MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2022
Format Albumi
Vrsta Hard rock / Contemporary Pop/Rock / Guitar Virtuoso / Instrumental Rock
Dodano Ponedjeljak, 22 Kolovoz 2022
Žanr Pop-Rock
Length 1:06:30
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2022
Država Europa
Etiketa Ear Music
Catalog Number 0217327EMU
Edition details objavljeno: 8.4.2022.; producent: Eric Caudieux: snimljeno u Uncommon Studios, Los Angeles, SAD; dizajn omota: Todd Gallopo
Tags Joe Satriani Ear Music Eric Caudieux

Review

O dobrim albumima nije nužno pisati čim su objavljeni, štoviše, poželjno ih je duže slušati kako bi što bolje 'sjeli' u uho te kako u procjeni njihove kvalitete ne bismo donijeli neku ishitrenu odluku. I tako premda je Joe Satriani još u travnju ove godine objavio svoj novi, osamnaesti studijski album po redu, pod naslovom „The Elephants of Mars“, tek su mi ljetni praznici ostavili prostora da i o njemu nešto napišem. I dobro je da je tako.

Dalo se naslutiti da se nešto novo kuha u kuhinji maestra Satcha, koji je bez imalo sumnje, jedan od najboljih virtuoza na gitari osamdesetih i devedesetih godina dvadesetoga stoljeća, s obzirom da je još krajem siječnja promovirao prvi singl te novi spot za pjesmu pod nazivom „Sahara“. Vizualno nepretenciozan, a ujedno i efektan, prikazuje Satrianija i njegov prateći bend kako sviraju u polutami nekog studija ispred crvene mjesečine. Neposredno pred izlazak novoga albuma, u javnost je pušten i drugi spot, onaj za naslovnu skladbu „The Elephants of Mars“. Osmišljen je u stilu kompjutorske igrice u kojoj neka djevojka sjedi ispred računala te u pratnji članova benda s druge strane i uz poseban bonus Satrianija, koji ju je čak u jednom momentu ljepotom svoje glazbe uspavao, spašava i oslobađa neke slonove.

Osim CD izdanja, album je već doživio i dvostruko vinilno izdanje. Na njemu je čak 14 pjesama koje su u najvećem dijelu instrumentali, osim jedne „Through a Mother's Day Darkly“, o kojoj ću kasnije reći nešto više. Satriani, koji je osim gitare na albumu svirao i klavijature, za realizaciju ovoga projekta okupio je uistinu vrsne glazbenike. Bas mu je svirao Bryan Beller, bubnjeve i udaraljke Kenny Aronoff, a Rai Thistlethwayte i Eric Caudieux upotpunjavali su zvuk klavijaturama pa čak u nekim trenutcima i simfonijskim aranžmanima. Dobitna je to sviračka kombinacija, a ujedno i nastavak uspješne suradnje Satcha s Ericom Caudieuxom, francuskim klavijaturistom, ritam gitaristom i producentom, s kojime je snimio i prethodni album - „Shapeshifting“ (2020.).

Možda o Satrianiju svi znaju sve, ali ja ću ipak ovdje za one najznatiželjnije, prije prikaza albuma, napisati o njemu nekoliko rečenica. Glazbom se počeo baviti još kao 14 godišnjak, fasciniran gitarističkim umijećem Jimija Hendrixa. Međutim, među gitariste koji su na njega utjecali ponekad navodi i druge poput Erica Claptona, Briana Maya, Jimmyja Pagea i Jeffa Becka, pa i jazz-fusion gitarista Allana Holdswortha. Satrianijeva karijera započela je sredinom 80-ih. Debitantski EP „Joe Satriani“ objavio je 1984. u okviru svoje diskografske kuće Rubina Records, koju je nazvao po svojoj supruzi, a sam je financirao i album prvijenac „Not of This Earth“ (1986.). Premda mnogi vjerojatno i to znaju, ali spomenut ću da je Satriani imao i svoju školu gitare, koju su među najpoznatijim učenicima bili su Kirk Hammet iz Metallice i Steve Vai. Upravo ovaj drugi navedeni uvelike mu je pomogao pri promociji prvoga albuma. Ipak, vjerojatno je iduća godina bila ona konačna prekretnica za sveukupnu Satrianijevu karijeru, jer je tada objavio svoj drugi album „Surfing with the Alien“ (1987.), koji je sadržavao pjesme „Crushing Day" i "Always with Me, Always with You“. Album je zanimljiva kombinacija hard rocka, rocka, bluesa i jazza te je prodan u više od milijun primjeraka, a ove dvije pjesme su ubrzo postale instrumentalni klasici.

