Eight Track III

Review

Svojim novim albumom jazz gitarist Dave Stryker zaokružio je trilogiju novijih diskografskih ostvarenja u kojima dominira zvuk orgulja. I prije, tijekom svoje karijere svirao je s najpoznatijim orguljašima, a vodio je i svoje sastave u kojima su svirali vrhunski orguljaši, primjerice Joey DeFrancesco ili Larry Goldings. Na ova tri to je Jared Gold, a stalni član sastava je i bubnjar McClenty Hunter. Stryker je na sva tri albuma izvedbe želio obogatiti zvukom vibrafona, a njegov je izbor pao na neke od vodećih svirača tog glazbala. Na prvom vibrafonist je bio Stefon Harris, na drugom Steve Nelson, a na ovom ponovno Harris. U većini skladbi pridružuje im se također poznata kubanska kongoistica i udaraljkašica Mayra Casales. Stryker je razvio profinjeni, gotovo stidljivi stil sviranja gitare. Iako je izniman improvizator, niti u jednom trenutku se ne eksponira više nego što to aranžman nalaže. Svira za sastav, a tako su se ponijeli i svi njegovi, spomenuti, suradnici. Zato je i ovaj album ispunjen opuštenim, dopadljivim, lepršavim izvedbama. Za njega užitak sviranja leži u suradnji s različitim glazbenicima, istraživanju različitih glazbenih područja i kreiranju različite glazbe. Zato je i ovaj, treći album iz serije “Eight Track”, koncipirao na isti način, obradivši popularna djela autora koji dolaze iz raznih miljea, između ostalih i iz Motowna. To su  “Move On Up” Curtisa Mayfielda, “Papa Was a Rollin’ Stone” Normana Whitfielda i Barretta Stronga, “Too High” i “Joy Inside my Tears” Steviea Wondera, “After the Dance” Marvina Gayea, “Everybody Loves the Sunshine” Roya Ayersa i druge.

Davor Hrvoj