Uncharted Waters

Review

Fagot je rijetko glazbalo u jazzu, a kad je zastupljeno uglavnom je to u orkestralnim izvedbama glazbe treće struje. Jedan od rijetkih glazbenika koji ga je svirao, i to sjajno, u formaciji malog jazz sastava bio je saksofonist Yusef Lateef, ali on je bio sklon eksperimentaranju s raznim glazbalima pa je svirao i obou, flautu i tradicijska narodna puhačka glazbala. No, Michael Rabinowitz najpoznatiji je specijalizirani fagotist koji to glazbalo svira u kontestu svih jazz formacija, pa i u malom sastavu, i to kao vođa sastava. Zapravo, on je najpoznatiji jazz fagotist na svijetu. Njegova je vještina sviranja u jazz idiomu na dovoljno visokoj razini da je suradnje ostvario s vrhunskim svjetskim jazzistima kao što su Dave Douglas, Gunther Schuller, Chris Potter, John Hicks i Joe Lovano. U ulozi vođe kvarteta snimio je novi album, “Uncharted Waters”. Vlastite skladbe, ali i jazz i bossa nova standarde kao što su “Caravan”, “How Insensitive”, “The Third” i “So Do It”, snimio je uz gitarista Nata Harrisa, kontrabasista Ruslana Khaina i bubnjara Vincea Ectora. Neke vlastite skladbe, između ostalih “Harold's Blues” i “Kiki's Theme” posvetio je nedugo preminulim roditeljima. U izvedbama na ovom albumu Rabinowitz je predstavio fagot kao izražajno glazbalo koje može sjajno funkcionirati izvan klasične glazbe, koje je zahvalno za jazz, za improvizacije, a on je sjajan improvizator. Iako je ponekad eksperimentirao s elektrificiranjem glazbala, za snimanje ovog albuma oslonio se na prirodan, akustični zvuk.

Davor Hrvoj