No, Satriani je mnogo učinio i u tehničkom smislu po pitanju razvoja gitarističke glazbe. Recimo, 1992. godine je za tvrtku Ibanez dizajnirao novu liniju gitara (tzv. JS modeli), a za Marshall pojačalo. Tijekom karijere, Satriani je ostvario brojne glazbene suradnje koje su, kako je kasnije istaknuo, obogatile njegov rad: svirao je gitaru u Deep Purple nakon odlaska Ritchieja Blackmorea, sudjelovao na turnejama G3 (s još po dvojicom gitarista, primjerice Steveom Vaiom i Johnom Petruccijem, ali i u mnogim drugim kombimacijama), zatim supergrupi Chickenfoot i tako dalje. Zanimljivo je da je čak petnaest puta Satriani bio nominiran za Grammyja, ali nije osvojio niti jednog (što naravno više govori o kriterijima dodjeljivanju ove nagrade nego o Satrianijevoj neupitnoj kvaliteti), ali BAM magazin (Bay Area Music) iz Kalifornije proglasio ga je izvanrednim gitaristom (1991.) a Classic Rock Magazine - „Maestrom“ (2015.). I to s pravom, jer Satriani je virtuozno ovladao mnogim tehnikama sviranja električne gitare, uključujući 'legato', dvoručni 'tapping' i 'arpeggio tapping', pojačavanje glasnoće, poigravanje efektima (wah-wah i drugim), sviranje harmi i tzv. „Wammy bar“. Tijekom brzih prijelaza, Satriani daje prednost 'legato' tehnici (postignutoj prvenstveno kroz hammer-on i pull-off) te tako postiže glatke i ujednačene tonove. Također je vješt i u drugim tehnikama sviranja gitare koje su povezane s brzinom ('picking' i tzv. 'sweep picking'). Zbog svega navedenoga, izuzetno je zanimljiv u svojim live nastupima, a u to su se mogli uvjeriti brojni posjetitelji njegovih koncerata, bilo kada je u sklopu European Toura 2013. nastupio i u zagrebačkoj Tvornici (23. svibnja) ili na ljetnoj pozornici Opatije 2006. godine, odnosno u Ljubljani 2010. godine.

E sad, ovaj najnoviji album „The Elephants Of Mars“ još je jedna izuzetno pitka i zanimljiva kombinacija različitih glazbenih stilova: rocka, jazza, disco-popa i funkyja. Od navedenih 14, Satch je skladao čak jedanaest pjesama, dok je u tri („The Elephants Of Mars“, „Through a Mother's Day Darkly“ i „Desolation“) nadograđivao melodije koje je komponirao već spomenuti Eric Caudieux. Prva pjesma „Sahara“ svojom jednostavnošću i čistoćom osvaja već na prvo slušanje, dok se u idućoj, naslovnoj, kombiniraju zahtjevnije ritmičke strukture te se sama pjesma sastoji od nekoliko dijelova različitog tempa i ugođaja. Također je atraktivna i pjesma „Faceless“ napravljena u onom smirenom i čistom stilu Mike Oldfielda, dok je „Blue Foot Groovy“ laganoga funky ritma, a Satchova gitara kao da pjeva jednu melodiju u stilu Carlosa Santane. Izuzetno je dopadljiva i „Tension and Release“ zbog neparnog ritma koji podsjeća na ono što su radili Porcupine Tree te uistinu predivnog sola kojim je Satriani dočarao svu raskoš svoje interpretacije i maštovitosti. „Sailing the Seas of Ganymede“ zvuči ritmički vrlo zahtjevno i profesionalno (uz gitaru posebno se ističe bas dionica), a „Doors of Perception“ orijentalna prizvuka i opuštajućega ambijenta, prava je pjesma za ljetno opuštanje. U pjesmi neobična naziva „E 104th St NYC 1973“ uz Satrianov solo, pozornost plijeni još jedna izvrsna bas dionica Bryana Bellera. Naravno da nas to ne treba čuditi, jer Beller je odličan basist i vrsni znalac svojega instrumenta koji je, osim što surađuje sa Satrianom, svirao i u supergrupi The Aristocrats i Dethklok, te s Mikeom Keneallyjem, Steveom Vaiom, Jamesom LaBriejom (iz grupe Dream Theater) te Dweezilom Zappom, sinom Franka Zappe. U pjesmi „Pumpin'“, pravoj 'dizalici', s obilatim korištenjem jazz klavijatura, osjetan je utjecaj Franka Zappe. „Dance of the Spores“, možda je u odnosu na ostale pjesme prosječna ali je svejedno slušljiva, a u plesnoj „Night Scene“ Satch obilato i vješto koristi wah-wah i druge efekte uz komercijalni, svemirski disco-ritam kojim ritmično odudara od svih ranijih pjesama. „Through A Mother's Day Darkly“ je ona jedina, već ranije spomenuta pjesma koja ima i tekst. Glazbeno ponovno blago podsjeća na kombinaciju Pink Floyda i već spomenutih Porcupine Tree, a sadrži i potresne stihove o kraju civilizacije:

