MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Ćiribu Ćiriba


Bookmark

Data

Released Ožujak 2014
Format Albumi
Vrsta / Rock and roll
Dodano Srijeda, 28 Siječanj 2015
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2014
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Catalog Number CD DALLAS 763
Edition details Produkcija: Srđan Sekulović Skansi
Tags Psihomodo Pop Dallas Records Srđan Sekulović Skansi

Review

Postoji li bolji način za „neozbiljnu ozbiljnost“, a da se u to ne uklopi priča srednjoškolskog formata i svevremenskog bunta? Postoji li bolja osoba koja može ispričati takvu priču na ovim prostorima osim Davora Gobca? Moje mišljenje je da ne, a većina se i može oko toga složiti sa mnom. Vjerojatno prva asocijacija na ime Psihomodo Pop je srednjoškolski punk rock zvuk kakvog su '70-ih i '80-ih godina prošloga stoljeća navelike proizvodili, ali i lansirali, Ramonesi. Tako nekako počinje i priča ovog velikog benda koji je tema ovog članka. Zagrebačke ulice, bježanja iz škole, svirke i gaže u raznim kafićima i klubovima, kožnjaci i sve još što se može nabrojati uz to. Psihomodo Pop danas neslužbeno slovi kao jedan od najodrživijih bendova na ovim prostorima. Dobra i pozitivna energija koju šire već 30 punih godina je jednostavno fantastična, a jubilarnim desetim studijskim albumom pod nazivom „Čiribu Čiriba“ su to još jednom i dokazali.

Pet dugih godina se čekalo na ovo izdanje i pet dugih godina se zasigurno posve isplatilo. „Čiribu Čiriba“ ugledao je „danje svjetlo“ 6. ožujka 2014. godine i odmah po izlasku pokupio samo najbolje komentare od glazbenih kritičara diljem zemlje. Već sami izgled naslovnice albuma, za koju je zaslužan Esad Ribić, govori da će to biti nešto neobično, kao što to i biva kada su u pitanju „Psihići“, nešto novo, ali nikako ispadajuće iz njihovog tridesetogodišnjeg ritma. Album je producirao Srđan Sekulović Skansi, a nakon prošloga izdanja iz 2009. pod nazivom „Jee! Jee! Jee!“ novi album donosi veliko pojačanje u diskografiji ovog bezvremenskog benda. Gobac, Brada, Šparka, Kuzma i Tigran tako su se ovoga puta ponovno vratili na vrsta zvuka iz korijena koji ide ruku pod ruku s dobrim starim rockom '60-ih i '70- ih uz određenu dozu psihodelije (za razliku od njihovih dana s „Godine Zmaja“ '88. kada se jasno vidio utjecaj, njima omiljenih, Ramonesa).

Kada sam već spomenuo taj štih psihodelije „Psihića“, možemo krenuti u putovanje kroz album koji započinje zvukom koji me podsjeća na ulazak u kineski hram, poput scene iz nekog holivudskog filma. Riječ je o prvim taktovima pjesme „Supstance“ i putovanje kroz hram desetog albuma može započeti. Klasika Gobčevih tekstova već se očituje odmah u toj prvoj pjesmi, gdje spominje opijate i njegovog neshvaćenog konzumatora za kojeg se sumnja da ih potajno troši. Album se nastavlja u sličnome ritmu u pjesmi „Ona Ludo Pati“ koja priča klasičnu priču ženskog utapanja tuge u slatkišima i jeftinim ljubavnim romanima. Ne bi to jednostavno bio Davor Gobac, a da ne ubaci na svaki album malu dozu seksualnih i opojnih motiva.

Četvrta stvar na albumu je „Bejbi“, a za nju je nedavno snimljen i spot (album „Čiribu Čiriba“ za sada na sebi ima već dvije stvari sa spotom). U pjesmi se ponavlja već poznati stih „bejbi u mome srcu ti si / al u krevetu mi nisi...“ koji datira još iz pjesme „Primabalerina“ s albuma „Sextasy“ iz 1997. godine. Gobčev bunt ne staje iz njegovog repertoara što se savršeno očituje u sljedećoj stvari pod nazivom „Buni Se, Bunim Se!!“. Gobčev visoki i, u nekim trenucima, hrapavi glas dolazi do posebnog izričaja u stvari „Hajde“, a poslije slijedi obrada jednog od najvećih bendova ikada – Beatlesa. Riječ je o obradi pjesme „Rain“, a bend je naziv samo preveo i nazvao „Kiša“. 

Instrumentalno dobra izvedba, ali nekako se ne uklapa u kompletnu konstituciju albuma. No, nećemo zamjeriti jer ostatak albuma uspješno pokriva ovaj nedostatak. Album se privodi kraju sa svojom pjesmom „Pleši, Pleši“ i pokojim horor motivom koji se može pronaći u tekstu. Veliko finale desetog albuma završava s desetom pjesmom pod imenom „Bezosjećajna Kuja“ u kojoj Gobac spominje svoj tužni kraj, ali zato vedar i sretan izlazak iz tog prekrasnog hrama pod nazivom „Čiribu Čiriba“. I nikako ne smijemo žaliti za krajem albuma nego jednostavno samo stisnuti „replay“ i ponovno uživati. 

„Čiribu Čiriba“ je jedan od onih albuma koji se može beskonačno mnogo puta poslušati (i sam sam ga poslušao desetak puta) te onaj koji može samo obećati vedru budućnost za Psihomodo Pop, koji to zasigurno i zaslužuje sa svakom uloženom kapljicom znoja u ovih 30 godina sjajne karijere.

I što reći na samome kraju osim toga da je Psihomodo Pop jedan od onih bendova koji su neuništivi i koji će, vjerojatno, i sa svojih 60 i kusur godina „prašiti“ po sceni s jednakom količinom energije kao i do sada. Stoga, svi vi koji volite (ali i ne volite) ovaj bend odmah se bacajte na preslušavanje novog albuma jer zaista nemate što za propustiti. Možete samo ugodno poboljšati svoje glazbeno iskustvo. Kako bi i sam Davor vjerojatno rekao: „Pozdrav naciji!“ i požurite po svoj primjerak albuma te zaplovite u nove vode Psihomodo Popa.

Mislav Bartoš

Hits 810
Jeee! Jeee! Jeee! « Jeee! Jeee! Jeee! Psihomodo Pop Albumi Kronologija Live Unpljugd 2 Gavella » Live Unpljugd 2 Gavella

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42