzeti tri veća grada sjevernog područja te je proglašena neovisnost od Malija, premda je bila međunarodno nepriznata. Na stranu pobunjenika priključio se islamistički pokret s ciljem uvođenja šerijatskog prava na čelu s vođom Ansar Dineom, koji je od Tuarega oduzeo vlast u većim gradovima. Stupanjem ekstremnih islamista na vlast, u drugoj polovici 2012. uhićen je Abdallah Ag Lamida, gitarist i vokalist Tinariwena. Francuska vojska u suradnji s malijskom svrgnula je islamiste s vlasti prošle godine u jednom dijelu sjevera, a Ag Lamida je u međuvremenu pušten iz zatvora. No, stanje u Maliju je i dalje ostalo nestabilno što je bio razlog da Tinariwen prvi put u svojoj dugogodišnjoj karijeri prebjegne u Ameriku i snimi album u van domovine.

Abdallah Al Lamida nije sudjelovao u snimanju Emmaara te je ostao u Maliju, a u bendu je imao ulogu zamjene vođe benda Ibrahima Ag Alhabiba koji se 2012. priključio tuareškim pobunjenicima i privremeno prekinuo s muziciranjem. Ipak, smirivanjem pobune vratio se u bend te s ostalim članovima otišao u Ameriku kako bi snimio Emmaar, što u prijevodu znači vrućina u povjetarcu.

Za potrebe snimanja albuma saharsku pustinju zamijenili su manjom i pitomijom, ali ne i manje poznatom pustinjom nacionalnog parka Joshua Treeu Kaliforniji, pri tome ugostivši povelik broj gostiju od kojih su najpoznatiji Josh Klinghoffer (RHCP) i Saul Williams, a oba sudjeluju na prvoj i uvodnoj pjesmi albuma Toumast Tincha – ljudi su rasprodani. Stihovi pjesama su, kao i dosad, odraz nemirnog stanja državi Mali. Prva pjesma opisuje tematiku koja se provlači kroz čitav album: 
Ideali ljudi su jeftino prodani, moji prijatelji/ mir nametnut silom je osuđen na propast/ i ustupa mjesto mržnji

Povelik broj gostiju često puta znači klasično upadanje u klopku gubljenja vlastite niti, ali u slučaju Tinariwena to se nije dogodilo. Na goste je potrebno uprijeti prstom jer je Tinariwen bio i ostao vjeran svome zvuku i svojoj priči. Također, nije se dogodila ni amerikanizacijia niti komercijalizacija, što bi bilo za očekivati pogotovo zbog uspjeha njihovog posljednjeg albuma Tassili iz 2011. koji je osvojio Grammy-a za najbolji album u world music kategoriji. Zbog, nažalost, teških okolnosti u domovini i usprkos tome što su snimali u Americi, Emmaar je teži album od svog prethodnika, iako je zadržao tipični zvuk Tinariwena. Tako fanovi benda i dalje mogu očekivati zvuk uronjen u poznatu prozračnu mističnost koja se, prikladno naslovu, poput povjetarca prelijeva kroz čitav album i kojoj je teško odrediti početak i kraj.

Ipak, u odnosu na prijašnje albume postoji osjetna razlika u smislu da Emmaarnije toliko pitak, melodičan i pjevan. Također, u velikoj mjeri je lišen živih ritmova koji su na prijašnjim albumima odavali dojam radosti, slavljenja života i pobunjeničkog bunta. Bez obzira na to, glazba je i dalje prepuna ritma, no on nije toliko očit. Tempo je sporiji, a pjesme općenito tiše i poluakustične. Izuzev par veselih, većina pjesama albuma zvuče kao žalopojke i oplakivanje, a bez obzira na strani jezik, najviše se mogu osjetiti tuga, razočaranje, ljutnja i čežnja. Nad glasom Ibrahima Ag Alhabiba kao da leži veliki kamen. Ova težina nikad nije očita, ali je itekako prisutna. Jer već na prvom slušanju, čak ako se ne znaju okolnosti pod kojima je album snimljen, osjeti se da nešto nije u redu. Glazba je vrhunska, zvuk je odličan, Tinariwen i dalje zvuče kao i prije, ali nešto je drugačije. Album kao da je užasno spor, kao da nema prisutnosti one lakoće povjetarca, kao da ga nešto stalno vuče prema dolje. To se najviše osjeti na pjesmi Sendad Ehglalan - Konstantna letargija, u kojoj se radi o razočaranosti stanjem duha vlastitog naroda: 

Riješite se ove konstantne letargije / koja uništava tijelo i dušu / ljudi moje zemlje / sve ste krivo shvatili

Emmaar
 je izvrstan album i vrijedi ga poslušati, kao što se valja nadati da ćemo Tinariwen moći ponovno poslušati uživo.

Stošija Katić

Hits 676
Imidiwan « Imidiwan Tinariwen Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42