Review
Siguran sam da je svima dobro poznata kanadska glazbena elita: Paul Anka, Leonard Cohen, Neil Young, Steppenwolf, Bryan Adams, Michael Buble, Celine Dion, Alanis Morisette, Joni Mitchell, k.d.lang, Shania Twain,Nelly Furtado, a tu se komodno mogu ubaciti i The Band - mješavina kandaskih i američkih glazbenika.
Neću kazati na mala vrata, ali se u tu elitu sasvim uspješno ubacuje i Devin Townsend: pjevač, kompozitor, producent, multiinstrumentalist. Bio je (prema Wikipediji) osnivač, pjevač i gitarist ekstremnog metal benda Strapping Young Lad. Glazbeno je orijentiran prema mješavini hard rocka, progresivnog metala, ambijentalne i new age glazbe. Među svoje uzore nabraja Frank Zappu, Judas Priest, Jane's Addiction (naročito njihovu pjesmu „Up the Beach“).
Vlasnik je vokalnog raspona od 5 oktava, koje se naročito očituju na ovom albumu čiji se materijal dobro kuhao za vrijeme pandemije.
A rezultat je provala maštovitog zvučnog zida koji se u svojoj punoj raskoši iz pjesme u pjesmu obrušava na zvučna osjetila kroz ovaj album indikativnog naslova u kojem svetionik predstavlja utočište, siguran trezor za sve dobro što čovjek napravi u svom životu.
Ako vam se iz prvih taktova uvodne „Moonpeople“ učini da su Muse objavili novu pjesmu, varate se. Nakon zaista prvotne konotacije na Bellamyjev vokal nastavak pjesme pretvara se u odličan raskošan pop/rock uradak s bogatom orkestracijom, vokalnim dosezima koji prije odgovaraju vokalu nekog metal benda i u neku ruku određuje pravac kojim će se kretati ostatak materijala. Kako je netko napomenuo, ovo je pop pjesma za metal glave.
Devinove „srebrne“ note nastavljaju svoj slobodan pad u narednoj, „Call of the Void“, pjesmi koja može uvijek poslužiti kao uspješna terapija za izbjegavanje crnih trenutaka. Pjesma kao stvorena za stadionsko zborno pjevanje, pjesma koja te trenutno zarobi i primori za beskonačan repeat što zbog sugestivnog vokala, što zbog prekrasne melodije i bogatog aranžmana, što zbog uspješnog prenošenja cijelog spektra ugodnih osjećaja.
Baraža zvukova svojstvena simfo/metal bendu iz prvih taktova „Celestial Signals“ nagovješta da će i nastavak (doduše nešto mekši, nešto popističniji) biti iste orijentacije, a čiju potvrdu nalazimo u Devinovom vokalu koji je na granici growlanja. Raskošna instrumentalizacija s sintetičnim vokalima tvori panoramsku atmosferu.
„Ligtworker“ s uvodnim zvukovima mora, zvuka sirene čiji se mukli ton probija kroz maglu i sa fenomenalnim pratećim video uratkom uvodi nas u ambijentalnu, emocijonalnu, gotovo epsku priču, podsjetnik svakome od nas o vrijednostima života, zajedništva, poštovanja i uvažavanja. Pjesma je to koja te istovremeno smiruje, kao i pozitivno uzbuđuje kroz svoj eksplozivni kolorit. Mala je to prekrasna simfonija, uz „Moonpeople i „Call of the Void“ sveto trojstvo ovog albuma.
Devinov varirajući vokal, nastavak dinamičnih nota i akorda nastavlja se u „Equinox“ , relativnu posvetu prog/rock glazbi 80-tih.
Pjesma koja konceptualno odskače od ostatka materijala, a koja predstavlja određeni izlet u eksperimentalne vode svojim delikatnim aranžmanom zove se „Dimensions“, puna je sinti zvukova. Završetak pjesme posjeduje čudnu gradaciju čiji finale očekuješ s znatiželjom.
Album završava s 10 minutnom „Children of God“ još jednim zvučnim zidom kojeg je Devin mukotrpno gradio kroz slojevite pasaže prog glazbe za koju postoji mišljenje da bi se komotno mogla prikvačiti glazbenom bukvaru benda Tears for Fears.
Red je spomenuti i glazbenike koji su u ovo postojano glazbeno tkivo utkali svoje znanje i umijeće: Brian Waddell (gitara); Mike Young (bas); Ryan Van Poederooyen (bubnjevi) i Dave Young (klavijature).
„Ligtwork“ je zaista odličan album inspirativnog autora koji je na njemu potrošio dobru dozu „krvi, znoja i suza“. Jednostavna je, ujedno i složena formula Devinove glazbene filozofije: mnogo klavijatura, puno melodičnosti, bogata orkestracija, pamtljiv vokal, gradnja snažnog zvučnog zida koji stalno dominira zvučnom slikom. A sve to dobro posloženo, odlično producirano i na kraju sasvim solidno izvedeno.
A krajnji rezultat je kao da ste uživali pijući odlično craft pivo iz male ekskluzivne serije ili jako crno vino s hrvatskog juga. Takvu avanturu i privilegiju treba dobro čuvati, baš kao i ovaj album.
Đorđe Škarica
/
« Transcendence 
