MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Union


Bookmark

Data

Released Ožujak 2019
Format Albumi
Vrsta Americana / Folk-rock / Alternative/Indie Rock / Alt-Country / Alternative Country-Rock
Dodano Petak, 03 Svi 2019
Žanr Rock
Length 39:06
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2019
Država SAD
Etiketa Transmit Sound
Edition details Datum objave: 29. ožujka 2019.
Tags Son Volt Jay Farrar

Review

Sve mi se više čini kako aktualni američki predsjednik govori što govori i radi što radi prije iz zabavljenosti grlatošću svojih kritičara nego iz nekog čvrstog sustava vrijednosti, a tim slijedom mene osobno kao da sve manje zanima i zabavlja sva ta samodopadna kuknjava tih tobože progresivnih, u ispravnost svojih stajališta i previše uvjerenih snaga. Ne zato što se s ovima ili onima slažem ili ne slažem (niti sebi umišljam da s ove distance uopće mogu u tome biti precizan), već zato što mi se naprosto čini da tu malo tko uistinu ima što za reći, osobito nakon već toliko voda proteklih ispod mostova te same činjenice da je svijet još uvijek tu gdje jest, ni bolji ni gori nego što je bio prije najnovije smjene u Bijeloj kući. I sada kad se Trumpove persone i predsjednikovanja dohvatio i Jay Farrar, nekadašnji sukormilar kultnih Uncle Tupelo, a već godinama i albumima ponosni šef kuhinje Son Volt, moram priznati da sam se ponadao da će sve skupa biti bar donekle zabavno i sonvoltovski fino začinjeno, ako je već trebalo ići tim tematskim rukavcima.

Tim više jer "Union" dolazi nakon jednog od najboljih albuma iz Son Voltova portfolija, sjajnog preklanjskog "Notes of Blue", na kojem su Farrar i društvo našli idealan omjer pozajmica iz bogate američke tradicije i autorskog pečata koji svoje utjecaje i korijene nikada nije tajio. Tim još više jer Son Volt svoju poetiku nikada nisu gradili na pompi ili iskakanjima s ucrtanih kolosijeka, pri čemu su uvijek zvučali autentično i pouzdano. I da, upravo to izdvaja "Union" iz sivila prosjeka te njegov politički podtekst čini tek (ne, doduše, i nebitnim) djelićem mozaika.

Ukratko, deveti album Son Volt zvuči upravo tako – kao deveti u nizu album benda vjernog americani kao krajobrazu u kojem se od davnih početaka najbolje osjećaju i u čijem se koloritu najbolje zrcali ono što ih glazbeno pokreće. Društveno-politički komentar samim time ostaje prvenstveno na tekstovima, dok na samoj izvedbenoj razini dobivamo dobre stare Son Volt, odnosno, country-rock ili alt-country po mjeri i definiciji vremena sadašnjega, odnosno, vrlo staromodnu modernu glazbu, odnosno, u krajnjoj liniji, kad sve svedemo pod neki novi (stari) zajednički nazivnik, novi folk-rock u punini svog angažmanskog potencijala. Da, Jay Farrar ovdje grabi stopama Woodyja Guthrieja, pa je tako četiri pjesme s albuma čak snimio u studiju u Tulsi nazvanom po slavnom folk-barjaktaru. Njegov prepoznatljivi naftalinski glas na samoj granici umora i suptilnog entuzijazma na "Union" pritom funkcionira ne kao kočnica možebitnim pokličima što pulsiraju pod mekim tkivom pjesama, već prije kao vjernost vlastitoj poetici.

Snažnije pjesme, poput reske "Broadsides", springstinovske "Devil May Care" ili najeksplicitnije gatrijevske "The Symbol", iznova otkrivaju bogatstvo Farrarova talenta kao autora, ali i izvođača (Son Volt je uvijek i bio praktički Farrar sam, uz tek birano logističko društvo), kao što dio ostatka materijala ne uspijeva artikulirati uistinu uvjerljivu poruku, bilo zbog trivijalnosti tekstova ("Lady Liberty"), bilo zbog same teksture koja se mjestimice tek pretače iz pjesme u pjesmu bez da dopušta manje potentnim melodijama razvoj i stasavanje u rasnu pjesmu ("Rebel Girl").

Dakle, ustrajanje na davno zacrtanim principima i recepturama donijelo je na devetom albumu Son Volt i pluseva i minusa. S jedne strane, sumnjam da će Trumpovoj administraciji i sekundom zapeti za uho, oko ili nos, a s druge mi se čini kako će prije svih upravo Jay Farrar biti zadovoljan jer je očito snimio album kojeg je i kakvog sebi obećao pri najnovijem sagledavanju američke sadašnjosti. Bez obzira na (ne)opravdanost pompi oko tobožnjih sumraka demokracije, navodnog svebujajućeg fašizma i inflacije raznih drugih izama, svatko mora imati pravo progovarati o onom svijetu ili zemlji kakvu priželjkuje i sanja, za kakvu misli da se vrijedi boriti. "Union" je produkt jednog takvog osjećaja i trenutka, ni više ni manje od toga, a to što je u izvedbi ostao vjeran svom potpisu na dulji rok donijet će mu samo pluseve.

 

Toni Matošin

Hits 609
Notes of Blue « Notes of Blue Son Volt Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42