MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Free


Bookmark

Data

Released Rujan 2019
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Četvrtak, 24 Listopad 2019
Žanr Pop-Rock
Length 33:44
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2019
Država Europa
Etiketa Caroline International/Loma Vista
Catalog Number CAROL019CD
Edition details objavljeno: 6.9.2019.; producenti: Leron Thomas (2-8), Noveller (1, 9, 10)
Tags Loma Vista Iggy Pop Caroline International Noveller Leron Thomas

Review

Znate li tko se prvi počeo bacati u publiku? Tko je divljim, energičnim nastupima i samoranjavanjima na pozornici šokirao konzervativne krugove i istovremeno oduševljavao svoje sljedbenike? Koga se naziva „kumom punka“, premda se sasvim dobro snalazi u najraznolikijim drugim glazbenim stilovima? Pogodili ste, upravo on, James Newell Osterberg, Jr., poznatiji kao - Iggy Pop.

Nakon antologijskih albuma sa Stoogesima, Iggy je radio žestoke albume na njihovu tragu, ali i albume raznovrsnih glazbenih stilova: „Idiot“ je bio temelj post-punka i ghotica, „New Values“ u stilu new wavea, „Blah Blah Blah“ komercijalno izdanje sredine osamdesetih, a napravio je i dva izleta u francusku šansonu s albumima „Préliminaires“ i „Apres“. Izgledalo je kao da će „Post Pop Depression“, uspješna Iggyjeva reminiscencija na berlinske dane snimljena u rekordnom roku s članovima bendova Queens of the Stone Age“ i „Artic Monkeys“ samo dva mjeseca nakon Bowiejeve smrti možda biti zadnji Iggyjev album te da će Iggy otići u više nego zasluženu mirovinu, ali nije bilo tako. Jer Iggy je jednostavno zabljesnuo s nečim potpuno novim, što nema gotovo nikakvih oslonaca u njegovim ranijim radovima.

Priča o tome da je Iggy Pop proizvod Davida Bowieja već je poprilično ofucana i deplasirana. Osim toga, vjerojatno i nije točna, jer njihovo prijateljstvo i stvaralačka simbioza, išli su u obostranu korist, pri čemu je David crpio Iggyjevu energiju a Iggy Bowiejevu profinjenost. Suradnja je rezultirala uzajamnim utjecajem i nadahnućem za najbolja djela, posebice u berlinskoj fazi. Iggy je snimio „Lust For Life“, „Idiot“ i „Blah Blah Blah“, a Bowie je napravio obrade njihovih zajedničkih velikih uspješnica „China Girl“, „Tonight“ i „Sister Midnight“. Kažu da je Bowie pod Iggyjevim utjecajem doradio i svoj pjevački stil ubacujući u kasnije pjesme one karakteristične duboke dionice.

Svoj osamnaesti studijski album Iggy je produkcijski i autorski radio u suradnji s novim mladim i zanimljivim jazz suradnicima: Leronom Thomasom, Sylvainom Rubyjem i Sarah Lipstate - Noveller. Već prva, naslovna pjesma na novom Iggyjevom osamnaestom studijskom albumu ima primjese new-agea: ambijentalna, s klavijaturama i jekom u podlozi te trubom koja kao da dolazi s drugoga svijeta, pjesma je otvaranja teme, s jednostavnim tekstom u kojemu je Iggy dva puta rekao da želi biti slobodan i to je sve. Kratka, uvodna pjesma ovoga albuma izišla je kao prvi singl i najava, „teaser“ (iliti „golicalo“ po naški) s kojim je odmah postalo razvidno da nadolazeći materijal uistinu obećava. Slijedi „Love Is Missing“, instrumentalno jednostavna kompozicija, s podlogom koju čini linijski bas od četiri note i rastrzane gitare koje podsjećaju na Iggyja iz mlađih dana. U nepretencioznom tekstu Iggy progovara o tihoj borbi žene s depresijom i samoćom: „ Ona razmišlja / o nečemu što treba svima / treba svima/ Sat otkucava / Ne ostavlja joj prostora da diše. / Ljubav vrišti / ljubav nedostaje / tako tiho i u boli…“

