Review
Osamnaesti album u karijeri Darka Rundeka, ujedno je i prvi koji osim njega potpisuju tek nadarena švicarska violinistica Isabel i pijanist, odnosno, multiinstrumentalist Dušan Vranić. Ostaci su to raskošnog Cargo Orkestra iza kojeg su prijašnji Rundekovi non-Haustor uradci, "U širokom svijetu", "Apokalipso", "Ruke" i "Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da", uz još dva live-albuma. "Plavi avion", koji je djelo tek Tria, nesumnjivo će doživjeti isti stupanj obožavanja, no onog drukčije vrste, na drukčiji način, dakle, od strane drukčijeg profila publike.
Uvodna "Kurdistan" otvara tiho, ne žureći nikamo, istančanim droney zvucima koji uz skoro nadovezivanje šapta sazdaju nemirni, filmski ambijent. Postupno dolaze i udaraljke formirajući ritam i gotovo plesni nastavak pjesme uz sve glasniju, prijeteću objavu "Doći će dan, kad ću se vratiti u Kurdistan" i violinu koja daje onaj improvizirani, folkish štih. I osluškivanjem te jedne uvodne bivamo bespovratno odvedeni, uvučeni zapravo, u to melodijsko pripovijedanje koje se dotiče i Anda i Rusije i Bosne, ali je u suštini rafinirana intima, o njemu i njoj, i o lutanjima. Instrumentarij ju gradi ambijentom, jednostavno, nerijetko tiho, ne dajući strukturi i melodiji prevlast, no ne gubeći ih ni u jednom trenutku. Neprimjetna, neforsirana simbioza improviziranog i radiofoničnog. Vokal se pak ne prilagođava uvijek dinamici suptilne, trzave podloge ("Li-la", "U borbi sa silama", "Sadimo lan"), drugdje opet šapće o daljini i izvjesnoj njoj ("You think you're busy", "Plavi avion"), a ciničnu kritiku društvenih neprilika iznosi u "Para ljude vara".
Svaka je pjesma za sebe slikovita pripovijest, koji put donesena živim pripovijedanjem (afro-popish na "Sadimo lan", sjetno na "Sanjala si da si sretna", trubadurski u "Li-la", nesputano uz odaziv violine na "Indijanskoj"), koji put ne odvajajući instrumental kao podlogu ("You think you're busy", "Drina"). Ali uvijek teatralno, implozivno, smještajući slušatelja u kakvu zadimljenu, mračnu filmsku scenu.
"Plavi avion" je album koji malo-pomalo, ali postojano osvaja svakim ponovnim preslušavanjem. Usprkos ambijentalnosti, rekli bi čak introvertiranosti (u odnosu na prijašnja izdanja), intrigiraju detalji: utkana su u tu naoko minimalističku strukturu drone/neo-folk vrludanaja syntha, šarm violine koja čas kriči čas zaigrano kotrlja melodijske sekvence, dašak ruske otmjenosti i bosanske patnje, naznake bluesa, jazza i world musica.
Darko Rundek više vas ne tjera beskompromisno na ples i vrištanje stihova koji vas opsjedaju do potpune ekstaze, ali, kao što je Trio i pokazao na prošlomjesečnom koncertu, "Plavi avion" prelijeće preko nešto drukčijih (suvremenijih, isto) prostora ekstaze, slijećući na koncu u šarm opojne, poemske akustike.
Danijela Kovačec