Every night I have the same dream
A world I've never seen
And a war I never took part in

This is what we feared
All-out attack
A swarm won’t stop 'till everyone's dead
Swarm the time shredder, all of it

It’s the end of the damn world
You need to find the time tracking
It didn't end this way
Something's wrong
This is how it all starts
It's only a dream that I ever
The crystal planet
It's calling you…

Što je autora nagnalo na ovo beznađe: globalno zatopljenje, pandemija, lock-down, svjetska kriza, ratovi ili sve zajedno? U svakom slučaju, iduće su dvije pjesme na albumu opuštajuće: klizi lagana „22 Memory Lane“ i više nego izvrsna, završna „Desolation“ u kojoj Satriani iz gitare izvlači one upravo najemotivnije tonove. Album je gotovo pa savršen (zanemarimo li onih nekoliko ranije navedenih slabijih momenata) i što ga se više sluša - bolje 'sjeda' u uho. S druge pak strane, ujedno dokazuje još uvijek Satrianijevu snažnu kako skladateljsku tako i izvođačku snagu te je svakako bolji uradak od onih nekoliko prethodnika. Ali, ono što ga, recimo, ipak ne stavlja u isti rang s onim Satchovim vjerojatno najgenijalnijim albumom a to je „Surfing with the Alien“ jest činjenica da se unatoč gomili kvalitetnih kompozicija na njemu ipak ne može naći neki 'svevremenski instrumentalni hit – klasik' poput onoga "Always with Me, Always with You“. Ali, bit će i za to još prilike, jer Joe Satriani očito je u izvrsnoj formi i ima sigurno još barem nekoliko asova u rukavu.

Ivan Dukić

Hits 328
Shapeshifting « Shapeshifting Joe Satriani Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Milky Chance održali koncert u zagrebačkoj Tvornici


Groza u Močvari


Robert Mareković i The Swingers otvorili "Advent u Križevcima"


Rambo Amadeus u Tvornici


Denis & Denis u Boogaloou


Žestoka srijeda uz Holy Mother


Darko Rundek & Ekipa u KSET-u


Moonspell u Portugalu


Alter Bridge, Halestorm, Mammoth WVH u Domu sportova


Električni orgazam u Tvornici


Andre Rieu razgalio Arenu


Clutch i Tvornica treći put


Orvel + Grgur u Močvari


Mingus Big Band zatvorili ovogodišnji Zagreb jazz festival


Artan Lili u Tvornici Kulture


Grgur, Panda Rhei i Quiet Protest u Mochvari


Izvrstan koncert Flyera u Tvornici


Goran Bare i Majke u Domu sportova


Kayhan Kalhor i Erdal Erzincan na ZJF-u


Jazz/Takes Supergroup nastupili u Tvornici