Najljepša pjesma ovoga albuma upravo je iduća pjesma „Sonali“ koja je izišla kao treći singl s ovoga albuma. Prekrasna, lepršava, složene ritmičke strukture, aranžerski savršeno dotjerana s jazz elementima poput onih koje možemo čuti na Bowiejevom posljednjem albumu „Blackstar“ i tekstom koji ostavlja mnogo više prostora za interpretacije i promišljanje od prethodnog. Nakon nje slijedi pjesma „James Bond“, inače drugi singl s ovoga albuma, koji ima potencijala za žestoki napad na eter preko radio postaja. Negdje je netko rekao da zvuči kao nerealizirani soundtrack nekog Tarantinovog filmova i mislim da je to najbolji opis pjesme: melodičan, repetativni bas riffovski gradi jednostavnu, lako priljepčivu melodiju, koju dograđuje ritam i ženski glas s hipnotičkim refrenom „James Bond“ te nas tako podsjeća na pjesme Sergea Gainsbourga. Svjestan blage monotonije, prije sola na trubi u stilu Bowiejeva album „Black Tie White Noise“, autor skladbe Leron Thomas napravio je neočekivanu promjenu u melodiji i tekstu.

Već na prvo slušanje aranžerski su zanimljive trube na početku pjesme „Dirty Sanchez“ koje albumu daju meksički štih, ali odličan instrumentalni početak aranžmanski se nažalost rastočio u drugom dijelu. Ista se pjesma nažalost nastavlja banalnim i pomalo vulgarnim tekstom i pratećim vokalima koji ponavljaju tekst vodećeg vokala kao na onim Iggyjevim pjesmama iz mladosti „I Wanna Be A Criminal“ ili „Success“, što je možda zanimljiva fora ali ne mora baš dobro proći uvijek. Jer ponavljanjem hoćeš-nećeš izazivaš određenu monotoniju te mi je stoga ovo slabiji trenutak jednoga kvalitetnog albuma. „Glow In the Dark“ još je jedna pjesma koja me podsjetila na Bowiejeve instrumentale iz berlinske faze, s dominantnim basom koji se preklapa s Iggyjevim ugodnim baritonom i minucioznim detaljima koje ubacuje sintesajzer te prekrasnom solom dionicom na saksofonu, jazz trubama i bubnjevima. Iduća, melankolična pjesma „Page“ podsjeća na ono što je Iggy radio na spomenutim francuskim albumima.

U pjesmi „We Are the People“ pozornost plijeni tekst kojega je napisao Lou Reed, jedan od najvećih pjesnika među rock glazbenicima.

We are the people without sorrow
Who have moved beyond national pride and indifference
To a parody of instinct
We are the people who are desperate
Beyond emotion because it defies thought
We are the people who conceive our destruction and carry it out lawfully
We are the insects of someone else's thought
A casualty of daytime, nighttime, space, and God
Without race, nationality, or religion
We are the people, and the people, the people

Posljednje dvije pjesme na albumu "Do Not Go Gentle into That Good Night" (s tekstom pjesnika Dylana Thomasa) i "The Dawn" Iggy je napravio u suradnji s mladom, izuzetno talentiranom glazbenicom Sarah Lipstate, poznatijom kao Noveller, koja stvara minimalističku glazbu stilu Philipa Glassa.

„Free“ je Iskusan, ozbiljan i zreo album velikog Iggyja s mnogo izvrsnih momenata. Slušajući ovaj album mogli bismo zadovoljno zaključiti da još postoje žive legende rock glazbe ili današnjim jezikom rečeno svojevrsni „influenceri“, kotačići koji pokreću svijet, korijeni stabala iz kojega rastu raskošne krošnje, oni bez kojih bi glazba bila nezamisliva u oblicima u kojima je imamo danas. Jedan od njih je definitivno Iggy, jer njegov kontemplativni album o slobodi plijeni pozornost i uz tek nekoliko sitnih primjedaba vrijedno je i bezvremensko djelo u kojemu će, upravo kao i u Bowiejovom „Blackstaru“, mnogi još dugo uživati.

Ivan Dukić

Hits 267
Post Pop Depression « Post Pop Depression Iggy Pop Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42